Ziherov glazbeni lonac – DrBonito: “Gušt nam je eksperimentirati”
U novom izdanju Ziherovog glazbenog lonca upoznajemo vas s novim, zanimljivim tročlanim instrumentalnim sastavom – DrBonito! Tomislav, Ante i Mario za sebe kažu da su grupa prijatelja, istinskih zaljubljenika u glazbu koji svoje skladbe često nazivaju samo nusproduktom njihovog druženja. Različiti glazbeni utjecaji i podneblja (Tomislav s Brača, Ante iz Makarske i Mario iz Zagreba) spojila su ovaj sastav sa zagrebačkom adresom. U sadašnjem postavu djeluju od jeseni 2014., a glazbom se aktivno bave već duže vrijeme. Gitara, bas i bubanj recept su sinestezije minimalizma koji proizlazi iz snažnih individualnih dionica koje se stapaju u kompaktne sonične eksplozije. Uspijeli smo vas zaintrigirati? Dečki iz DrBonita se spremaju za prvi koncert u sklopu KSET-ovog programa Artcoustic, gdje ćete imati priliku utonuti u njihovu transžanrovsku priču i istovremeno uživati u izložbi radova Agate i Apolonije Lučić, inače autorica covera i vizuala ovog sastava. U garaži smo popričali s Tomislavom i Antom, a u nastavku pročitajte što dečki imaju za reći o svojoj glazbi, željama i planovima za dalje.
Koga liječi DrBonito?
Tomislav: Samog sebe. Iako nije doktor u pitanju, ali na tome ostajemo pri objašnjavanju imena!
Skupina ste prijatelja, svirali ste i prije u raznim sastavima. Kako je došlo do toga da ste se našli u DrBonitu?
Tomislav: To je zapravo duga priča, pokušat ću je skratiti. Mario me zvao nekad 2010. zvao da mu treba bubnjar u nekom bendu i tako smo se skupili. Tada smo svirali obrade, malo Manu Chao, Gogol Bordello i slično. Međutim, to se uskoro raspalo i od tada se, u par godina, izmijenilo više ljudi kroz bend dok nije došao Ante. To je bilo prošle godine, tada smo imali još frontmena koji je u međuvremenu napustio bend i ostali smo nas troje. Mislili smo se ‘šta ćemo mi sad raditi’ i onda smo samo počeli jammati. U roku dvije probe smo već imali dosta materijala s prvog EP-ja.
Ante: Kad smo se našli imali smo viziju o tome da želimo svirati nekakav psihodelični rock, međutim počeli smo miješati. Na prvoj probi smo napravili prvu stvar,ujedno i najdužu – Zelena, koja je po meni ispala najbolja.
Tomislav: Istina, na nju smo potrošili i najviše vremena. Kako smo je prvu napravili dugo smo je i svirali na probama, čak je basistu Mariju u jednom trenutku dosadila zbog duljine. U jednom trenutku (kada smo već imali i drugih pjesama) netko je čak predložio čak da tu stvar izbacimo. Na kraju nam je stvar prirasla srcu i sad nam je najbolja!
Nazvali ste sve pjesme na EP-ju po bojama. Koja je simbolika boja iza zvuka?
Ante: Imamo tu ‘svjetlosnu instalaciju’ u garaži pomoću koje na probama mijenjamo boje, pa smo tako odlučili nazvati pjesme. Jednostavno je do mooda, kako smo radili stvari prema osjećaju bi mjenjali boje u prostoru. Na neki način se dobrim pokazao taj spoj boje i zvuka.
Tomislav: Zapravo je krenulo neplanirano.
Što bi se dogodilo da niste u mogućnosti svirati uz boje?
Tomislav: Ne znamo, još nismo imali takvu situaciju.
Ante: Doduše jednom nismo mogli naći daljinski (kojim upravljamo bojama) u garaži. Ipak smo svirali, ali nije to to!
Tomislav: Pokušat ćemo na koncertu ove stvari s EP-ja upriličiti s lightom u tim bojama, a ove ostale stvari se neće zvati po bojama, pa još ne znamo.
Spremate već nešto novo?
Tomislav: Da, imamo već materijala za novi EP, koji čak i planiramo nekad uskoro izbaciti. Nećemo album, sad dalje samo EP-jeve, pa dok ide – ide!
Kako je tekao proces snimanja EP-a?
Tomislav: Snimali smo tu u garaži, sve uživo u isto vrijeme.
Ante: Tako je, nema nikakvih dupliranja. Ništa nije nasnimavano.
Tomislav: Sami smo radili miks i mastering, a ni s tim nismo pretjerali. Tako da se čuje da je to garaža, da je uživo svirano i da ljudi osjećaju.
Kako bi vi opisali taj svoj ‘transžanrovski’ zvuk?
Tomislav: Da, nema određenog žanra. Iz prve nam je cilj bio da se ne ograničavamo žanrovski, nego da samo idemo svirati pa šta izađe – izađe! Ne moraju ni svi instrumenti zvučati kao neki žanr, nego se to sve izmješa. Svako malo se međusobno pitamo za žanr, ali ne znamo kako bi to bolje definirali.
Ante: Utjecaji su različiti, svi slušamo različitu glazbu, ali ne mislim da to ima veze s našim izričajem.
Tomislav: Na primjer, Mario ide dosta duboko u glazbu pogotovo kada zapne za nešto. Kada smo počeli svirati slušao je Pink Floyd iz 70-ih, taj đir muzike. Nekakav space rock, od toga je možda i došla prva ideja za ovo, ali onda je skrenulo u nekom drugom smjeru.
Ante: U nekim pjesmama vučemo i taj elektronski prizvuk.
Planirate li se razvijati dalje u elektronskom zvuku?
Ante: Ne poznajemo granice! Gušt nam je eksperimentirati, nemamo smjer!
Pohvale vizualima! Možete li nam malo više reći o tome?
Ante: To su radile cure s likovne akademije, Agata i Apolonija Lučić. One će u sklopu našeg koncerta u KSET-u izlagati svoje radove. Stvarno su se potrudile i napravile sve kako spada.
Tomislav: Poslušale su naše stvari i onda nacrtale vizuale koji se nama jako sviđaju!
Planirate li izbaciti i neki spot?
Tomislav: Vjerojatno neka live snimka. Ako nekome nekada padne na pamet napraviti spot neka nam se javi. Naravno, ako nešto vidi u tome i ima neku ideju. Nismo imali ništa u planu.
Planovi za dalje…
Tomislav: Svirat, svirat i samo svirat!
Ante: Sada ide ljeto, pa ćemo biti malo razdvojeni. Za sad imamo dogovoren nastup na DokuMA festivalu u Makarskoj gdje nastupamo s ABOP-om i Kišom Metaka, 5. lipnja.
