Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Intervju

Aljoša Šerić: S tekstovima se jako mučim i zato teško dopuštam da netko dira u njih

31.10.2014. Damjan Vukašin
Foto: facebook.com/pavel.band

Foto: facebook.com/pavel.band

Grupa Pavel na čelu s kantautorom Aljošom Šerićem jedna je od najiskrenijih i najljepših priča naše scene. Odlične singlove slažu jedan na drugi, na vrhu sa Čuvaj me, a prije koji tjedan izdali su i novi album I mi smo došli na red. U velikoj gužvi oko silnih intervjua i pripremanja za nastup u Tvornici, Aljoša je pronašao vremena za Ziher. U popodnevnom razgovoru zadimljenog kafića u centru Zagreba otkrio nam tko je novi ženski vokal u pjesmama,  kako se muči s tekstovima, diraju li ga glazbene kritike i zašto mu je žao da mladi kantautori ne pokušaju pisati na hrvatskom.

Album „I mi smo došli na red“  izašao je prije otprilike 2 tjedna. Je li to svadbeni album?

(smijeh) Nije, zapravo se sve skupa dobro poklopilo. Imao sam taj naziv još i prije, dok sam pisao pjesmu, kad svadba nije bila ni u razmatranju. To je stih iz pjesme Ispočetka i nekako mi se činilo kao općeprimjenjiv naziv – i na bend i na neku ljubav općenito. Dobar je statement, ok mi zvuči, isto kao što i Pavel nema značenje, jednostavno dobro zvuči.

A zaista i jeste sada na redu, medijska pažnja je tu…

Da, imali smo sreće da se Čuvaj me dosta vrti, da je Antonia lijepo otpjevala i da se svidjela glazbenim urednicima, a onda i publici na kraju krajeva tako da uživamo do sada najveće medijsko zanimanje.

Budući da Antonia pjeva tu pjesmu i većina pjesama ima njen back vokal, znači li to da se dio teksta odnosi na nju?

Mislim da se kuži da je pola pjesama napravljeno prije nego što sam ušao u vezu s Antonijom i onda je druga polovica albuma napisana kad smo već bili u vezi. To se može dobro pratiti. Iako to nisam mogao složiti kronološki dobro,  čak sam razmišljao da prva polovica albuma budu isključivo tekstovi koji su napisani prije veze, a druga polovica nakon što smo prohodali. No nije mi se uklapao redoslijed glazbe. Ali da, dobro si to primijetio, točno se vidi u nekim pjesmama jesam li u vezi ili ne.

Sami tekstovi su isključivo tvoji ili je ona nešto mijenjala i dodavala?

Nije, ne dam ja baš svoje tekstove. Ne mislim da su najbolji i najpametniji  na svijetu, jako se mučim s njima, ali baš zato što se toliko mučim teško dopustim da se dira u njih. Naravno da poslušam savjete, znam mijenjati po pet puta neki stih. Poslušam i producenta Tomislava Šuška i Antoniju, kad bi nešto mijenjao na dan snimanja vokala kažu mi da bolje ne diram to i što opet petljam. Dosta sam nesiguran što se tekstova tiče.

To zvuči pomalo smiješno i za ne povjerovati  jer trenutno na sceni nema  puno glazbenika koji imaju bolje tekstvoe.

Hvala ti lijepa, ja mislim da su oni okej, da su kako sam napisao – autentično osrednji. Ne mislim da su genijalni.

Kad si spomenuo tu pjesmu, moram primijetiti da me ta stvar podsjeća na Balaševića. 

Ne znam, ja bih prije rekao da pjesma Ispočetka više podsjeća na Balaševića. To mi je super usporedba, jer on fakat piše strašne tekstove, takve tekstove da, kada pročitam neki njegov tekst, čak i ne slušajući glazbu, često pomislim da nema šanse da ikad išta napišem jer čovjek zna s riječima. A ako ga netko tko se bavi glazbom i ne sluša, morao bi ga barem pročitati. Takav recimo imam odnos s Azrom – prije ću pročitati Štulićeve tekstove nego slušati glazbu. Nikad nisam bio fan Azre, ali izrazito poštujem njegove stihoklepačke sposobnosti, mislim da je strašan tekstopisac. Svi koji imaju iole namjere pisati moraju si barem dati u zadatak da čitaju Dedića, Balaševića i Štulića.  Ima tu još ljudi, da ne nabrajam.

Ali da pritom ne izgube volju za pisanjem?

Da, to je zeznuto. Kad pročitam neki njihov tekst ili čujem pjesmu od Springsteena ili Waitsa ne da mi se ništa skladati.

