Ivo Štrkljević: “Striptiz je dio pole dancea, uvijek je bio i uvijek će ostati”
Pole dance izvedbena je umjetnost koja kombinira ples, sport i rekreaciju, ali i neizostavne emocije. Izvodi se na vertikalnoj šipci koja je sredstvo za plesne i akrobatske elemente kao što su, primjerice, penjanje i spinovi. Ples oko vertikalne šipke pojavio se prije nego kršćanstvo, a izvire u indijskoj kulturi. Već negdje u 2. stoljeću prije Krista, šipka je služila za izvođenje akrobacija, a oko nje se plesalo i za kineske careve te u putujućim cirkusima iz 19. stoljeća.
Danas pole dance podrazumijeva elemente raznih plesnih stilova, od baleta do hip hopa i break dancea. Uključene su i discipline poput joge, gimnastike i akrobatike čime se razvija mišićna snaga, izdržljivost i fleksibilnost. Performans nastao spajanjem svih tih vještina iznjedrio je gracioznost i fluidnost pokreta. Da se radi o zanimljivom umjetničkom pravcu svjedoči i nastanak brojnih frakcija – exotica, akrobatika, senzualnog plesa oko šipke, i sličnih.
Sve ove informacije otkrio mi je Splićanin Ivo Štrkljević, jedan od najboljih muških pole dancera u Europi te instruktor pole dancea. U nastavku slijedi njegovo iskustvo o suživotu s plesom, ali i ponešto o školi plesa te izgradnji osobnosti uz vid umjetnosti koji još uvijek nije sasvim ispravno shvaćen i dovoljno cijenjen u Hrvatskoj.
Kada i kako si došao u kontakt s pole danceom i čime te osvojio?
Uh, davno je to bilo, ima desetak godina. Cijelo svoje djetinjstvo bavio sam se atletikom i sportom općenito. Nekako sam bio vezan za sportske aktivnosti, a onda se dogodio Zagreb, fakultet i neke ozljede pa sam se počeo udaljavati od atletike. Uglavnom, jedna moja prijateljica bavila se pole danceom u to vrijeme. Otišao sam gledati neki njen nastup i ostao sam iznenađen elegancijom pokreta i lakoćom kojom su ti performeri to izvodili. Kako me akrobacija privlačila čitav život, odlučio sam probati, i eto, volim reći da je sve ostalo povijest. Moj život otada se promijenio. Otišao sam na probni trening kod svoje prve trenerice Ingrid Jerak i zaljubio se u ovu disciplinu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Doima se teškim biti tako fizički izdržljiv, fleksibilan i koordiniran, a istovremeno oslobađati emocije i strast. Koliko je zahtjevno sve to uskladiti i koliko ti je trebalo vježbe, vremena i volje da postigneš gracioznost u pokretu?
Moram priznati da je u početku, kada sam počeo trenirati, sve to bilo na nekoj sportskoj razini. Nisam to gledao kao ples. S obzirom na to da sam cijeli život bio sportaš, ples me nije toliko ni zanimao, a onda su došla natjecanja, želja za pomakom i tu je krenula moja plesna priča. Moje kolege i ja volimo reći da je šipka kombinacija akrobatike, sporta, plesa i još mnogočega.
Najdraže mi je upravo ovo što si ti spomenuo, a to su emocije. Uvijek se nekako vežem emocijama, sve što radim proizlazi iz emotivnog pokreta kroz glazbu koju ne slušam, već osjećam. Moj pogled na pole dance promijenila je moja životna trenerica, danas plesna partnerica i partnerica u projektima, Mia Kuleš. Uvela me u tu plesnu priču i istrenirala da budem onakav kakav sam danas. Iz svega proizlazi da je zahtjevno, ali poanta je da jednom kada počneš plesati počinješ živjeti drugačiji život. E, pa onda sve postaje lako.
S obzirom na to da se ples na šipci često izjednačuje sa striptizom i opisuje kao “prljava” vještina, jesi li se susretao s neodobravanjem najbližih i kakav je njihov stav danas?
