Završena restauracija Rafaelovih freski u Vatikanu
Dok Michelangelova Sikstinska kapela zatvara svoja vrata narednih nekoliko tjedana, zbog okupljanja kardinala oko izbora novog pape, završena je restauracija Rafaelovih freski u Vatikanskoj palači koja je trajala čak 30 godina!
Na poziv pape Julija II, Rafael, jedan od velikih renesansnih talijanskih umjetnika (uz Leonarda, Michelangela, Tiziana, Giorgonea te Bramantea), dolazi u Rim 1508. godine kako bi oslikao sobe Vatikanske palače. Postoje četiri Rafaelove sobe, odnosno Stanze di Raffaello. To su Sala di Costantin, Stanza di Eliodoro, Stanza della Segnatura i Stanza dell’Incendio del Borgo. Sobe se nalaze na drugome katu Palače, a koristio ih je Julije II. i njegovi nasljednici do sredine XVI. stoljeća. Originalno su sobe bile oslikane tijekom pontifikata papa Aleksandra VI. i Piusa III. (XV. / XVI. stoljeće), a na tome je radio niz poznatih talijanski umjetnika, poput Piera della Francesca, Luce Signorellia i Bramantina.
Stanza della Segnatura tj. Odaja pečata je soba na kojoj je Rafael započeo svoj rad. U ovoj sobi smještena je papinska knjižnica, te je papa tu donosio kanone i svjetovne zakone. Ciklus fresaka u toj sobi je svojevrsna sinteza četiri područja znanja – umjetnosti, filozofije, prava i teologije. Među freskama ovdje se ističu Disputa del Sacramento ili Trijumf kršćanske crkve i Atenska škola. Atenska škola je Rafaelovo remek-djelo koje prikazuje grčke filozofe okupljene oko Platona i Aristotela.
Iduća oslikana, a sada i restaurirana je Stanza di Eliodoro. Ime je dobila po fresci, a Rafael je na njoj radio od 1511. do 1514.godine. Tematski se freske iz te sobe bave nebeskom zaštitom crkve koja dolazi od Krista. Služila je kao privatna odaja, vjerojatno za audijencije.
Nakon smrti Julija II., bile su gotove dvije sobe, a papa Leo X. nastavlja program svog prethodnika.
Stanza dell’incendio del Borgo također je imenovana po fresci. To je freska koja prikazuje legendarni događaj kada je papa Leo IV. čudesno ugasio požar u rimskoj četvrti Borgo, radeći znak križa u zraku.
Rafael također uskoro umire, i to 1520. godine, pa su freske u poslijednjoj sobi, Sala di Constantino, realizirali umjetnici G. Penni, G. Romano i R. del Colle. Ta najveća soba služila je kao sala za bankete. Tematski je posvećena pobjedi kršćanstva nad poganskim religijama. Budući da freske nije oslikao sam Rafael one su manje su poznate, a njihova restauracija planirana je za iduću godinu.
Vatikan muku muči sa problemima očuvanja freski i ostalih umjetnina. Oko 4 do 5 milijuna turista posjećuje Vatikanske muzeje u jednoj godini i nesvjesno nanose štetu freskama prašinom sa svoje odjeće, tjelesnom temperaturom, znojem i dahom. Velik dio turista čak sustavno ignorira upozorenja koja se odnose na tišinu i zabranu fotografiranja. Zato će se u budućnosti vjerojatno ograničiti broj turista, što će biti kompenzirano virtualnim šetnjama kroz muzeje, a do kraja 2013. planira se dovršiti projekt za Sikstinsku kapelu, tj. soba u kojoj će se turisti “čistiti” prije ulaska.
