Srušeno Plavo stablo: Za umjetnost bez ideologije nema mjesta
Svatko rođen u Splitu, a da ne pripada idealističkoj struji „najlipšeg grada na svitu kojem ništa ne fali“ potvrdit će vam kako su nerijetko emocije u vezi vlastitog rodnog grada kontradiktorne za poludit’. S jedne strane imate predivnu povijesnu jezgru, ali ona je prljava, kao i ostatak ulica. Imate talentirane ljude u umjetnosti i sportu, ali i lopove i neadekvatne ljude koji su u vodstvu kulturnih i sportskih organizacija. Imate Splićane koji su lijepi, vrijedni i duhoviti, ali imate i malograđanštine na bacanje. Ukratko, imate neizmjerni potencijal i dosta slabu realizaciju. I na stranu sav lokalpatriotizam, to frustrira.
Dinamika tog love-hate odnosa na zadnjem slučaju izgleda ovako. Pročitate izjavu gradonačelnikovog savjetnika za kulturu Igora Bakovića pri najavi kandidature Splita za europsku prijestolnicu kulture 2020. godine: ‘“Želimo mobilizirati cjelokupne potencijale posebnog kulturnog krajolika na splitskom području” . I bude vam istinski drago. Dijelom jer ste vječna i pomalo naivna klasa optimist, a dijelom jer vam se čini da se izborom onog kovrčavog debeljuce s pršutom na čelu nekako dotaklo dno i da sad stvari mogu ići samo nabolje. Rekli bi vam dole, zajebali ste se gadno.
Posljednjih dana imali ste prilike čitati kako je srušeno Plavo stablo, skulptura koju su besplatno izradili radnici Brodosplita po nacrtima i u čast Vaska Lipovca, i tako obilježili 80. godišnjicu rođenja i 5. godišnjicu smrti velikog grafičara i kipara. Na inicijativu obitelji, prijatelja i poklonika postavljena je tako prva skulptura u javnom prostoru grada nakon dvadeset godina. Ovaj spomenik nije izazvao podjelu kod građana poput križa na Marjanu, nije ga čuvala policija poput spomenika Franji Tuđmanu i nije nikom smetao. Nimalo kičast, uklapao se u svakodnevnicu Splićana koju je ipak učinio ljepšom, i što gradu kronično nedostaje, zanimljivijom, a obzirom da još ne postoji adekvatan prostor za izlaganje radova gospodina Lipovca, bilo je ovo barem djelomično odavanje počasti umjetniku koji nas je sve zadužio.
I sad je srušen – zbog nadasve bitnog premještaja privremene autobusne stanice, koji se odvija jer se gradi neupitno prevažan novi trgovački centar. Ranije otvaranje famoznog Small Mall-a dugo se već odgađa jer se podzemna garaža trebala nalaziti u neposrednoj blizini lokaliteta Ad basilicas pictas, važnog arheološkog punkta koje dokazuje postojanje „Splita prije Splita“, i značajan je u otkrivanju i upoznavanju života prije Dioklecijanove palače na ovim prostorima. Investitor je financijski pomagao iskapanje, projekt je dovršen i sumnje potvrđene, no vrijedno nalazište zakopano jer se prometnica morala vratiti u funkciju. Zadnje je to što se o „rupi“ u centru grada pisalo sve dok poznata umjetnina nije završila na deponiju na neodređeno vrijeme jer lokacija još nije spremna(ako zamišljena lokacija uopće postoji). Ne znam jeli gore da je stablo na smetlištu zbog još jednog užasa u kojem će se trošiti novac koji nemamo, ili je gore da nitko ne reagira, obirom da su se rijetki mediji uopće oglasili na temu. Ako je Celzijus u Lisinskom ruganje kulturi, onda je ovo njeno ubojstvo, s prigušivačem.
Vasko Lipovac je volio ljude i za njih je stvarao. Stilizirao je, ali i volio ljudsku figuru, dao joj život, sličila je na živog čovjeka koji radi i sanja i vozi bicikl… Nije bila rezervirana samo za elitne krugove poznavatelja arta. Nažalost, ni ljudi ni elita nisu ni glasa pustili i Plavo stablo je šaptom palo. U intervjuima umjetnici se rado prisjećaju zlatnih dana splitske umjetnosti, prizivaju se vremena Crvenog peristila, a ispada da nemamo mjesta ni za jedno plavo stablo. I kao da nikog nije briga. Izgleda da su jedine boje koje prolaze sve nijanse ideologije.
