Djela nastala ‘pod gasom’
Dok nam se dan u čast slabijeg spola opasno približava, iako smo u kalendarskoj 2015. godini, mnogi umovi su uvjereni da još nismo prešli prag 20. stoljeća. Pa tako u doba velikih riječi kao što su jednakost i sloboda mislimo da je diskriminacija spolova ostala zakopana u nekom drugom paralelnom svemiru, a ona se samo vješto maskirala i uvukla u pore banalnosti svakodnevnog (javnog) života.
Osim što nam je usađeno da je roza ‘ženska boja’, a plava ‘muška boja’, da žena može birati između zanimanja kućanice i tajnice, a da je muškarcu u krvi baviti se herojskim zanimanjima i biti hranitelj obitelji, za različite spolove vrijede i različite norme ponašanja. Muškarac s više žena je zavodnik, žena s više muškaraca je u najboljem slučaju promiskuitetna; muškarac koji je uspješan je prava lovina, a uspješna žena je sigurno spavala sa šefom; muškarac s praznom flašom je jadničak, a žena očajnica.
Marguerite Duras, književnica koja je i sama bila alkoholičarka, opisala je to ovim riječima: Kad žena pije, to je kao da pije životinja ili dijete. Alkoholizam je skandalozan za ženu. Alkoholičarke su rijetka i ozbiljna stvar. To je mrlja na onom božanskom u našoj prirodi.
O alkoholizmu Ernesta Hemingwayja ili Tina Ujevića piše i u školskim udžbenicima, dok su književnice osuđene bez prethodnog suđenja. U svrhu njihove obrane, nakon što ste prošli mjesec čitali preporuke za one žedne znanja, donosimo pet književnih djela koja su nastala iz drhtavog pera nekih književnica dok im je tijelom kolao destilirani raj. Živile mi nama!
Patricia Highsmith – The Ripliad
The Ripliad je naziv serije koja broji pet knjiga čiji je glavni lik Tom Ripley: Talentirani gospodin Ripley, Ripley pod zemljom, Ripleyjeva igra, Dječak koji je slijedio Ripleyja, Ripley pod vodom. Iako se svrstavaju u žanr krimića, knjige su više psihološke nego krimići, jer se ne baziraju na otkrivanju ubojice – ubojica je uvijek i iznova Tom Ripley – već na psihološkom ocrtavanju njegovog lika. On je imućan, obrazovan čovjek koji u slobodno vrijeme slika i vrtlari. Naoko izgleda kao da bi ga svaka mama za zeta htjela. Samo što je u isto vrijeme sociopat i serijski ubojica s grižnjom savjesti koju ima Zdravko Mamić nakon ispada pred novinarima – nema je. Baš kao i Patricia Highsmith, i Ripley je zapeo u moru alkohola, samoprijezira i pokušaja bijega od sama sebe.
Dorothy Parker: Ovdje leži
Ovdje leži knjiga je u kojoj su sabrane novele ove spisateljice i ljubiteljice koktela whiskey sour. U svojim se djelima obrušavala na stanje u društvu 20. stoljeća snažno zagovarajući feminizam, a takvi su je stavovi doveli pred Odbor za antiameričku djelatnost. Osim što je bila uspješna pjesnikinja i spisateljica proze, njezini su joj scenariji dva puta doveli nominaciju za Oscara, a i nakon smrti je ostala kao nepresušan izvor ideja za mnoge ženske likove. Njezine pjesme aktualne su danas kao što su bile sredinom 20. stoljeća upravo zbog crnog humora koji graniči s gorkom ironijom.
I wish I could drink like a lady
I can take one or two at the most
Three and I’m under the table
Four and I’m under the host.
Jane Rhys – Široko Sargaško more
Najprodavaniji roman Jane Rhys inspiriran je romanom Jane Eyre spisateljice Charlotte Brontë. Glavni likovi su Bertha i Edward Rochester, a roman je često nazivan kultnim tekstom engleskog feminizma jer se bavi upravo kompleksnim pitanjima kao što su patrijarhalni odnos, rasni odnosi nakon ukidanja robovlasništva i pada Britanskog Imperija. Knjiga je pretvorena u film 1993. godine, a BBC je 2006. napravio TV adaptaciju romana.
Osim Širokog Sargaškog mora, Rhysin roman Good Morning, Midnight podigao je puno prašine zbog autobiografskih elemenata, ali je ocijenjen predepresivnim da bi bio kvalitetan. U njemu otvoreno piše o okretanju alkoholu:
Dosta mi je ovih ulica koje luče hladni, žuti znoj, neprijateljski raspoloženih ljudi i uspavljivanja plačem. Dosta mi je razmišljanja, dosta mi je sjećanja. Sada samo viski, rum, džin, šeri, vermut, vino s etiketom Dum vivimus, vivamus… Piti, piti, piti… Čim se otrijeznim, počet ću ponovno.
Elisabeth Bishop: Poems: North and South – Cold Spring
Ova američka pjesnikinja i spisateljica 20. stoljeća dobitnica je Pulitzerove nagrade za poeziju 1956. godine za upravo ovu zbirku pjesama. Pjesme su to pisane nevezanim stihom koje čak i svojim izgledom lome granice nekakve klasične pjesme. Teme su joj banalno jednostavni događaji, čak trenutci od nekoliko sekundi jednoga dana, a na koje se većina nikada ne osvrne. Ona ih sve vješto opisuje i na njih stavlja pečat u obliku upitnika egzistencijalizma. Tko bi inače rekao da čekanje kave u zalogajnici može pokrenuti pitanje sreće?
Jean Stafford: The Mountain Lion
Ovaj roman iz 1947. godine pokupio je pohvale u više navrata od prestižnih američkih listova poput The New York Timesa i The Washington Posta, Jean Stafford također u svojoj zbirci nagrada ima Pulitzera, a nama je i dalje više-manje nepoznat njezin rad. Guy Davenport iz spomenutog Timesa opisao je ovaj roman kao najboljim romanom koji opisuje američke adolescente. Priča o sestri i bratu koji su nerazdvojni, gradska djeca, i nađu se u kovitlacu sa seoskom, slobodnom, nesputanom djecom. Odrastanje je neizbježno, no žarko pokušavaju vratiti to iskonsko dječje u sebi dok polako shvaćaju da će im se putevi morati razići.
