Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Intervju

Ziherov glazbeni lonac – Via Luče: “Glazba je savršeni medij i ispušni ventil za situacije koje nas okružuju”

09.04.2015. Tijana Živko
Foto: facebook.com/Via Luče

Foto: facebook.com/Via Luče

Via Luče ime je koje se posljednjih nekoliko mjeseci često može čuti u pulskom điru. Naime, pulska hip hop skupina u studenom prošle godine izbacila je svoj debitanski album U zemlji čudesa kojim su prodrmali pulsku glazbenu scenu i otada se za njih čuje sve češće i češće. Početnu postavu benda čine šest glazbenika/repera iz Pule: Filijala (Elvis Buturić), Cannone (Hrvoje Levak), Dean Koštroman, Dino Popović, Filip Domagoj Pačić te Contez (Mirko Bošnjaković), koji je zbog obiteljskih razloga morao istupiti iz grupe, tako da bend sada djeluje u postavi od pet članova. Većinu tekstova na albumu napisali su Cannone, Filijala i Dino Popović, a za glazbu su zaduženi producenti Boris Šekerija, Filip Domagoj Pačić, Ranko Šajfar, Dean Koštroman, Lima Len, Pawer, Dj Kool-S i Filijala.

Promovirajući svoj album, nekoliko su puta nastupili na humanitarnim koncertima, zatim na Hip-hop showcaseu u Monte Paradisu, brucošijadi u Sup-u (Rojc) te na manifestaciji Bježi/Via. U petak, 10. travnja, nastupaju u pulskom Uljaniku kao predgrupa splitskim kolegama Kiša metaka. U budućnosti planiraju izbaciti još nekoliko spotova koji su već snimljeni, a namjeravaju snimiti i drugi album s čime će krenuti nakon ljeta, kada se vrate članovi grupe koji se trenutno nalaze u inozemstvu.

Zašto Via Luče?

Dino: Ime grupe je Cannoneova ideja koja simbolizira ulicu svjetlosti budući da u našim pjesmama sve okrećemo na pozitivu i zezanciju pa makar tema bila najcrnija na svijetu.

Dean: Via – put, luče – svjetlo! Via Luče jer smo krenuli novim putem s novom vizijom, tu je želja za promjenom u pogledu na svijet pa čak stoji tanka duhovna priča iza svega jer nas je ova priča držala na okupu.

Filijala: Via Luče, put svjetla, iluminati, sveta znanja i to.

Kako je nastao bend Via Luče?

Filijala: Spontano. Ljudi koji se znaju i kemijaju oko mjuze godinama odlučili udružiti snage. Pa što bude, bude. Uz kvalitetno druženje.

Dino: Bend Via Luče nastao je na probama za promociju Cannoneovog solo albuma Apokalistra, a budući da je na tom albumu gostovala većina članova grupe, tako se i ista ta ekipa skupila tom prigodom te je dobrom sinergijom na probama spontano sinula ideja o osnivanju grupe.

Kako biste se opisali publici koja vas još nije slušala?

Filijala: Veteranski rap s dozom zajebancije i ozbiljnosti.

Dino: Gledajući glazbenu pozadinu stvarno šarolik stil, od klasičnih hip hop old school matrica do modernijeg stila, a tematski je to jedan društveno osviješteni hip hop sa dozom humora.

Koji su vam uzori u stvaranju, glazbeno i tekstualno?

Filip: Što se tiče glazbe, nemam svoje uzore jer se ne volim nikome priklanjati previše, odnosno uzimat njegov stil. Uglavnom stvaram svoj smjer.

Dino: Pa nije da imam baš neke glazbene uzore, ali naravno postoje izvođači koji su ostavili neke glazbene utjecaje. Budući da se, između ostalog, ne bavim samo hip hop muzikom, već rockom i sličnim žanrovima (a i sama uloga u grupi mi nije „reperska“, već pjevačka) od domaćih utjecaja bi izdvojio Pipse, Azru, Zabranjeno Pušenje, dok od stranih tu su Iggy Pop, Springsteen, Stonesi.

Koliko vam je bitan tekst, a koliko sam zvuk?

Dean: Nekom text nekom glazbu!

Cannone: U rapu je u pravilu bitniji tekst, ali razvijajući glazbene afinitete svakako smo počeli dosta pažnje priklanjati “pakiranju”, odnosno kako će ta pjesma zvučati.

Sami radite spotove?

Filijala: Sve je ovo uradi sam.