Ovaj je album dosta sretan, odmah na početku kreće s odlukom o pozitivnosti. Sretniji od posljednjeg albuma Od prve zvijezde ravno?

Apsolutno da, zato sam i htio da uvod u album bude malo duži.

Početak me podsjeća na Flaming Lipse.

Pa je, da da. Ali više smo na pameti imali Tangerine Dream, bend iz ’70-ih i ’80-ih koji su prvi uveli synthove kao značajan dio u glazbi i koketirali s new ageom, ali u dobrom smislu, ne kao glazbu za liftove, nego baš onako lijepo i pastoralno, pa smo imali to na pameti dok smo radili taj uvod. Namjerno sam htio da se vidi da je sretniji album jer je Od prve zvijezde ravno pisan u jednim dosta zeznutim okolnostima za mene kad mi se događalo dosta toga u životu što baš i nije bilo lijepo. Bilo je tu  svakakvih bolesti i smrti u obitelji pa mislim da se to odrazilo i na album. Bilo je i par baš ironičnih pjesama, a sad mi je odgovaralo da napravim jedan lijepi sretni album, ali opet s dozom sjete. Mislim da se linija sjete vuče kroz cijeli album.

Znači li to da je u tvom slučaju sreća isto toliko velika inspiracija kao i tuga?

Ja ne mogu ništa napisati ni kada sam jako tužan, ni kada sam jako sretan. Kad sam jako tužan apsolutno mi se ništa ne radi, a kamoli da mi piše neka pjesma. Tako da je to uvijek neko neutralno raspoloženje. Sam se kroz pisanje pjesma dovedeš u neko umjetno stanje ili nervoze ili tjeskobe. U tim stanjima uvijek najbolje pišem. Emocija ne smije biti u tom trenutku, ne znam napisati pjesmu kada sam u totalnoj bedari. Nema šanse.

Kako nastaju tvoje pjesme?

Ovisi, nekad mi padne na pamet neki stih i onda krene melodija kad se vozim u autu, pa onda tu mobitel često pomogne.  U zadnje vrijeme čak se i više prislim da idem pisati pjesme. Kad završim jedan album i on izađe krenem se siliti pisati dalje jer imam nekakav strah da neću nikad ništa smisleno. Ima puno primjera, od Nicka Cavea, Waitsa i Springsteena koji su to tako radili.

Album je jako dobro prihvaćen od kritike.

Većina je dobra, ima dvije koje nisu baš dobre, ali nisu grozne. Da kod nas postoji Metacritic, bio bi negdje na 70-80 posto dobre kritike i s tim sam zadovoljan. Neki moji kolege kažu da ne čitaju kritike i da ih ne diraju, ali mislim da lažu. Bitno ti je što će ti netko reći, a pogotovo kada se radi o nekom tko se time bavi za život i ima istančaniji ukus od većine.

Je li lošija kritika ikada utjecala na tebe u smislu da sljedeći put nešto promijeniš ili si uvijek bio vjeran svojem instinktu?

Nisam nikad išao nešto mijenjati, ali ako je dobronamjerna kritika (ne računam kritike koje idu ispod pojasa), nekad se i dogodi da nesvjesno primijenim savjet. To se ne odnosi samo na kritiku, nego i na savjet kolega, prijatelja ili nekoga tko sluša tvoje pjesme. Ali nikad nisam to radio svjesno.

Koliko bi ti značilo da album dobije Porina?

Joj nemam pojma. Naravno da znači, uvijek znači. Kada ti netko kaže da imaš dobru frizuru (to se meni ne događa često) to ti nešto znači, a kamoli kad ti netko iz struke kaže da je tvoj tekst ili aranžman najbolji. Ipak,  pjesme ne radim zbog nagrada, nego kako bih sebe zadovoljio i onda se tek može početi nešto događati. Prvo moraš biti sretan s time čime izlaziš van. A onda ako se još nekome svidi, super, a ako padne neka nagrada još bolje. Porin apsolutno može biti bolji, s time se svi slažu, pogotovo ako gledamo onaj prošle godine. No stjecajem okolnosti bio je onakav kakav je bio i nažalost nije ni mogao biti bolji, radio se prilično navrat – nanos. Ako me pitate treba li nam ta glazbena nagrada, onda je moj odgovor apsolutno da. Porin je jedina takva nagrada na području regije, tako da se nadam da neće prestati postojati.

Čuvaj me je odlično prihvaćen i kod publike kao prvi singl s nadolazećeg albuma. Kako odabrati dobar singl i koliko je to važno? Jesi ikad pogriješio sa singlom?

