novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Doza starog i novog uz Pankrte i Bananu Smrti

Foto: Valentina Cetin
Vrijeme čitanja: 4 minute
Foto: Valentina Cetin
Foto: Valentina Cetin

Možda vam se čini pomalo neobičnom kombinacijom, mladi bas i bubanj punk bendić poput Banane Smrti svira s Pankrtima, prekaljenim veteranima iz Slovenije. Vjerujte mi da kombinacija nije mogla biti bolja. Dečki iz Banane popeli su se na pozornicu i bez puno filozofije počeli prašiti svoj pankić inspiriran životinjskim carstvom (album im se zove “Životinje”) u kojem više-manje pjevaju o – životinjama. Preslušavajući doma njihov album dobio sam dojam da je ta glazba malo drugačija nego što je to oni izvode live. Činilo mi se da se rifovi ponekad dosta odmiču od punka, iako je on glavni pokretač ovog benda, no prevario sam se. Bananu Smrti bih vam ukratko mogao opisati kao Japanther koji je umjesto Ramonesa slušao Novi val. Činilo mi se čak i da je bas bio malo pretih, ali neću u to ulaziti, možda dečkima tako odgovara. Neke pjesme bile su zaista dobre poput Ovca, ta pjesma ima tako krvavu rifčinu da se sve trese, Orao je pak jedna zaista smiješna stvar, naime tekst ide ovako;

Poljoprivrednik je orao
On nije sokol
On nije jastreb
Ne, on nije tetrijeb
On je orao!”

…i tako 2-3 minute. Mogu reći da sam se stvarno od srca nasmijao kad su ovo ispalili. Njihov nastup bio je zaista kratak, a nije ni mogao biti duži budući da su ispucali sav svoj kratkominutni materijal s albuma i još odsvirali pokoju novu. Problem s ovim bendom je taj što im većina pjesama zvuči gotovo identično, dok primjerice Ovca neopisivo odudara od ostatka uživo. Definitivno bend s potencijalom, ali vjerujem da treba biti pažljiv s novim stvarima jer  sve zvuče isto, bez obzira kako simpatični tekstovi bili.

Foto: Valentina Cetin
Foto: Valentina Cetin

Pankrti su na vrijeme zauzeli svoje mjesto na pozornici i odmah vrlo uigrano i uvjerljivo krenuli. Neću vam lagati, Pankrte sam uvijek slušao tu i tamo poneku pjesmu, i jedini s kojim sam stvarno upoznat je kultni Dolgcajt, a to znam upravo zato što je – kultni. Prije samog me nastup kolegica koja je fotkala pitala mislim li da će uspjeti popuniti KSET, na što sam poprilično uvjereno odgovorio da će fino popuniti možda pola. Prevario sam se. Mislio sam da će cijena karte od 100 kn na ulazu i 80 kn u pretprodaji odbiti većinu ljudi od dolaska, ali to se očito nije dogodilo. KSET je bio pun, nije bio pun kao primjerice na Goriboru, ali je bilo zaista puno ljudi i niste se baš mogli prešetavati po prostoru koliko ste htjeli, čak je bilo podosta ljudi i na galeriji. Publika je zaista bila jedan fini mix starih punkera i mlađe generacije koja je to slušala na pločama svojih roditelja, čak je bilo roditelja koji su dofurali svoje klince na koncert da čuju što su im starci slušali. Inače, za mene starija publika znači čistu dosadu od koncerta gdje se ništa ne događa i ma koliko bend bio dobar ekipa samo klima glavama u ritmu, no i tu sam se prevario. Već nakon druge ili treće pjesme stvorila se kritična masa ljudi u prvim redovima koji su neumorno skakali, plesali i zafrkavali što je podiglo već užarenu atmosferu na još jednu razinu.

Foto: Valentina Cetin
Foto: Valentina Cetin

Za svoje godine (izuzev mlađeg pridruženog gitarista), Pankrti odlično i vrlo uvježbano praše taj svoj punk s klasičnim primjesama rocka, bluesa i pomalo ska. Ono što je bilo posebno lijepo za vidjeti jest činjenica da oni zaista  neopisivo uživaju u toj svirci – basist i bunjar su se cijelo vrijeme gledali kao mladi par ispod mjesečine. Nemam im na svirku što prigovoriti, sve je bilo onako kako bi trebalo biti, energično i ponekad vrlo nabrijano,  jedino mi je taj mlađi gitarist nekad znao zasmetati svojim solažicama koje jednostavno zvuče premoderno, nemaju onaj minimalistički štih kojim odiše ostatak benda. Meni osobno bend je postao pomalo dosadan, a i publika se smirila nakon nekih pedesetak minuta, no sve se vratilo kada su ispalili svoj najveći hit, a to je obrada Bandiera Rossa bez koje ovaj koncert jednostavno nije mogao proći. Frontmen je često pokušavao komunicirati s publikom, no moram priznati da bez obzira na to što sam kajkavac i dio obitelji mi potječe iz Zagorja, tog čovjeka nisam gotovo ništa razumio. Poprilično sam siguran da nas je pozvao da kupimo njegovu knjigu ili tako nešto, par puta je izvukao neke uzvike iz publike. Meni je jako žao, ali čovječe, previše mrmljaš.

Foto: Valentina Cetin
Foto: Valentina Cetin

Da završim, Pankrti su odradili odličan koncert za stare i mlade, očito je prošlogodišnji nastup povukao za sobom dosta publike koja je bila spremna platiti cijenu koja je dosta visoka ali mogu reći da se zaista isplati ako ste ljubitelj. Ja kao gotovo potpuni autsajder imao sam problem da mi je nakon nekog vremena jednostavno dosadilo slušati jedno te isto iznova, no neću im to uzeti za zlo jer koliko se čini po reakcijama publike koja ih sluša godinama (ili čak deseteljećima), ovo je bio odličan koncert jednog dobrog i iskrenog benda.

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari