Izvještaj – Mangroove: ‘Sami’ u dobrom društvu
Sjećam se njihovog nastupa prije nekoliko godina (čak mislim na Danima Pešče) dok su se još navikavali na pozornicu pod imenom Mangroove (period u kojem su tražili svoj zvuk spomenut u nedavnom intervjuu sa Ziherom) te je između svake pjesme Željka uzbuđeno ponavljala, “mi smo Mangroove!”. Već tada to je bila dobra glazba, ali ni približno suverena kao prošli četvrtak, 17. prosinca, u klubu Sax!. Godine su bile plodonosne te je tako iza njih dva albuma, a ovu večer su nam ponosno predstavili svoj novi album „Sami”.
Uz Preludij smo lagano uplovili na putovanje u njihov svemir prepun dobrog ritma (Edi Grubišić) i sjajnih dionica na klavijaturama (Toni Starešinić) i basu (Tomi Novak). Od samoga početka osjetilo se da je pred nas stala skupina talentiranih ljudi koji se ne libe pokazati svu raskoš svog umijeća što se najupečatljivije odrazilo na brojnim improvizacijama između i za vrijeme pjesama te se na trenutke moglo čuti pomalo jazza, funka, soula, popa i svega između. Zapravo ih je poprilično teško svrstati u neke žanrovske ladice pa neću ni pokušavati jer se isprepliću s tolikom vještinom da je najbolje samo se prepustiti putovanju. Svaka izvedba brižno je najavljena, a Željka nije prezala od šala i pošalica koje su djelovale kao interne šale (stoga razumljive ili smislene malom broju ljudi, ali nek’ se nađe). Njihova je večer na kraju, tolerira se pokoja promašena šala, štoviše, očekuje se u tako opuštenom i prijateljskom okruženju.
Zaredale su se pjesme s promoviranog albuma, našla se tu i Ljubavna koju je Željka dodatno začinila sa zanimljivim i efektnim sviranjem na thereminu čime su nas dublje uvukli u svoj svemir, a nakon nje zasvirali su Probudi se i sve je nekako vodilo do Pokušaja. Pokušaj je definitivno bio vrhunac koncerta i to iz više razloga. Do tada smo čuli nekoliko pjesama jako slične strukture te je postalo monotono, sjajno odsvirano i ispeglano ali pomalo monotono (možda bi trebalo razmisliti o rošadi setliste). Tekstovi variraju u kvaliteti i ponekad zvuče prozaično, međutim na toj pjesmi se sve poklopilo.
Na pozornici im se pridružuju Nikola Marjanović, Viktor Lipić i Igor Geržina koji su došli kao lijepo osvježenje. Na prvoga ne bih trošio riječi, standardno pretjerano, iako je dobro odradio posao koji je u studiju snimio Dado Topić. O Viktoru se ne može nešto pretjerano napisati, poprilično samozatajno je došao i otišao s pozornice i ujedno nas počastio svojim umijećem na Hammondu. Treći gost je svakako bio najzapaženiji. Na stranu što je saksofon inače dojmljiv instrument, no ovdje je od prvog odsviranog tona oduševio. Ne mogu govoriti u ime publike, ali ako je ikoga ostavio ravnodušnim nismo bili u istoj prostoriji. Savršeno dozirano i odsvirano s lakoćom obogatio je već obilnu zvučnu sliku i pokazao zašto je najpoznatiji hrvatski saksofonist. Par minuta kasnije pridružio im se još jedan gost – Vojkan Jocić na Vili 21 (na kojoj u originalu gostuje i Tedi Spalato) s kojom su se predstavili u etno ruhu s potpuno drugačijom izvedbom i pokazali širinu svog talenta. Nije nedostajalo i pjesama s prošlih albuma (poput To se smije), njihove obrade Gibonnijevih Vesla na vodi i sve su priveli kraju uz Human Nature.
Kada bih morao podvući crtu, a neupitno se približavam kraju, neću napisati ništa novo tvrdeći kako je Mangroove nedvojbeno kvalitetan sastav žanrovski agilnih izvođača koji su nam priredili ugodnu večer ispunjenu dobrom glazbom. Bez obzira na energičnu izvedbu, melankolija i osjećaj samoće kojima su protkani tekstovi pozivaju na intimno preslušavanje za koje je Sax! bio odličan odabir.