Dino: Pa nismo baš sve spotove radili sami. Za prvi video Dobrodošli u Pulu snimao nas je Marin Pereša, a za drugi videoTobogan Safet Omerović Basso, no eto spot Ne da mi se je u našoj produkciji te još dva videa koja će tek izaći. Imamo tu sreću da nam je član grupe Filip multitalent, koji pored beatmakerskog i beatboxerskog talenta ima i talent za video produkciju, pa tako svi skupa direktno htjeli-ne htjeli moramo sudjelovati u izradi tih spotova. Tu je i naravno prijatelj grupe Marko Zubonja koji nam također pomaže pri izradi tih spotova

Filip: Nismo sve spotove sami napravili, ali jedan spot (Ne da mi se) je napravljen na našu ruku. To je zato jer je tako jednostavnije, naša ekipa, materijal, rad i trud. U međuvremenu pripremam još dva videa u svojoj produkciji.

Foto: facebook.com/Via Luče

Foto: facebook.com/Via Luče

Na vašem prvom albumu U zemlji čudesa gostuju i mnoga glazbena imena. Tu su Todor, Franko Krajcar, Dean Bakić, Aljo Ruky, Nechak, Scrilla, Loco, Larra iz grupe Oliver Kovach. Kako je došlo do suradnje s navedenim imenima?

Dino: Pa sve su to ljudi s kojima se manje-više znamo duže vremena, a također ih i cijenimo kao izvođače i osobe pa je i logično da će se takvi ljudi naći kao gosti na pjesmama.

Cannone: Gosti na ovom albumu su izabrani spontano, odnosno riječ je mahom o ljudima s kojima sam već surađivao na prošlim albumima (Todor, Dean Bakić, Aljo Ruky), dok su nam se Nechak, Scrilla i Loco pridružili na skladbi Rap Dinosaurus, svojevrsnoj uniji “starih aseva”s pulske scene. Franko Krajcar glazbeni je virtuoz koji nam se pridružio na Ča si yiaa i to na prijedlog Todora, dok je Larra inače djevojka od našeg člana Dina Popovića te je tijekom samog snimanja albuma bila u toku cijelog procesa. Između ostalog, pojavljuje se na back vokalima na Ne da mi se.

U jednoj recenziji vašeg albuma piše da na albumu od 17 pjesama nema kratkih skitova koji povezuju pjesme što je inače karakteristično za rap albume. Zašto?

Cannone: Inače su ti skitovi karakteristični za rap albume, ja sam ih na svojim solo albumima često prakticirao, ali ovom prilikom nije bilo potrebe jer smo osjetili da su pjesme i tematika albuma same po sebi dosta objedinjene u sam naslov albuma U zemlji čudesa. Čitav album je kao vožnja kroz 17 stanica, dakle svaka pjesma predstavlja jednu stanicu i dosta smo pažnje poklonili tome da se nijedna ne ponavlja.

Dino: Pa jednostavno smo u fazi nastanka albuma imali pregršt ideja koje su nam se jako sviđale, a isto tako u kompjuteru puno novih i starih neiskorištenih matrica, samo je trebalo sve uklopit jedno s drugim, što smo naravno i učinili. Isto tako i svaka tema i matrica je drugačija jedna od druge, što daje lijepu slojevitost albumu.

Teme pjesama na albumu raznolike su, kreću se od socijalnih do političkih i lokalnih. Pokušavate li putem glazbe izraziti svoja nezadovoljstva i eventualni revolt prema situacijama koje nas okružuju?

Filijala: Naravno, glazba je savršen medij ili ispušni ventil za takve stvari.

Dino: Naravno, glazba je ekspresija osjećaja, bio to osjećaj izazvan politikom, ljubavlju, životinjama, zezancijom ili pak nečim drugim pa je logično da će se sve to preliti u pjesme. Recimo u pjesmi Smak svjetla govorimo o neobičnim svjetlećim pojavama po uzoru na svjetleće gospe u Međugorju, mi smo tako u Istri isto vidjeli svjetleću kozu, pa smo morali napisat pjesmu o tome (još ne možemo vjerovat!).

Zanimljiva je pjesma Survajveri u kojoj govorite o aktualnim deložacijama i akcijama Živoga zida, kopanju po kantama, nezaposlenosti, neimaštini. Svjesni ste situacije u Hrvatskoj, ona vam daje inspiraciju?

Dean: Da, pjesma je zanimljiva isto kao rad udruge Živi zid. Pjesma je nastala iz direktne povezanosti s Nensi Krupić koja je jednom prilikom snimala u našem studiju violinu. Ti ljudi imaju veliko srce i socijalnu osjetljivost, upravo ono sto naša “silovana” hitno treba. Teško je gledat stare ljude koji kopaju po smeću u potrazi za hranom i svu tu sirotinju dok se naši političari igraju Europe i izigravaju rock zvijezde. Mi smo ljudi iz naroda koje nije zaobišla situacija u RH. Svjesni smo naravno, ali smo isto tako ovim albumom željeli reći: živi pozitivu unatoč situaciji!

