Što se događa s glazbenicima nakon pobjede na Eurosongu?
Da svijet voli pobjednike znamo svi, no voli li svijet zbilja Eurosong pobjednike? Godinama svjedočimo kritikama Eurosonga kao natjecanja koje je nekoć stvaralo glazbenike, a danas uglavnom služi za stjecanje prvog iskustva na velikoj pozornici natjecatelja lokalnih Voicea i emisija sličnih pjevačkih formata u nadi da se pokažu europskoj publici.
Put do slave je trnovit i ne funkcionira više tako da gledatelji nekog uoče na TV-u, požrtvovno prate spotove i naposljetku se odluče za kupnju albuma. Danas je glazba dostupnija nego ikad i neke druge platforme su postale aktualnije od natjecanja koje se prikazuje jedanput godišnje na malim ekranima.
Eurosong iz tog razloga danas služi više kao popratna razonoda koja je svoj fokus više prebacila na scenski dio u odnosu na glazbeni, što na kraju kao rezultat vuče status koji njegovi pobjednici imaju danas.
Kad prosječnog čovjeka na ulici sretnete i pitate za prvu asocijaciju koja ga veže uz Eurosong, vjerojatno će mnogi kao iz topa ispaliti jedno ime – ABBA! No, gdje su i ostali pobjednici? Je li ABBA uistinu cijela ostavština Eurosonga ili ima i još pokojih dragulja, komentirat će Eva Juraški i Nikolina Macešan.
Komentira: Eva Juraški
Evo nas do pomalo nesretne tematike koja bi trebala biti sretna jer se ipak radi o pobjednicima, a pobjednici se uvijek slave. No zašto baš Eurosong pobjednici u meni bude dozu melankolije? Jedan razlog se nameće kao logičan, a taj je da eurovizijski pobjednici zapravo i nisu pobjednici. Ne mogu se smatrati pobjednicima u pravom smislu te riječi jer većina njih po pobjedi brzo padne u zaborav.
U tome im ne pomaže čak ni europska turneja, čije pravo ostvaruje svaki pobjednik. Navedene turneje su gotovo nepostojećeg marketinga i možda tu leži srž problema jer tu trenutnu slavu treba nekako i zadržati. Usprkos raznim nedaćama s kojima se sreću pobjednici, među njima ipak ima i onih koji su uspjeli nešto napraviti nakon Eurosonga – zasjali su s istoimenim hitom na top ljestvicama ili su izgradili respektabilnu inozemnu karijeru.
Najpoznatije eurovizijske uspješnice
Prvi koji je uspio napraviti inozemnu karijeru jest Udo Jürgens. Svojom pobjedom 1966. utjelovio je šlager, njemačku verziju popularne francuske šansone. Njemu to nije bio prvi nastup na Eurosongu: nastupao je tri godine za redom i treća sreća kod njega nije bila puka uzrečica. Njegova Merci, Chérie osvojila je tadašnje europske glazbene ljestvice, a Udo i dan danas drži rekord najduljeg prisustva na glazbenim ljestvicama od čak 57 godina. Bio je tu i izlet na američko tržište kroz suradnju s The Supremes 1977. godine.
Sljedeća na red dolazi ABBA o kojoj ne treba previše pisati budući da je riječ o najpoznatijem, ne samo eurovizijskom, već i švedskom glazbenom proizvodu. Sigurna sam kako nema osobe koja nije nekad pjevušila Waterloo ili You are my dancing queen na plesnom podiju ili sebi za dušu. O veličini ABBA-e dovoljno govori činjenica da su nedavno dobili svoj muzej u Stockholmu.
Poznato je kako je Irska sa svojih sedam pobjeda najuspješnija država na Eurosongu i to ponajviše zahvaljujući neponovljivom Jonnyju Loganu čija se Hold Me Now i danas vrti na dnevnoj bazi na Gold FM-u.
Ne smijemo zaboraviti ni na drugo najpoznatije lice nakon ABBA-e, a to je Celine Dion koja je pobijedila 1988. predstavljajući Švicarsku s Ne partez pas sans moi. Ta pobjeda otvorila joj je vrata za mnoge prilike koje će kasnije oblikovati njenu planetarno uspješnu karijeru, uključujući i najpoznatiju filmsku pjesmu My Heart Will Go On, ispisujući pritom jednu od najtužnijih filmskih ljubavnih scena u Titanicu.