Teško je predvidjeti što će proći. Lakše je kada se radi o pjesmama drugih izvođača. Recimo kada sam čuo demo snimku Tanga od Vatre rekao sam da će razvaliti. I još sam par puta tako kod drugih prepoznao, ali kod sebe to ne znam. Znam prepoznati da je pjesma dobra, za Čuvaj me sam znao da je dobra, ali nisam znao da će ovako dobro proći. U Ramirezu smo par puta radili tako da smo prepustili ljudima iz diskografske kuće da izaberu sing. Velik je to ulog, teško ti je odlučiti jer je mogućnost pogreške golema. A nekako u zadnje vrijeme s Pavelom konkretno ne razmišljam o tome što bi moglo proći, jednostavno mi je važno da je meni dobra pjesma pa ako se zakači na radiju, zakači.

Spomenuo si Ivana Dečaka iz benda Vatre, on je sad u žiriju The Voicea. Što misliš o tome i bi li ti prihvatio takvo nešto?

U načelu nemam ništa protiv talent showova, imam samo protiv toga da se događaju iz godine u godinu. Recimo ako tri godine zaredom imaš pobjednike, oni se ne stignu isprofilirati. Ali ako netko zna nešto dobro raditi, zašto to ne bi pokazao što većem auditoriju, a takav show mu to pruža. A još manje imam protiv Voicea jer ono šta sam vidio na Youtubeu, to je odličan koncept. Što se tiče Ivana, on stvarno dobro pjeva, ja ga nikad nisam čuo da je zafalšao. Za biti u žiriju, moraš biti dobar u glazbi, znati prepoznati tko dobro pjeva, tako da mislim da nije preduvjet da rastura pjevanje, nego da ima dobro uho, da si u glazbi nešto ostvario i da možeš nešto podijeliti i prenijeti na nekoga.

Bi li se odazvao da su tebe zvali u emisiju?

Ne vjerujem da bi mene zvali, nisam ja baš nešto previše zabavan. Ne vjerujem da bih bio baš dobar, ali možda bih prihvatio, meni je to dobra emsija. Ako bi se oni usudili imati mene tamo ovakvog sporog i neduhovitog, onda bih možda i pristao.

Imaš li najdražu pjesmu na albumu?

Teško mi je reći, još mi je friško.  Jako sam zadovoljan kako je ispala pjesma Dobro je da sam bivši, tu smo gađali nekakvu atmosferu francuske šansone i prilično dobro pogodili.  I općenito najzadovoljniji sam sa zvukom albuma. Tomo Šušak i Pavle Miholjević iz Svadbasa napravili su super produkciju i sjajne mikseve. Jako mi je drag tekst zadnje pjesme Uz njega me nikad nije bilo strah, pjesma koja nikad neće biti singl jer traje gotovo sedam minuta.

Zbog velikog broja članova i teškog usklađivanja niste bend koji često nastupa.

Da. Ali evo sad ovo ljeto nam se poklopilo da smo odsvirali pet koncerata, a ja u životu nisam imao više od jednog, dva koncerta ljeti. Desila se ta Čuvaj me pa su nas počeli zvati. Ako te ljudi udobno smjeste, dobro ti plate i osiguraju uvjete na stageu da se nas osam pošteka i da imamo dobar zvuk, onda nemaš razloga reći ne. Ne mislim odbijati koncerte, ali zna se dogoditi problem kada nas osam treba smjestiti u odgovarajući prostor. Zbog toga ne sviramo onoliko koliko bismo možda trebali.

Je li u planu neki koncert osim ovoga u Tvornici?

Svirat ćemo. Dogovrena je svirka u Čakovcu 14. studenog, a i ostali gradovi. Trebamo proći i Zadar, Pulu, Rijeku, Slavoniju, sigurno ćemo svirati. Nije to puno gradova niti puno svirki, možda bude 5-6 koncerata. Plan je naravno odsvirati i nešto u Srbiji, možda čak i Bosni.  Ali to se sve svodi na prste dvije ruke i gotovo, nema dovoljno gradova.

Iako nastupate kao grupa, ti si zapravo kauntautor, a kao takav nemaš nikakvih problema da podijeliš najintimije emocije s cijelim svijetom. Postoji li kakav sram?