Dino: Da, nažalost živimo u zemlji gdje moraš biti inspiriran takvim stvarima. Ako nisi time inspiriran, onda nešto nije u redu s tobom. Iako je već previše i takvih pjesama, sve su nekako na isti kalup: “sirotinja pred kontejnerom, politika nas krade, bla bla”. Problem je u tome što puno njih piše o tome jer je danas in biti socijalno angažiran, mi smo to napravili iz osjećaja, a ne iz nekog trenda.

Pjesmom Dobrodošli u Pulu kritički opisujete svoj rodni grad i aktualnu situaciji u Puli. Pjevate: Dobrodošli u Puli, grad plavih linija. Što to znači?

Filijala: Svaki grad ima svoje dobre i loše strane. Mi smo htjeli ukazati na one loše kao što su i te plave linije kojima se obilježavaju parkirna mjesta i naplaćuju, iako je jedini ulog ta kanta plave boje. Metaforički rečeno – kako ljudima uzimati novac na osnovu ničega.

Mislite li da je danas Pula “mrtav” grad?

Filip: Pula se gleda kao mrtav grad, ali ja duboko vjerujem i osjećam da će Pula u narednih pet godina eksplodirat s kvalitetnim događajima i izvođačima. Zato mi moramo bit u top formi i u toku.

Dean: Naravno da nije mrtav, ali umire i srce nas boli jer ga volimo! To je naš dom.

Dino: Pula bi mogla biti življa da želi, nažalost mentalitet je ovdje u većini slučajeva uštogljene naravi. Uzmimo za primjer da neki lokali nude često i besplatne koncerte lokalnih izvođača, pa odaziv bude slab. Čest je slučaj i zavisti među samim izvođačima. Kako onda uopće očekivati kakvu živost? Kada ljudi odluče bar mrvicu više dati ruku jedni drugima, izbace iz sebe negativu, nezadovoljstvo i tračerski moral te prvenstveno uštogljenost, možda se i Pula probudi kako glazbeno, tako i u drugim stvarima. Da ne bude sve tako crno, ima i ponekad pozitivnih primjera koji ti daju nadu da bi mogla jednog dana opet zasjati neka dobra atmosfera, ali to je kao što sam rekao – ponekad.

U pjesmi Prekonoćnice govorite o životu porno glumice. Neobična tema. Kako je nastala ta pjesma?

Filijala: Svatko ima svog superheroja. One su naše. Željeli smo im odati počast pjesmom.

Dino: Gledaš, vidiš svijet oko sebe i za mnoge slučajeve samo kažeš: “Jebote, ovdje niko nije normalan”. Tako je i s ovom pjesmom.

Cannone: Prekonoćnice su ustvari poruka mladim curama da ne “preskaču stepenice”, tj. da ne mogu sve svoje nade polagati u ljepotu ili privlačnost pošto je to prolazno i nakon što prođe njihovih “5 minuta”, život će im se promijeniti naglavačke.

Jako mi je simpatična pjesma Ča si yiaa? u kojoj spominjete mjesta u Istri i istarske običaje. Nadam se da pripremate spot koji će pratiti pjesmu.

Dino: Sigurno, samo treba Filip srediti montažu, kadrove smo snimili u jednoj konobi s totalno istarskim štihom, tako da će pjesma sigurno dobiti i super vizualnu pozadinu.

Filip: Spot se priprema, ali zbog tehničkih problema i neiskustva u produkciji i snimanju, što je još više otežalo daljnji posao, spot još uvijek nije izbačen. Bit će uskoro!

Što je s hip hopom u Puli i općenito u državi?

Dino: Što se tiče hip hopa u Puli, ima samo nekoliko nas koji trenutno rokamo, dosta je to utihnulo. Prije dvije-tri godine, nema tko nije repao, snimali su se spotovi koji su imali (i imaju još uvijek) dobru gledanost na Youtube-u, a i komentari su jako pozitivni. Što se tiče hip hopa na samoj državnoj razini, super je stvar što ima za svakog ponešto, od otkačenog zafrkantskog hip hopa, uličnog, komercijalnog do onog emotivnog, što je odlično jer se svako može pronaći u pravcu kojem želi. Bogu hvala na modernoj tehnologiji.

