Istaknuto
22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

21.03.2017.

1. travnja u Glazbeni lonac dolazi Lika Kolorado, i to u akustičnom izdanju. Ili barem tako tvrdi ekipa iz Lonca.

Izvedbene umjetnosti

Ususret najiščekivanijoj premijeri sezone: “Tri zime” Tene Štivičić u zagrebačkom HNK

27.04.2016. Veronika Raguž
Foto: www.hnk.hr

Drama „Tri zime“ Tene Štivičić, u režiji Ivice Buljana, posljednja je ovosezonska dramska premijera zagrebačkog HNK. Ova prvenstveno obiteljska, a potom i politička drama svoju će zagrebačku praizvedbu doživjeti u subotu, 30. travnja. Kako je sama autorica istaknula, dobra je drama ona politička. „Kazalište je politično uvijek kad nas potiče na neovisno, kritičko razmišljanje. S druge strane, obiteljsku je dramu najzanimljivije pisati. Tako ni ja nisam mogla zanemariti naše obiteljske trenutke spojene s političkim događanjima. Svaka generacija živi u različitom dramatičnom razdoblju, a u mojoj je obitelji u svakoj generaciji prisutna i emigracija. Danas je upravo pitanje pripadnosti ono ključno“, govori Štivičić.

Kako je istaknuo redatelj Ivica Buljan, u kazalištu se osjeća veliko uzbuđenje pred ovu premijeru jer je riječ o velikom i važnom djelu suvremene autorice, a takva se prilika ne pruža često. Upravo prisustvo autorice na pojedinim probama smatra velikom privilegijom. „Ljubav i opsjednutost s “Tri zime” počela je već pri prvom čitanju. Riječ je o vrhunski napisanome tekstu, a omogućeno nam je postavljanje predstave u trenutku vrhunca dosadašnje umjetničke karijere Tene Štivičić. S druge strane, ovaj je tekst izravno povezan sa Zagrebom”, napominje Buljan. Na temu se nadovezao i dr. Leo Rafolt: „Da je ušla u političku sferu, ova bi drama po meni puno toga izgubila. Ovako ostaje osobna, to je priča o sistemu koji je naslijeđen. Štivičić se pita mogu li se ideologija, vjera, političko opredjeljenje naslijediti.“

Tekst „Tri zime“ izvorno je napisan na engleskome jeziku. Drama je praizvedena 26. studenoga 2014. u National Theatre u Londonu, na čijoj je pozornici Štivičić predstavila prijelomne trenutke osobne i hrvatske povijesti engleskoj publici. Kako je sama istaknula, njen cilj u engleskoj verziji nije bio dočarati hrvatski mentalitet putem eventualne karikature, već da engleski glumci i publika shvate njene likove. O sjajnom inozemnom uspjehu svjedoče odlične kritike i brojne preporuke, a vrhunac uspjeha svakako je osvajanje The Susan Smith Blackburn Prize, ugledne nagrade koja se dodjeljuje dramatičarkama koje pišu na engleskome jeziku. Osim londonske produkcije, drama „Tri zime“ 21. travnja uprizorena je u Mestnom gledališču ljubljanskom u režiji Barbare Hieng Samobor.

Foto: www.hnk.hr

Foto: www.hnk.hr

Tena Štivičić iza sebe ima mnoge uspješne drame koje su prevedene na desetak jezika i nagrađivane značajnim strukovnim nagradama. Već je njena prva drama „Nemreš pobjeć od nedjelje“ bila nagrađena rektorovom te Nagradom Marin Držić 2000. godine, a doživjela je brojne hrvatske i europske inscenacije (u Ljubljani, Baselu, Beogradu, Berlinu…). Drama „Dvije“ praizvedena je u beogradskome Ateljeu 212 2003. godine, a iste je godine zaigrala u zagrebačkome HNK na Sceni Habunek u režiji Teje Gjergjizi Agejev. Drama „Fragile!“ praizvedena je u Slovenskom mladinskom gledališču u Ljubljani, a zaigrala je i u Londonu, Kölnu, Stuttgartu, Istanbulu i Innsbrucku, dok je drama „Krijesnice“ u produkciji ZKM-a i režiji Janusza Kice dobila šest nagrada na Marulićevim danima 2006. godine, među kojima i onu za najbolji dramski tekst. Prema njenoj drami „Invisible“ u pripremi je snimanje igranoga filma u Velikoj Britaniji u produkciji kuće Good and George Films. Osim spomenutih, dobitnica je i Nagrade za inovativni dramski tekst na Heidelberg Stückemarktu 2008.

„Svoje drame pišem na kombinaciji hrvatskoga i engleskoga jezika. No, ovu sam dramu pisala za englesku praizvedbu, pa je to razlog zašto sam je najprije pisala na engleskom. Prevoditi samu sebe za mene je bilo novo iskustvo, zanimljivo jer je riječ o slengu, različitim izrazima i frazama“, objašnjava Štivičić. Kako je sam istaknuo, redatelj Buljan nije dopunjavao dramski tekst i to nikada ne radi kada je riječ o praizvedbi. Naglasak je stavio na izgovaranje misli, fraza, a ne riječi. Želio je istaknuti jake ženske likove kakve se u dramskom pismu ne pronalazi često te dočarati kako su takve žene i njihovi stavovi i danas aktualni. „Raditi u ovakvoj slobodnoj formi, gdje nalazimo tzv. savršeno skrojen pomak za mene je puno teže. Ovakvo djelo mene kao redatelja, ali i glumce poziva da se ne odreknemo vlastitog viđenja lika, pritom poštujući dramski tekst. Ove je likove potrebno od početka zavoljeti i glumci su to učinili s velikom strašću,“ dodaje Buljan.

Ivica Buljan karijeru je počeo kao kazališni kritičar u Poletu, Startu, Slobodnoj Dalmaciji i Feral Tribuneu. Režijom se bavi od sredine devedesetih, a u najviše se bavio tekstovima Piera Paola Pasolinija, Bernarda-Marie Koltèsa te Miroslav Krleža. Režirao je u Sloveniji, Litvi, Francuskoj, Mađarskoj, Portugalu, Crnoj Gori, Obali Bjelokosti, Italiji i Srbiji, a njegove su predstave gostovale na brojnim međunarodnim festivalima. Bio je ravnatelj Drame splitskog HNK od 1998. do 2001. godine, a dobitnik je Borštnikove nagrade u Sloveniji, Sterijine nagrade, Vjesnikove nagrade Dubravko Dujšin, nagrade Branko Gavella, nagrade Petar Brečić te nosilac Odlikovanja viteza reda umjetnosti i književnosti Vlade Francuske Republike. Od jeseni 2014. obavlja dužnost ravnatelja Drame zagrebačkog HNK.

Foto: www.hnk.hr

Foto: www.hnk.hr

Važnu ulogu u predstavi ima i glazba koju je skladao Mitja Vrhovnik Smrekar. Skladatelj je istaknuo kako je želio pronaći muzički organizam kojim će dočarati likove. Likovi u ovoj drami nisu crno-bijeli, oni iznose svoja stajališta, odrastaju, razvijaju se, a neki od njih i umiru. Jedina konstanta je kuća, kuća koja sve zna. Štivičić je kao ishodište drame uzela priču svoje prabake, koja je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije rodila izvanbračno dijete. Radnja se dalje odvija u periodu od 70-ak godina u Zagrebu, a iza glumaca se nalazi platno na kojem se izmjenjuju prizori društvenih i političkih promjena. Tako se upoznajemo s položajem i stavovima obitelji Kos u 1945., 1990. i 2011. godini. „Tri zime“ uvlače nas u polemike koje nijedna obitelj s naših prostora ne može izbjeći, a svaka generacija ima svoje, drugačije viđenje. Važnu ulogu u scenografiji ima i kuhinja, koja simbolizira zajedništvo koje vlada u obitelji, unatoč različitostima između njenih članova.

Glumački ansambl „Tri zime“ čine: Ksenija Marinković, Dragan Despot, Jadranka Đokić, Luca Anić, Barbara Vicković, Mislav Čavajda, Bojan Navojec, Nina Violić, Franjo Kuhar, Siniša Popović, Mada Peršić, Silvio Vovk, Alma Prica i Slavko Juraga. Asistent redatelja je Paolo Tišljarić, dramaturginja Mirna Rustemović, scenograf Aleksandar Denić, kostimografkinja Ana Savić Gecan, skladatelj Mitja Vrhovnik Smrekar, dizajn svjetla SONDA4, a video dizajner je Toni Soprano. Nakon premijere, drama će na pozornici HNK u Zagrebu biti izvođena tijekom svibnja i lipnja.


Komentari