Ovo mi je pitanje vrlo bitno! Svojim polaznicama u šali volim reći da su striptizete, no to ne kažem da ih povrijedim, već da ih naučim jednu bitnu stvar – striptiz je dio pole dancea, uvijek je bio i uvijek će ostati. Pole dance možda ovako ne izgleda kao širok pojam, ali moram reći da itekako jest. Naime, moderni ples na šipci razvio se u toliko podvrsta, a sve je krenulo upravo u striptiz barovima i od tog ‘na lošem glasu’ striptiza. Ne izjednačujem pole dance sa striptizom, no smatram da je on dio pole dance kulture. Moja okolina i bližnji su to odmah prihvatili jer sam osoba koja ne želi biti okružena negativom pa tako djelujem i na ljude. A ako nekome nije drago, njegova stvar.
K tome, kao muškarac koji je zakoračio u „ženski sport”, kako si izašao na kraj s osudama i je li te nerazumijevanje okoline kočilo u nastojanju da se posvetiš pole danceu?
Meni je jako drago da me pitaš ova stereotipna pitanja. Da, muškarac koji je zakoračio u ‘ženski sport’ nekoć je bilo teško biti, danas je zapravo prekrasno. Ne zato što sam muškarac u ženskom sportu, već zato što sam pole dancer. Osuda je bilo sa svih strana, ima ih i danas, ali više ti nisu bitne, pogotovo kada jedna disciplina postaje dio tebe. Smatram da je pole dance postao dio mog karaktera i do kraja života će to ostati.
Kada govorimo o ženskom ili muškom sportu, ljudi moraju shvatiti da su takve norme izmišljene, konzervativno postavljene i da općenito nešto nije žensko jer ima senzualniji touch. Ja uživam u svojoj ženstvenoj, senzualnoj strani kada osjećam da to plesno mogu pružiti, kada me emocije pokreta povedu u tom smjeru i smatram da je to dio mene. Ali pole dance isto tako može biti muževan. Umjetnost i izražavanje nemaju svoje granice, a opet, tu smo da pomičemo one neke druge, društvene granice.
Općenito, kako Hrvati doživljavaju pole dance, a kakva je situacija u svijetu? Misliš li da će se pogledi tih dvaju svjetova ikada uravnotežiti?
U Hrvatskoj se pogled prema pole danceu polako mijenja. Naravno, konzervativnih pogleda i komentara je puno, ali mislim da je cijela pole dance ekipa u Hrvatskoj napravila puno toga da barem malo to promijenimo. Dosta se naših pole dancera probilo što u televizijskim showovima pa do video spotova za razne izvođače. Imali smo i pobjednika hrvatskog Supertalenta. Mia i ja smo prošle godine nastupili na Dori, nastupamo na raznim eventima i sve to radi neke pomake, educira ljude. U svijetu je to malo drugačije. Pole dance službeno je priznat kao sport, kandidat je za postajanje olimpijskim sportom. Natjecanja su jako popularna, pole danceri nastupaju u najvećim svjetskim cirkuskim i televizijskim produkcijama. Nažalost, u Hrvatskoj pole dance nije još službeno priznat kao sport i to je nešto na čemu moramo raditi, no siguran sam da će se to uskoro dogoditi. 🤗
Već niz godina plešeš, napreduješ i istražuješ granice koje ti pole dance nameće pa si tako, osim osvojene medalje na art natjecanju ESPAC, nastupao i na raznim eventima, ali i na društvenim mrežama nerijetko objavljuješ videozapise putem kojih pokazuješ plesačko umijeće. Vjerojatno možeš reći da si u simbiozi s pole dance-om, pa kako te on mijenjao i oblikovao?
Kao što sam ranije rekao, pole dance je postao dio mog karaktera, postao je dio mene. Natjecanja su bila neka rana faza mog razvoja. Shvatio sam da to nije za mene i da želim djelovati na drugačiji način, upravo ovaj performerski i učiteljski. Jako volim stvarati i u tome uživam. Mogu reći da me pole dance oblikovao u osobu koja sam danas. Moji polaznici su ti koji me svakodnevno uče puno toga o životu indirektno. Predivan je osjećaj kada možeš stvoriti nešto na sceni što je gledatelju moćno. Nastupi me ožive, a u zadnje vrijeme nastupam sa svojom plesnom partnericom Miom i to je jedna nova stanica u oblikovanju mene.