Cannone: Hip hop u Puli ima problem koji odaje blagi dojam kako ima više izvođača od same publike, a tu je odgovornost podijeljena; dijelom na publici koja ne zna pravi značaj te umjetnosti te na izvođačima koji ne znaju pravu svrhu te glazbe i načina komunikacije. Pretpostavljam da je isti problem i na nacionalnoj razini, ali budući da sam prije svega angažiran na lokalnoj razini, odnosno držim se onog: “Očisti smeće pred svojim pragom”, mogu komentirati samo ono što me okružuje, a stanje npr. u Osijeku ili Splitu nisam kompetentan suditi.

Kakve su reakcije publike na vaš rad? Koji je uopće profil vaše publike?

Dino: Reakcije su uglavnom dobre, a slušaju nas čak više ljudi koji ne prate hip hop, nego oni koji ga prate. Kod hip hop publike popularnije su one ulične – geto teme, a mi baš ne pričamo o tome previše, ovo je baš muzika za male obične ljude poput nas.

Cannone: Slažem se s Dinom, naše teme su sve samo ne “geto teme”, bavimo se svakodnevnicom, socijalnim temama, ali kroz ironiju i crni humor, tako da češće naiđemo na podršku “običnih ljudi” ili pak pankera, rockera, navijača, radnika, nego klasične hip hop publike. Međutim, to ne smatramo hendikepom budući da, kao šta sam već rekao, prave hip hop publike baš i nema.

Vrte li se vaše pjesme na radiju?

Cannone:  Lokalne radio stanice su nas dosta dobro prihvatile, što je uostalom već godinama praksa i sa time smo svakako zadovoljni. Pogotovo kad smo svjesni da iza nas nema “mašinerije” izdavačkih kuća ili menadžera koji će nas gurati, odnosno, činjenica je kako su i sami urednici i voditelji tih emisija na radiju prepoznali naš rad i trud te je zbog toga osjećaj priznanja još bolji.

Dino: Pa Boga mi, zna se svako toliko na lokalnim radio stanicama zavrtiti po koja stvar. Dobrodošli u Pulu bila je na jednom lokalnom radiju hit tjedna te na top listi singlova, dok je Ča si yia bila na prvom mjestu liste jednog drugog lokalnog radija, dakle, jako lijep start.

Cannone i Filijala, vi ste prije osnutka benda Via Luče djelovali samostalno. Kako je to utjecalo na današnji rad benda?

Filijala: Znamo se dugi niz godina i surađivali smo često tako da nemamo problema. Dino je tu zapravo došao kao najveće osvježenje!

Cannone: Svakako je dugogodišnja suradnja između mene i Filijale bila temelj da ova grupa ostvari ovakvu “kemiju”, budući da se on i ja zaista dobro nadopunjujemo, tematski, ali i karakterno. Surađujemo od 2005. godine, a 2011. smo čak i snimili zajednički album Rapsolutno, tako da je i ovaj Via Luče projekt bio svojevrsni Rapsolutno 2 + novi članovi koji su nas svakako podigli na višu razinu.

Kakva su vaša iskustva u samostalnom djelovanju?

Dino: Prvu pjesmu sam napisao u 4. osnovne, a prvu pjesmu koju sam baš uglazbio i napisao bilo je cca u 8. razredu. Negdje u 1. razredu srednje škole s kolegom iz školske klupe osnovao sam grupu Hombe koja je i dalje aktualna, a bavimo se rock muzikom. Također pjevam i sviram u cover bendu Circa te spremam jedan solo akustični EP za svoj gušt. Radi se na sve strane kada je muzika u pitanju.

Cannone: Solo imam 7-8 albuma, zajednički mixtape Dvorac Rojc te Rapsolutno s Filijalom, tako da mi je ovaj Via Luče projekt dosta osvježio “karijeru”, budući da sam osjećao i svojevrsni zamor od solo djelovanja. U (dobrom) društvu je ipak lakše!

Filip: Inače se školujem za solo pjevača, ali oduvijek me privlačila kreacija glazbe, više nego izvođenje, a kako se ne vidim kao kompozitor klasične glazbe otkrio sam elektronsku produkciju i to me oduševilo.

Cannone, osim što se baviš glazbom, pišeš i kolumnu za lokalni portal. Može li se pristojno zaraditi od tih djelatnosti?

Cannone: Ne baš, haha. Kolumnu sam počeo pisati nakon šta me dosta ljudi poticalo da krenem pisati nešto konkretnije jer su im se navodno sviđale moje objave i statusi na Facebooku. Urednik portala dao mi je neograničen prostor (bez cenzure!), na njegovom portalu pišem kolumnu koju sam nazvao Cannonade i teško mi je objektivno reći koliko je to kvalitetno ili dobro. Mogu samo reći da je koncept takav da pišem svoje osvrte na društvene događaje i anomalije sadašnjih vremena. Nadam se da neću nikome “napuniti jaja”, ali srećom pa ih ne pišem toliko često, hehehe.

