Gdje je tišina glasnija od zvuka (“A Quiet Place”, J. Krasinski)
Novi horor triler Mjesto tišine nedavno je stigao i u hrvatska kina, ostavljajući iza sebe ogroman uspjeh na američkim kino blagajnama. Autori originalne priče su Bryan Woods i Scott Beck, a za režiju je zaslužan John Krasinski, poznat po ulozi Jima u američkoj verziji serije U uredu (The Office). Mjesto tišine film je o obitelji i njihovom snalaženju u apokaliptičnom svijetu prožet snažnim emocijama. To je onaj tip horora koji nije brutalno strašan i neće vas previše zamarati s uvodima, a uz to će – iako lišen većine zvukova – podizati razinu napetosti svake minute gledanje.
Samo tišina
Radnja započinje na 89. dan od nepoznate invazije, u napuštenom supermarketu u teroriziranoj, uništenoj i nadasve tihoj ulici devastiranog grada New Yorka, gdje upoznajemo peteročlanu obitelj Abbott u svojoj dnevnoj rutini prikupljanja potrebnih stvari. Od prvih likova koje upoznate je najstarija kćer Regan (Millicent Simmonds) koja nosi slušni aparatić. Cijela obitelj komunicira znakovnim jezikom. U redu, to je očito zbog kćeri jer ostatak obitelji čini se kao da nema problema sa sluhom. No oni hodaju bosonogi i jako su pažljivi i koncentrirani na to da svakim pokretom budu što tiši. Ok, ovo posljednje sigurno nije zbog kćeri.
Ubrzo shvatite da ima nešto u toj tišini, toj prestravljenoj potrebi za neproizvođenjem nikakvog zvuka, čak ni najtišeg šapata. Šuljajući se po supermarketu, najmlađi sin (Cade Woodward) pronalazi igračku rakete s baterijama, zamišljajući kako će zajedno s obitelji pobjeći iz te apokaliptične situacije. Unatoč nevinoj maštariji mališana, pod objašnjenjem da je igračka preglasna, otac Lee (Krasinski) mu zabranjuje da je ponese kući, ali sestra se sažali nad bratom i daje mu poskrivećki igračku natrag. Uskoro shvaćate da ako obitelj želi preživjeti, ključno je da ostanu tihi jer na pola puta do doma dječak aktivira igračku koja počne proizvoditi zvukove. Svi se prestravljeno okreću (osim kćeri koja je gluha), otac trčeći pokušava spasiti sina, no uzalud. U samo nekoliko trenutaka, nekakvo čudovište izlazi iz šume i isto toliko brzo ugrabi mališana i nestaje.
Tehnički elegantan sa zastrašujućim trenutcima
Život obitelji Abbott i dalje teče svojim tokom godinu dana nakon, u tišini i strahu s okusom gorke tuge zbog gubitka sina. Žive na farmi po pažljivo osmišljenim pravilima i navikama, od puteljaka posutim sitnim pijeskom da im koraci budu što tiši ili označenih mjesta parketa koji ne škripi, svjetlosnih signalizacija, načinu pripreme hrane i svemu ostalom – ključ je ne proizvesti ni jedan zvuk i zaštititi se od izvanzemaljskih čudovišta, potpuno slijepih, ali zato izoštrenog sluha koji ubijaju sve i svakog tko stvori bilo kakav zvuk. Njihov jedini cilj, zaštititi svoju obitelj i preživjeti, uskoro postaje prilično težak jer majka Evelyn očekuje prinovu koja će uvesti još nepredvidljivost u ionako nepredvidljivu radnju.
Radnja samog filma dinamična je i prepuna preokreta čiji intenzitet ne pada tokom ni jedne minute filma. Neobičan izbor glumaca: John Krasinski u ulozi oca obitelji, a ulogu majke dobila je njegova supruga, engleska glumica i dobitnica nagrade Zlatni globus Emily Blunt nisu uobičajen izbor za ovakav žanr te Noah Jupe i Millicent Simmonds odlično su upriličili likove i međusobne odnose. Njihova kemija je opipljiva, izbor supružnika za uloge svakako se isplatio, dok su uloge djece toliko dobro odglumljene da vas vrlo lako uvuku u film zaboravljajući da su to samo neki likovi iz filma.
Obiteljski odnosi
No, čini se da iako je u toj apokaliptičnom i traumatičnom svijetu obitelj uz pomoć svoje domišljatosti i hrabrosti jedna od rijetkih preživjelih, nedostatak razgovora unutar obitelji uzrokovan silom prilika, dovest će egzistenciju obitelji do ruba. Odnos koji otac ima sa svojom kćeri Regan, uokviren smrću na samom otvaranju, koja prolazi kroz teško emotivno razdoblje jer osjeća krivnju zbog smrti najmlađeg brata razvija se tek na kraju filma, otkrivajući kako nedostatak komunikacije donosi svoje posljedice. Regan živi u uvjerenju da je i otac krivi za tu istu smrt te da ju više ne voli.
Kvaliteta u početku, razočaranje na kraju
Iako ima klasične sekvence horora i koristi se onim starim trikovima zastrašivanja u vidu predvidljivih napetih scena u kojem netko uskoči u kadar ili se nekoga uz visoku dozu napetosti uhvati za zglob, Mjesto tišine ipak je osvježenje u žanrovskom smislu. Taj izostanak krikova i općenito ˝hororske˝ buke, dijalozi svedeni na minimum, a opet prisutnost punog registara zvuka i kontrasta bučne prirode i tišine Abbottovih uz izvrsnu glazbenu podlogu, rezultirao je prirodnim i kvalitetnim scenama koje su lišene pretjeranih i nepotrebnih emotivnih reakcija. Primjerice, majka Evelyn unatoč porođajnim mukama i brutalnim ubodom hrđavog čavla ne posustaje od tišine. Realnost u odlukama likova također pridonosi kvaliteti i ugođaju.
U svakom slučaju riječ je o prilično dobrom žanrovskom filmu koji će zainteresirati mnoge. No, postoji jedan problem, a to je kraj. Film cijelo vrijeme kroz igre zvuka i tišine, izraza lica glumaca i laganim pokretima kamerom intrigira i u onim potencijalno dosadnim scenama. Realnost i odlična izvedba likova za čije ste se sudbine vezali i općenito nepredvidljiva radnja dovede do kraja čiji problem nije otvoren završetak već amerikaniziran, “over the top” moment u kojem se očito želi dati prostora za nastavke, a već iz prikazanog kraja sigurno će se izgubiti velik dio emocionalnosti.