”Heavyless” (Miriam): Lampicama okićena utopija s vaše prosječne Pinterest fotografije

“Heavyless” otvara Heavyless, a akustična gitara otvara vrata ovog slatkog i malenog glazbenog ostvarenja. Na prvom slušanju, naime, ne obećaje baš puno. Heavyless unatoč ugodnom nastupu glazbenice ne posjeduje nikakvu vrstu kulminacije i nakon četiri minute se gotovo uopće ne pomiče s točke na kojoj je počeo. Ovaj letargičan početak slušatelju koji se nije susreo s Miriam na nekom od njezinih live nastupa djeluje kao prosječni akustični sing-along kojeg je netko odlučio snimiti, a ne nudi ni polovinu potencijala njegovog izvođača.

Prelazak na primamljivu stranu EP-a

Dosadni Heavyless dovodi do I Listen koji zahvalno najavljuje nekakvu vrstu užitka. Miriam se zabavlja i duh pjesme bez napora prenosi na slušatelja. Za razliku od naslovne pjesme, ovaj glazbeni isječak si dopušta prelazak na primamljivu stranu EP-a, zabavnu i zaigranu koja će slušatelja ipak nečim nagraditi. Sličan primjer slijedi Indian Tent koja nam nudi malo širi pogled u ono što Miriam pokušava postići. Govor i pjevanje se isprepliću sa zabavnim hook-refrenom, a cjelina čvrsto podsjeća na nešto od toplijih balada Courtney Barnett.

Neke pjesme su bolje uživo

I Listen i Indian Tent dobrodošlo su osvježenje na izdanju koje inače pati od ogromnog nedostatka karaktera. Pjesme Grow&Flip i Let Me Lay ne postižu nikakav učinak na svojem studijskom snimku. Neke pjesme jednostavno bolje funkcioniraju uživo, gdje je ogoljen pristup glazbi dobrodošao radi intimnijeg povezivanja glazbenika i publike. Miriam se pokušava jednostavnijim snimkom približiti slušatelju (nešto što bi bilo moguće s vještije napisanim tekstom), no zapravo se od njega nespretno ograđuje. Minimalna produkcija pjesama u namjeri da stvori prizeman efekt, ostavlja slušatelja s pomalo lijenim ili udaljenim materijalom. Vokalni nastup nikako ne ostaje dosljedan (iako bojom povremeno i kratko podsjeća na niži registar Brandi Carlile), a riječi pjesama su poopćene – nekad toliko da počinju gubiti smisao.

Miriam ima vrlo jasnu komfor-zonu

Ono što je vrlo lako uočljivo prilikom slušanja “Heavyless” je njegova nesavršenost i nezrelost. Na trenutke nam je ipak dopušteno vidjeti Miriam kao glazbenicu koja treba biti. Onda kada si Miriam dopusti vokalno-glazbeno istraživanje ili kad se izdigne iznad ukočenosti EP-ovog uvoda, njezin potencijal sjaji. Miriam je glazbenica čiji je glazbeni talent velikih razmjera, a primjetan je tek onda kad ga pravilno usmjeri – k eksperimentaciji. Nitko ne želi čuti još jednu akustičnu indie-folk glazbenicu koja se ničim ne izdvaja, a Miriam vidljivo može biti puno više od toga.

Samopouzdano rukovanje (vizualnom i zvučnom) estetikom topline

Miriam djeluje kao vrlo nejasna ili neodlučna pojava na glazbenoj sceni – ne predstavlja ništa novo, ostavlja pomalo slab dojam, ali opet vrlo samopouzdano rukuje (vizualnom i zvučnom) estetikom topline i optimistične energije. Pjesma Cup of Coffe koju je Miriam izdala prije svega par dana može biti pozitivan znak kako je prepoznala u čemu leži njezin šarm. Miriamin svijet se čini kao lampicama okićena utopija s vaše prosječne Pinterest fotografije – i u njemu se osjeća sigurno, ali nekad bi, samo nekad, bilo zanimljivo vidjeti kako se snalazi i na malo izazovnijem teritoriju.