Je li ti lakše emocije pretočiti u tekst ili glazbu?

Cannone: Na svojim prvim albumima, kao neiskusan “kantautoreper”, često sam svoje emocije izbacivao na trake i to je po meni, iz sadašnjeg kuta gledanja, bilo prilično nezrelo. Jest, pjesme bez emocija nisu isto šta su s njima, ali smatram da sam s godinama sazrio kao tekstopisac. Naime,  sada više gledam “šire”, gledam poslati poruku ljudima, sugrađanima, sunarodnjacima. Ne pišem nužno o svojim iskustvima, štoviše, pokušavam svoje osobne probleme dozirati jer smatram da nisam tolko bitan da radim od svog života priču. Emocija i sada ima u pjesmama i to napretek, ali nisu nužno samo moje, a time želim širi krug ljudi povezati kroz svoje pjesme.

Nastupali ste na nekoliko humanitarnih koncerata. Kakav je odaziv publike na takvim koncertima?

Dino: Kako kada, nekad velik, nekad mali, zavisi o promociji samog događaja, iako nikad nisi siguran u same organizatore, je li to stvarno prava namjera za pomoć nekoj siromašnoj obitelji, bolesnom čovjeku ili samo paravan za pranje love, zbog čeka ljudi imaju skepsu prema takvim događajima.

Neki od vaših članova benda rade u inozemstvu pa često nastupate u nepotpunom broju. Utječe li to na vaše nastupe?

Cannone: Itekako. U početku smo bili petorica (Filijala, Dino, Dean, Contez i ja) pa je s vremenom Contez ipak izašao iz grupe zbog obiteljskih razloga, ali je negdje istovremeno ušao Filip. Nažalost, taman kad je album izašao i feedback se naglo razbuktao, Filijala je morao otići u Rotterdam, a Dean u Munchen, trbuhom za kruhom. Stoga, sada smo na nastupima aktivni samo trojica: Filip, Dino i ja te to zahtijeva dosta improvizacije, ali može se reći da se dobro snalazimo u toj postavi. Filip je majstor beatboxa i produkcije, Dino i ja odrađujemo tekstualne dijelove te dajemo sve od sebe da se izostanak Filijale, Deana i Conteza ne osjeti.

U pulskom klubu Uljanik 10. travnja nastupate kao predgrupa splitskim kolegama Kiša metaka. Koji su daljnji planovi?

Dean: S kim? Haha.

Filijala: Nadam se rad na drugom albumu.

Dino: Pa izbaciti još dva-tri spota s aktualnog albuma U zemlji čudesa te lagano krenuti smišljati taktiku za drugi album.

Što biste do sada izdvojili kao najveći uspjeh?

Dino: Evo baš sad nedavno je bio dan kad nisam bio nespretan i nisam ništa srušio pred sobom, a inače sam jako šlampav i nespretan pa se to može smatrat životnim uspjehom.

Dean: Ovaj intervju!

Cannone: Bilo je lijepih uspjeha počevši od feedbacka za Dobrodošli u Pulu ili nekih lijepih nastupa, ali ipak smatram da je naš najveći uspjeh to šta smo uspjeli zgotoviti album U zemlji čudesa. Nakon godinu i pol previranja, prepiranja, konstruiranja i rekonstruiranja, na trenutke se činilo da nećemo nikad naći zajednički jezik, ali eto, u “5 do 12” uspjeli smo završiti sve. Kako bi se reklo košarkaškim rječnikom; sa sirenom!

Kada pogledate unaprijed, gdje se vidite?

Filijala: U budućnosti.

Dino: Na naslovnici Men’s Healtha. Šalim se, naravno. Pa volio bih završiti faks, dalje se baviti glazbom te imati neki dobar posao kako bi si mogao osigurati neku životnu egzistenciju.

Za kraj, jedno pitanje aktualne tematike. Da vas pozovu da dođete nastupati u Lisinski, biste li prihvatili?

Dean: Naravno da ne, hehehe.

Dino: Ha, ha… A čuj, ako je mogla Nives Celzijus + ako Tina i Nikša budu imali povratnički koncert tamo, možda i mi počnemo razmišljati o Lisinskom.

Cannone: Svugdje se rado odazovemo, osim na policiju! Haha.

Filijala: To nam je nakon Albert Halla i Olimpije velika želja, haha.

Komentari