Kužim što hoćeš reći, da, ima srama.  Prvo, mislim da je zadatak kauntautora da piše iskreno jer jedino na taj način će se pjesma možda probiti kroz komunikacijsku šumu i doći do nekoga kome će ta životna situacija značiti jednako kao i onome tko ju je napisao. Kad je izašao album Od prve zvijezde ravno osjećao sam se malo nelagodno jer je to zaista bilo kao da nekome dam svoj dnevnik i „gle, evo, čitaj, a ja ću stajati kraj tebe i crveniti se.“ Nije baš najugodnije, ali mislim da je nužno. Tako i na novom albumu ima par tekstova koji su duboko osobni. Nisu svi, ima i pjesama koje opisuju nečiju drugu situaciju, ne nužno moju, ali ima i baš konkretno mojih i nije ti baš svejedno, ali to mora biti tako.

Pisao si pjesme i za druge autore. Koliko je to drugačije nego kada pišeš za sebe?

Lakše je. Pokušavaš progovoriti kroz nečija druga usta. Kada sam Massimu napisao pjesmu Tri slike, u toj pjesmi se otac obraća svojoj kćeri. Naravno da to nisam mogao otpjevati, nisam imao djecu, nemam ni sad. Iz jednadžbe mičem svoj glas dok pišem za druge. Još uvijek ne volim sebe baš čuti iz zvučnika. Navikao sam se na svoj glas i u kojim se lagama dobro krećem, ali još uvijek mi je lakše kad netko drugi otpjeva neku moju pjesmu.

Kad si pisao Čuvaj me znao si da će pjevati Antonija?

Jesam, to sam odmah znao. Dok još nisam imao tekst, imao sam melodiju vokala i odmah sam znao da bi to trebao otpjevati neki ženski glas, odnosno da ja ne smijem. Srećom, taman je tad negdje Antonija došla u bend pa sam joj jedan dan odsvirao melodiju, ona je zapjevala i skužio sam da je to to. Čak nisam ni pokušao sam pjevati.

Znači li to da će u budućnosti ona pjevati više pjesama?

Lako moguće. Ne vjerujem da će baš preuzeti jer bih s njom volio napraviti neki njen album jednom, za par godina. U Pavelu sam zamislio da bude i ženskih i muških vokala, to mi je simpatično.

Na albumu ima pjesama koje su više instrumentalne, prvi put si skrenuo pažnju s riječi na glazbu kod nekih pjesama.

Kod onih koji ne vole ono što pišem i koji ne vole Pavel često se lome koplja oko mojih tekstova. Često se zaboravlja da ima tu i melodije. Ne znam zašto se ljudi toliko fokusiraju na tekstove.

Je li istina kao što sam negdje pročitao da su ti melodije bitnije?

Tako je. Prvo pišem melodiju, prvenstveno sam melodičar. Melodist. Ne znam kako se kaže. (smijeh). Onda se tek primim teksta i upravo zato pjesma Jasmina sanja u tehnikoloru ima jednu lijepu djetinjastu melodiju. Kad bih počeo pisati nije mi pasalo da tekstualno išta lijepim. Ostavio sam ju s „na na na“, onako kako sam snimio na mobitelu kad sam se domislio te melodije.

Tko je općenito najviše oblikovao tvoju glazbu?

Slušam puno različite glazbe, znam da me zajebavaju i umiru od smijeha jer sam rekao da su mi super neke pjesme od Magazina i fakat mi jesu. Recimo Ginem, još dok je Rozga bila, da ne govorim o Kokolo iz osamdesetih, a Sve bi seke ljubile mornare mi je genijalnost. Stvarno slušam puno toga, obožavam ABBA-u, imaju predivne melodije, nemam pojma kako su se dosjetili toga. A u zadnje vrijeme jako volim i cijenim Josha Rittera, jednog američkog kauntautora koji ima fenomenalne albume. Volim francusku šansonu, talijansku kanconu obožavam. Uvijek se ježim na izvedbu Claudija Baglionija – Piccollo Grande Amore gdje on to pjeva sam s gitarom pred cijelim stadionom. Nisam ograničen, nemam problem reći da mi je dobra pjesma od Colonije. Ljudi užasno pate, traje razdoblje neke hipsterijane i namjernog htijenja da se bude cool, gdje imaš listu bendova za koje možeš reći da su ti dobri, ali onda imaš još troduplo veću listu onih koji ti ne smiju biti dobri jer ćeš ispasti papak. Smiješno.

Hrvatski auditorij dosta je malen. Jesi li ikada razmišljao o pjesmama na engleskom?

