Liminal (2XS): Bas pobuna i ples na granicama identiteta
Dok se dobar dio domaće – čak i regionalne – produkcije tromo valja u sigurnosti prožvakanih formata, iznenađenje je naletjeti na izdanje koje ovako odbija kompromise. Kad sam prvi put stisnula play na debitantski EP Liminal koji potpisuje 2XS – novi, oštriji alter ego multidisciplinarne umjetnice Stephany Stefan – nisam bila posve sigurna kamo će me to zvučno putovanje odvesti. Stephany je, doduše, već ranije ostavila sasvim pristojan trag pod vlastitim imenom s EP-jem Clouds i albumom Iridescent, no 2XS je sasvim druga, mračnija i intrigantnija zvijer. Brušena kilometrima i iskustvom između rodnog Zagreba i trenutačne španjolske adrese, preko kreativnih epizoda u Berlinu i Rijadu, autorica se na Liminalu upustila u propitivanje smrtnosti, identiteta i samoodređenja. Rezultat je izdanje koje ne samo da zvuči svjetski, već jasno daje do znanja da pred sobom imamo ženu čiji bi vizionarski potencijal mogao uzdrmati okvire suvremenog avant-popa.https://youtu.be/VejIYHFPy1w?si=ovpC-b1t2t37xDt1
Anatomija jednog klupskog transa
Konceptualno srce ovog EP-ja od pet pjesama kuca u ritmu onoga što sama 2XS sjajno naziva basom nabijenom pobunom. U prvoj polovici izdanja, klupski usmjereni komadi poput Le Charlatan, sjajnog naslovnog singla Tijelo te Children of Saturn udaraju točno gdje trebaju. Snažne basovske teksture autorica koristi kao inteligentan alat kojim, uz pomoć distorzije, gradi neku čudnu, gotovo opipljivu intimnost.
Osobno me se najviše dojmilo Tijelo, komad koji egzistira na tankoj liniji između agresivne zvučne ekspanzije i suptilnog tjelesnog ritma. Svojevrsno ljubavno pismo tijelu, koje sve svodi na iskonski instinkt prije same misli, funkcionira kao besprijekorna himna oslobođenja. Fascinantno je pritom slušati kako se 2XS poigrava jezicima – hrvatski, engleski, francuski i talijanski stapaju se u jedinstveni narativni kod, a višejezičnost pritom nimalo ne narušava protok emocija. Dapače, samo naglašava univerzalnu dimenziju njezina višeslojnog zvučnog dizajna.
Filmska eteričnost u orbiti Saturna
Nakon što nas propisno izmori intenzivnom klupskom energijom, Liminal u drugoj polovici skreće u neočekivanu, snoliku melankoliju. Soave i Orchid donose kristalnu eteričnost i pravu filmsku atmosferičnost.
Do punog izražaja dolazi i besprijekorna produkcijska ruka koju potpisuju Ivona Eterović (tonota) i Duarte Eduardo, dok je snimanje vokala odradio Luka Tralić, a završni sjaj masteringa podario Filip Motovunski.
Na završnoj Orchid, uz gostujuće dionice Lea Beslaća na klavijaturama, EP dobiva delikatan poetski senzibilitet. S obzirom na njezino zaleđe u vizualnim umjetnostima i radu na poznatom audiovizualnom projektu Suton, ne čudi što ovu elektroničku priču prati i serija konceptualnih videa te animacija. 2XS, osim što nudi glazbu, stvara cjelovito iskustvo gdje se slika i zvuk neraskidivo isprepliću.
Zaključno, Liminal je izdanje namijenjeno – baš kako to njegova autorica poručuje – znatiželjnima, nježnima i neustrašivima. Kao zaključak bih još dodala: namijenjeno je i svima nama koji od suvremene elektronike tražimo više od pukog eskapizma. Ako je ovo tek početak njezinog puta pod ovim pseudonimom, nimalo ne sumnjam da će njeno ime uskoro iskakati s line-upa ozbiljnih europskih pozornica koje vape za ovakvim art-popom.
