Crveni otok tišine (“The Red Turtle”, M. D. de Wit)
Kada su 3.8.2014 zapadni mediji masovno prenijeli vijest da se Hayao Miyazaki, jedan od osnivača studia Ghibli, povlači iz svijeta animacije nakon filma The Wind Rises te da japanski gigant animacije zatvara svoja vrata, svijet je pomislio da je došao kraj nezaboravnim animiranim fantazijama s istoka. Fanovi su s tugom očekivali posljednji rad The Tale of the Princess Kaguya najavljen za zadnji kvartal 2013. Svi su se pomirili s tužnom sudbinom studija starog 29 godina, a potom se dogodilo čudo, Ghibli je najavio film When Marnie Was There za sredinu 2014 godine.
Fanovi su ponovno oplakivali kraj Ghiblija, otišli pogledati još jedan “posljednji“ rad i to je bilo to, ili ustvari ipak nije? Kada je početkom 2016 najavljeno da studio Ghibli prezentira najnoviji rad The Red Turtle (2016) na Cannes Film Festivalu, fanovi su napokon odlučili istražiti što se ustvari zbiva, prekopali internet i pronašli izjave iz 2014 u kojima Toshio Suzuki, jedan od osnivača, govori da se pripremaju „velike izmjene u svim aspektima rada“ te da studio odlazi na „kratki predah“ da bi odabrali novi pravac u kojem će poslovati u budućnosti.
Gdje je danas studio Ghibli?
Zapadni mediji su u prijevodu ove izjave s japanskog očito odlučili da prevedu stvari na jezik senzacije umjesto engleskog i sva oplakivanja i žaljenja japanskog animacijskog giganta očito su bila uzaludna. Ghibli je samo promijenio pravac svojih radova, a to se najbolje vidi upravo radom The Red Turtle. Što je u ovom filmu novo u odnosu na Ghibli koji poznajemo?
Za početak, tu je holandski redatelj kratkih animiranih filmova Michael Dudok de Wit, kojeg su Toshio Suzuki i Isao Takahata, treći osnivač studija, kontaktirali neposredno prije medijske najave o „promjeni smjera“, te pitali da li može snimiti film sa sličnim osjećajima koje nudi u svom kratkom radu Father and Daughter. Nakon što su dobili prve skice od redatelja za film, u priču su odlučili uključiti francuski studio Wild Bunch, koji je do tada bio Ghiblijev internacionalni distributer. Tijekom procesa kreiranja filma došla je i hrabra odluka da se uklone dijalozi i time napravi animirani rad koji će govoriti svima, bez obzira na godine ili geografsku poziciju.
Na otoku tišine i emocija
De Wit donosi priču o čovjeku koji nakon brodoloma dospijeva na pusti otok, daleko od ostatka svijeta. Osim njega, na otoku obitavaju kornjače, krabe i ptice, pa se protagonista, očito željan ljudskog društva, odlučuje izgraditi splav kojim namjerava otploviti s otoka. Pri prvom testiranju splav se raspadne, a čovjek se vraća na obalu kako bi ponovno pokušao konstruirati plovilo. Ovog puta, s većim splavom, isplovljava odlučan da pokori more, a rezultati bivaju gotovo pa identični onima s prvim splavom, uz jednu iznimku, on ovog puta primjećuje da mu crvena kornjača uništava splavove.
Ljut, i još odlučniji, vraća se i pravi treće plovilo, a sreća mu se osmjehuje te plima izbacuje crvenu kornjaču na plažu. Primijetivši životinju koja mu je već dva puta pomutila planove, u bjesnilu je napada i razbija joj oklop, a ona postaje predivna djevojka. Sada, kada nije jedino ljudsko biće otoku, brodolomnik i djevojka-kornjača kreću u potragu za time što život zaista jest.
Inspiraciju za animiranu otočnu bajku, redatelj crpi iz knjige kratkih priča Kwaidan autora Lafcadio Hearna (redatelj je čitao po preporukama studija Ghibli), dok neke konkretne motive svakako preuzima iz romana Robinson Crusoe. Ovu snažnu bazu de Wit zatim oplemenjuje istočnim filozofskim mislima Taoista iz kojih probire spiritualnu konekciju čovjeka i prirode, kako bi dobio potpun i zanimljiv film. Malo je toga što se o ovom radu može reći a da se ne ode u teritorij kvariša, stil animacije na prvu se doima više francuskim a tek detaljnijom analizom razvija se svijest da u odabiru boja i kadriranju prevladava utjecaj Japana. Priča, slagana iz različitih kultura, zaista funkcionira i bez problema nosi gledatelje valovima emocija svega 80 minuta, a potom ih izbacuje na obale stvarnosti spokojne i sretne.
U moru potencijalnih nominacija za Oscara
Borba za najbolje animirano ostvarenje 2016 godine biti će velika na predstojećim Oscarima, ako uzmemo u obzir da su pored The Red Turtle u 2016 su izašli animirani filmovi Zootopia, My Life as Zucchini i Kubo and Two Strings. Ono što izdvaja ovaj film, i moglo bi mu donijeti prestižnu nagradu, svakako je emotivna životna priča, jedinstvenost kojom tišina progovara i stil animacije koji naprosto ostavlja bez daha.