Jesam, pogotovo u situacijama kada se dešava da se pišu panegirici i stavljaju na pijedestal ljudi koji pišu na engleskom pa si i ja razmišljam da napišem par pjesama na engleskom jer to, ako si iole vičan u engleskome, tako lako.  Meni je genijalno šta rade Marshmellow Notebooksi i Matija Habijanec i to je prekrasan album, ali volio bih vidjeti da on napiše nešto na hrvatskom. Ne da se ja nešto kao prijetim, baš naprotiv , mislim da bi napisao nešto dobro, znam da čovjek ima dobar ukus i da je odličan u onome šta radi, ali ne bih volio da je to linija manjeg otpora. Jer često je. Jako je lako napisati pjesmu na engleskom. Sad ću napisati četiri stiha koji neće smetati, još ako uz to imaš dobru melodiju – eto ti pjesme.

Na kantautorsku scenu izašlo je dosta cura (Lovely Quinces, Irena Žilić...) koje pjevaju na engleskom…

Znaš u čemu je problem? Lovely Quinces i Irena Žilić imaju super engleski i stvarno lijep izgovor, sumnjam da bi uopće skužio da nisu iz engleskog govornog područja dok ih malo bolje ne poslušaš. Imaju lijepe melodije, dobar ukus u glazbi, to je važno i svaka im čast. Ali znaš koliko ima takvih i boljih u Americi i Engleskoj? Milijuni. Mislim da je jedini put za njih, kao što i rade, da idu vani i obijaju sva vrata te sviraju gdje god mogu nadajući da će ih prepoznati neki indie label. U Hrvatskoj neće defnitivno postići isti uspjeh kao što bi postigle da tu istu glazbu pišu na hrvatskom i meni je žao što njih dvije ne pišu na hrvatskom jer mislim da bi to tek bilo sjajno. Recimo, Nina Romić piše na hrvatskom i to zvuči sjajno.  Irena i Dunja sviraju americanu, ja to obožavam i baš bi htio da imam neke izvođače da mi sviraju americanu na hrvatskom. Ista stvar odnosi se i na bend My Bloody Moose – super bend , odlična americana, ali rekao sam im i sam da napišu nešto na hrvatskom.

Planovi za budućnost?

Pokušat ćemo što više svirati, odsvirati sve važnije gradove u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni. Možda uleti kakav festival na proljeće, promocija ovog albuma, što više spotova, planiramo izdati bar 5-6 singlova s ovog albuma i, naravno, već se veselim sljedećem studiju. Zapravo najviše uživam radeći pjesme doma. Kad sam snimim na kompjuteru bas, gitaru, klavijaturu – to mi je baš gušt. I onda odlazak u studio, mislim da je to najveće zadovoljstvo, možda čak i više nego sviranje uživo. Tako da se sada već radujem da tamo negdje krajem 2015. uđem u studio. Nekako sam sebi zadao zadatak da svake dvije godine izdam novi album tako da će krajem 2016. biti novi. Već sam počeo pisati, imam već pola albuma.

Ovaj petak,  31.10.,  veliki je koncert u Tvornici. U istoj Tvornici je bio oproštaj od Ramireza i promoviranje zadnjeg albuma Pavela. Nekako se čini da je stalno Tvornica u igri postoji li neka tajna veza?

(smijeh) Uglavnom skužio si da volim Tvornicu. Meni je jako drago što je Tvornica kao napravljena za glazbenike, kao da se prvo mislilo na glazbenike, u smislu onoga što dobivaš unutra. Backstage je lijep, dovoljno velik, ima super WC, vrata od WC-a se zaključavaju (smijeh), ima čak i tuš. Izlaziš iz backstagea odmah na stage, nema probijanja kroz gužvu kao u nekim klubovima samo kako bi došao do stagea. Lijepo je ustrojen misleći na glazbenike. Zato mi je uvijek gušt svirati tu. A i meni je gušt slušati u Tvornici, uvijek je adekvatan razglas, dobri tonci i, ako nije gužva, bude mi jako ugodno. Kod nas gužve neće biti, mi nećemo rasprodati Tvornicu, pretpostavljam da će biti tisuću ljudi,  to bi bilo genijalno. Bit će mjesta da normalno možeš popiti piće ili naći put do WC-a i to mi je bilo bitno. Evo, zato Tvornica. Mogli smo raditi malu Tvornicu, ali ona bi se sigurno nakrcala, a to fakat nema smisla.

Koncert pada na Halloween, je li to slučanjost?

Ma da, s obzirom da je Dallas Music organizator i oni su dogovarali datume, rekli da imaju slobodan datum za Halloween i pitali me imam li nešto protiv.  Iskreno, nisam imao, iako je možda okolnost takva da će neki studenti otići doma radi Svih svetih, ali nadam se da će ostati dovoljno ljudi koji će doći na koncert. No preporučam ljudima da se maskiraju – nije obvezno, ali zašto ne.

Pročitajte i najavu koncerta grupe Pavel u Tvornici kulture

Komentari