Foto: Najčešći stereotipi u Hollywoodu (I.dio)
Ovo je samo početak liste filmskih i televizijskih primjera gdje Miguel ili Maria čiste bazene bazene i mijenjaju jastučnice otmjenih zapadnjaka. Mnogo manje popularna od francuske, španjolska sobarica ima sreće ako dobije priliku progovoriti u filmu. Većinom je u pozadini svih događanja, briše prašinu koje nema i ponekad, ako je prava sretnica, postane predmetom požude bogatog bijelog vlasnika. Oprostite, šefa.
Određene skupine, zbog dugogodišnje povijesti ugnjetavanja, poput gay zajednice ili Afroamerikanaca, ponekad uviđaju nepravdu i tamo gdje je nema. Njihova paranoja da su svugdje i uvijek ugroženi razumljiva je, ali može biti i naporna. Isto tako je činjenica da postoje estetički standardi za određene žanrove koji imaju nekoliko imperativa. Iz nekog razloga, jedan koji vrijedi za znanstvenu fantastiku je ”magična stvorenja su bijela i vrlo vjerojatno pričaju britanskim naglaskom”. Evo nekoliko primjera koji idu u prilog toj tezi.
”Harry Potter” je posebno zanimljiv. Svi glavni i sporedni glumci su pripadnici bijele rase, osim možda onog malog što najavljuje utakmicu, ova dva statista na slici poviše, Kingsley Shacklebolta i lika Lavander Brown, Harryjeve kolegice. Zanimljivo je kako je Lavander prošla neprimijećeno u prva tri nastavka. U šestom dobiva na važnosti i završi u kratkotrajnoj romansi s Ronom. Jedino što je glumica zamijenjena pa je izgledala nešto drugačije. Razlika je gotovo neprimjetna.
ŽENE DEFINIRAJU NJIHOVI MUŠKARCI
Dok je lijepa i šuti, dobro je sve. Ako priča, priča o njemu. Formula prolazi, čak i u filmovima čija bi publika trebale biti žene i koji bi trebali veličati nježniji spol. Navodno se upravo ovaj savjet daje na prvom satu za scenariste u Hollywoodu. Postoji takozvani Bechdelov test koji mjeri prisutnost ženske populacije u medijskoj fikciji. Test se prolazi ako film uključuje 1) barem dvije žene 2) koje vode barem jedan razgovor jedna s drugom, 3) a da nije o muškarcima. Ako se osvrnemo samo na 2012.-tu, nije teško zaključiti da bi Hollywood pao godinu.
GAY LJUDI UMIRU. GAY LJUDI SU PSIHOPATI.
Sve do ranih 90ih postajalo je nastojanje da svi koji nisu ”straight” budu negativci. Protestirali su Amerikanci uvrijeđeni takvim konotacijama, pa se situacija poboljšala u smislu da dobivaju i poneku sporednu ulogu. Ipak gay ljubav se rijetko kad realizira do kraja filma. Likovi većinom završe mrtvi (pogotovo ako se bore za svoja prava). Ili su ludi. ”Brokeback Mountain”, ”Philadelphia”, ”Single Man”, ”Pulp Fiction”, ”The Silence of the Lambs”, ”Basic Instinct”, ”The Talented Mr. Ripley” i ”Jennifer’s Body” samo su neki od filmova koje jedan dio gay zajednice smatra na neki način uvredljivima. Evidentno postoje filmovi koji ne podliježu ovom stereotipu ili je primjerice smrt opravdana stvarnim događajem, kao u filmu ”Milk”. No ako imamo na umu da su svi ti visokobudžetni filmovi snimani u strogo kontroliranim uvjetima gdje je slučajnost rijetkost, mora se priznati da određeni uzorak postoji.
TALIJANI SU MAFIJA
Ako se ne bave kriminalnim radnjama, ljudi talijanske nacionalnosti često su prikazivani glupljima od svojih čistokrvnih američkih frendova. Možda su bolji u krevetu, ali su zato nevjerni. “The Godfather”, “Goodfellas” i “The Sopranos” svi vole pogledati, ali podsvjesno se stvara slika o naciji i ljudima koji su ipak mnogo više od juga Sicilije, pretjerane gestikulacije i tjestenine. Temperamentne Talijane ovakvo prikazivanje je toliko naljutilo da postoje specijalizirane stranice gdje razbijaju stereotipe o sebi.
Nije europska kinematografija lišena stereotipa, samo oni manje dolaze do izražaja. Baš kao i sve ostalo kod ljudi u Hollywoodu, i njihovi stavovi su poznatiji, veći i glasniji, pa i kad su neispravni.