Osim što si otvoren za daljnji osobni napredak, svoje znanje i vještine prenosiš svima koji su zainteresirani za takav vid umjetnosti. Naime, voditelj si i plesni instruktor u pole dance studiju „Dolce Vita”. Što te motiviralo na taj angažman i jesu li se očekivanja ostvarila?
Biti učitelj moj je životni poziv i moram priznati da se najbolje osjećam u koži učitelja. Moji polaznici su moja familija. Stvorili smo jednu zajednicu od koje se može puno naučiti. Sve je došlo nekako spontano, bilo je zainteresiranih ljudi koji su htjeli učiti i ja sam krenuo. Danas je to puno veća priča. Naraslo je u jednu lijepu zajednicu u Splitu i mogu reći da sam jako ponosan na to što sam stvorio sa svojim polaznicima. Moram se zahvaliti i njima jer mi daju snagu i stvarno me uče puno o životu i ljubavi općenito. 🤍
Koji profil ljudi najčešće pohađa plesnu školu i zaobilaze li ju muškarci u širokom luku ili su također zainteresirani?
Interesantno je to da nema određenog paterna tko dolazi na satove. To su sve ljudi različitih karaktera, različitih godina, karijera, stilova, ma svega. Ali nevjerojatna je ta povezanost i prijateljstva koja se stvaraju. A to mi samo pokazuje da smo mi ljudi iznad različitosti i da smo u suštini svi jednaki. Što se tiče muškaraca, imamo dva dečka, ali generalno, kako si me i pitao ranije, muškarci misle da je to ženski sport, a to je tužno jer je ples za sve! Nadam se da ćemo uspjeti potaknuti više muškaraca da krenu s plesom na šipci. 💪🏼
Vjerujem da većina ljudi osjeća nelagodu pri samoj pomisli na fizičku spremu, ali i slobodu pokreta te ispoljavanje senzualnosti. Jesu li za pole dance nužne fizičke predispozicije i što bi poručio osobama koje su zainteresirana za ples, ali ih koči nesigurnost?
Svi smo mi krenuli od nule! Važno je da su treninzi koncipirani tako da se kreće od nule i da se postepeno napreduje. Za svaku vještinu treba trenirati. Trening je tu upravo da bi jednoga dana postali bolji, zato treniramo. 😅 Tako da bih svima odmah poručio da ih nema čega biti strah. Ovo je sport i ples u kojemu radi cijelo tijelo. Prvenstveno ćete biti oduševljeni kako će se vaše tijelo transformirati, a tek kad postanete svjesni što je sve ljudsko tijelo, i to vaše, sposobno napraviti, nećete vjerovati. I atmosfera je na treninzima 🤩.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Spomenuo si mi da pripremaš razne projekte, a jedan je od njih i ConPole dance project, odnosno radionice suvremenog plesa i contemporary šipke. O čemu se točno radi i kako si zadovoljan ishodom radionica?
Projekata u pripremi ima dosta, ali o tome u svoje vrijeme. 🙈 I da, ConPole je nešto u čemu sam se našao na drugačijoj razini uživanja i stvaranja. Projekt je nastao u suradnji s prvim solistom splitskog nacionalnog baleta Aaronom Kokom, koji je svoje znanje o contemporary plesu spojio s mojim znanjem o šipci te je nastao projekt koji je spoj contemporary plesa i šipke. To je jedan od projekata, ima ih na kojima radim, ali njih ću zasad držati u tajnosti. 😅
Između ostalog, pole dance ti služi i kao sredstvo pomoću kojeg izražavaš elemente svoje osobnosti. Pa kada gledaš neki od svojih nastupa ili videozapisa, kako bi se opisao?
Nekako je uvijek najteže opisati sebe kao osobu, ali mogu se probati opisati onakvim kakav sam kad plešem. Tada jednostavno nestanem, izbrišem sve oko sebe i živim emocije. Tako da mislim da sam dosta emotivan. 🙈 Kad plešem, ne postoji ništa drugo oko mene osim tog momenta. Volim gledati sebe na videima jer svaki put uočim nešto novo, a to novo je izvor mojih emocija.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