Snimila je Celine tijekom karijere impozantnih 15 albuma na francuskom i 12 albuma na engleskom jeziku, što ju čini jednom od najuspješnijih glazbenica današnjice. Također, njezin snažan vokal je naveden kao uzor najvećim pop zvijezda pa su Rihanna, Adele, Britney Spears, Christina Aguilera i Ariana Grande samo neke od glazbenica koje su u Celine našle uzor. S pravom mogu reći da je Celine Dion najveća diva koju je stvorilo ovo natjecanje i dodatan pečat tome je davno rasprodana zagrebačka Arena i koncert koji nikad nije održan zbog cijele pandemijske situacije.
Novo doba drugačijih uspjeha
Logan i Dion ujedno i zatvaraju eru velikih Eurosong pobjednika jer nakon njih nitko nije uspio ni primirisati tolikom komercijalnom uspjehu. Najbliže tome došli su Ruslana, Lordi, Loreen i Måns Zelmerlöw. Ruslanin Wild Dances je 2004. bio pravi ljetni hit i predložak mnogim plesnim školama (pa tako i mojoj). Sjećam se da sam tada pohađala ples u školi i da se na kazeti (da, kazete su još uvijek bile u opticaju), među silnim hitovima Shakire i Britney Spears našao i Wild Dances. Kasnije je Ruslani glazbeno etabliranje otvorilo vrata prema političkom aktivizmu i tako je postala ambasadorica UNICEF-a i od 2005.-2006. je bila zastupnica u ukrajinskom parlamentu.
Cijela Europa je bila šokirana 2006. kada su se na pozornici pojavila hard rock čudovišta Lordi koji su doslovno zapalili Atenu koja je bila grad domaćin. Po pobjedi se o njima dugo pričalo i na jesen su krenuli na europsku turneju „Bringing Back the Balls to Europe” koja je dokumentirana DVD izdanjem. Godinu kasnije imali su i američku turneju s gotičarima Type O Negative.
Odmah nakon ABBA-e, Loreen je najpoznatija pobjednica Švedske, države koja se odmah našla iza Irske po broju pobjeda sa samo jednom manje. Euphoria je zasjela na treće mjesto britanske top ljestvice 3. lipnja 2012. godine, što je najviše mjesto koje je zauzela pjesma s Eurosonga koja nije britanska predstavnica.
Švedska je nastavila pozitivan ton Månsom Zelmerlöwom čiji se pobjednički Heroes u ljeto 2015. često vrtio po MTV-ju jednako kao i na radijskim postajama. Doduše, s ne tako dobrim komercijalnim uspjehom koji je postigla Euphoria, no opet dovoljnim da ga s pravom možemo nazvati zadnjim velikim hitom koji su polučili pobjednici Eurosonga. Nekako sam dojma da su za pokoji bljesak najzaslužniji pojedini sudionici, budući da se sam koncept praćenja Eurosonga mnogo promijenio od prvih desetljeća natjecanja.
Osim gore spomenutih pobjednika koji su se proslavili po pobjedi, dogodio se i jedan zalutali koji je bio slavan prije pobjede. Riječ je o bendu Katrina and the Waves, junacima pop scene 80-ih koji su lagano pali u zaborav 90-ih i vjerojatno je sudjelovanje u natjecanju s pobjedničkim ishodom bio glavni motiv u pokušaju reinkarnacije minulog glazbenog uspjeha. Budući da Eurosong ne voli pretjerano etablirane izvođače koji obično loše prolaze na natjecanju, tako ni Katrina and the Waves nisu obnovili svoju slavu. Jedino s čime se mogu ponositi jest to da su jedini uspjeli pobijediti od već prethodno poznatih lica jer taj pothvat nije uspio ponoviti ni t.A.T.u na vrhuncu karijere 2003. godine.
Sve su svemu vidljivo je kako su pobjednici profitirali do jednog trenutka, a nakon toga je krenula stagnacija uzrokovana padom popularnosti Eurosonga početkom ovog milenija. Zadnjih nekoliko godina Eurosong ponovno dobiva na popularnosti te je tako nedavno dobio i svoj hollywoodski film u vidu parodije „Eurovision Song Contest: The Story of Fire saga”. Valja spomenuti kako su i Amerikanci i Azijati zainteresirani za vlastitu inačicu Eurosonga. Možda napokon nakon dugog niza godina dobijemo pobjednike koji će moći napuniti pokoju manju arenu ili nam netko barem da odgovor na pitanje zašto pobjednici Eurosonga više ne postižu svjetske ili zapažene uspjehe.
Komentira: Nikolina Macešan
Eurovizija je događaj koji može pomoći ili odmoći razvoju karijere. Nasreću, gotovo uvijek pomogne. Posljednjih godina određeni Eurosong pobjednici dobili su željeni pomak u karijeri. Jedan od boljih primjera je Austrijanka Conchita Wurst koja je na natjecanju pobijedila 2014. godine s pjesmom Rise Like a Phoenix.
Iako je pokušala stvoriti karijeru prije Eurovizije, nije bila toliko uspješna. Pobjeda joj je dala vjetar u leđa, kako za glazbenu karijeru, tako i promicanje prava LGBTQ manjina. Nakon pobjede objavila je tri albuma, a i stalna je sutkinja u emisiji Queen of Drags. Prošle godine se pojavila i u Netflixovom filmu „Eurovision Song Contest: The Story of Fire Saga”. Dakle, pobjeda na najvećem europskom pjevačkom natjecanju se očito isplati.
No, kako nije sve uvijek bajno, pokazuje (ne)uspjeh Alexandera Rybaka, norveškog pobjednika 2009. godine. Nakon rekordne pobijede, s do tada najviše osvojenih bodova u povijesti Eurovizije objavio je album na kojem se našla pobjednička pjesma Fairytale, išao na turneje, napravio pjesmu za europsku verzije crtanog filma „Kako izdresirati zmaja 2”, a 2018. se vratio na ovo natjecanje te je završio 15. u finalu.
To je sve ostavilo traga na Alexanderu i u javnost su izašle priče o njegovoj nemogućnosti kontroliranja bijesa. Kasnije je rekao kako je to sve bilo zbog krcatog rasporeda, ali i borbe s depresijom i ovisnosti o tabletama za spavanje i antidepresivima. Ipak, čini se kako sve ide na bolje, i on se pojavio u već spomenutom Netflixovom filmu posvećenom Euroviziji, a krajem 2020. je počeo studirati na Columbia Collegeu u Chicagu. Neka mu je sa srećom.
Nettina profesionalna pjevačka karijera počela je natjecanjem u izraelskoj emisiji HaKokhav HaBa, u kojoj pobjednici dobivaju pravo predstavljanja Izraela na Eurosongu. Pobjednička pjesma Toy bila je najgledanija na YouTube kanalu Eurovizije dok ju prošle godine nije prestigao ruski Little Big. Nettina pobjeda je relativno svježa, ali iza sebe ima već dva albuma te se također pojavila u filmu „Eurovision Song Contest: The Story of Fire Saga”. Ove godine bi trebala biti sutkinja u izraelskoj verziji The X Factora. Ne sumnjam kako sprema još puno toga.
Najpamtljiviji uspjesi
Ipak, svi ovi izvođači su postigli uspjeh uglavnom u svojim zemljama, no, tijekom povijesti Eurosonga bilo je i onih koje se slušalo (i sluša) diljem Europe, pa i dalje. Kraljevski primjer toga je švedska grupa ABBA. O njima se nema što puno nadodati od onoga što je već tijekom godina rečeno. Jedni od najprodavanijih izvođača svih vremena, slavu su stekli upravo pobjedom na Eurosongu 1974. godine sa, sada već legendarnim hitom, pjesmom Waterloo. Ostalo je, da iskoristim uobičajenu floskulu, povijest. Njihova glazba, između ostalog, korištena je u engleskom mjuziklu, po kojem je napravljen američki filmski pandan koji je dobio i nastavak. ABBA se raspala 1985. godine, no 2016. godine se vraćaju na scenu i počinju izbacivati novu glazbu, a u planu imaju još neke projekte koje je pandemija malo usporila. Kako pjesma kaže, the winner takes it all, pa će tako i ovi Šveđani koji su svojoj zemlji donijeli prvu pobjedu na Eurosongu nadići sve nevolje.
Dalje, čovjek čija se karijera veže uz Eurosong, čovjek zvan Mister Eurovision, čovjek koji se triput natjecao, a dvaput pobijedio – naravno, riječ je o Johnnyju Loganu. Pobjedu je Irskoj donio s moćnim baladama 1980. i 1987., a 1992. je napisao pobjedničku pjesmu. Johnny i danas stvara glazbu, a njegovo ime se često spominje tijekom eurovizijskih večeri. Navodno je u planu i snimanje filma Mr. Eurovision o njegovom životu i karijeri.
Očito je kako Eurosong ostaje dio života pobjednika na ovaj ili onaj način. Na neke utječe pozitivnije, na neke manje pozitivno, ali ne može se poreći da svakako ima utjecaj, a ako se iskoristi na pravi način može jako pomoći u usmjeravanju karijere u željenom smjeru (kao i dovođenje raznih društvenih problema pod svijetlo reflektora). Sigurna sam kako će i ovogodišnji pobjednik ili pobjednici iskoristiti čari onoga što pobjeda na ovakvom natjecanju donosi.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
