IZAZIVAČ LE MANS ’66: Sve osim obične biografije dvojice vozača
U moru biografskih priča, imam osjećaj da je svaki scenarij već negdje viđen – i onda sam na velikom ekranu slušala o Kenu Milesu. Naizgled priča koja ima jednog glavnog aktera, ispreplitanjem međuljudskih odnosa upoznajemo nekoliko ličnosti važnih za povijest auto-moto sporta.
Priča se odvija šezdesetih godina gdje kroz zavidno prekrasne kadrove stvarno poželiš biti oni. Brzi i lijepi auti, vintage moda i retro prizori čine ovaj film vrlo ugodnim audiovizualnim iskustvom čija estetika u zadnje vrijeme sve više dolazi na velike i male ekrane. Montaža zvuka, posebno istančana kroz prizore trkačkih automobila, natjerala je moju mamu da poželi pobjeći iz kina, ali glasnoća je ono što ovom filmu daje još jedan od njegovih fine toucheva.
Ken Miles (Christian Bale) je prosječan i pomalo simpatičan automehaničar s jedinstvenim pogledima na svijet. Od početka je jasno da se ova priča neće pričati kroz njegove oči, iako je na naslovnoj strani.
Strast prema automobilima
O Baleovoj glumačkoj izvedbi ne treba dužiti pošto u ovom trenutku vjerojatno ne postoji uloga koja njemu ne bi dobro „sjela“. Od prošlogodišnje transformacije u bucmastog Vicea Dicka Cheneya, Bale portretira Milesa – štrkljavog i radišnog feel good Britanca s kratkim fitiljem. Bok uz bok Carrolu Shelbyu (Matt Damon), dvojica igraju duet koji je, kao u tipičnoj muškoj priči, nabijen prikrivenim emocijama i obavijen velom lažne hladnoće. Jedino što je bitno je strast koju dijele prema automobilima.
Nakon pobjede na 24-satnom Le Mansu kao jedini Amerikanac koji je to dotad uspio, Shelby iz svog naizgled dosadnog života koji dolazi nakon mirovine ponovno dobiva zamah u novom „izazovu“. A izazov? Napraviti od Forda kompaniju koja će posramiti i onog najboljeg – Ferrarija. Tandem kreće proizvoditi automobil koji će biti najbolji trkači automobil na svijetu, a bitnije od toga, moći izdržati 24 sata punog naboja u kojemu će se nalaziti na Le Mansu.
Do posljednjeg daha…
Uz automobil, potrebno je proizvesti i (stereotipnog) trkača. Miles u svojem rekreativnom obilasku utrka vječito pobjeđuje, ali ga zbog prgavog stava i neuobičajenosti njegovih manira, posh publika ne preferira. Izazov utrke postaje i izazov pridobiti cijeli odbor na svoju stranu da stane iza takve osobe radi njezina karaktera – jer se kao vozač više ne treba dokazivati.
Ova priča ni u jednom trenu nije gotova. Film se mogao prekinuti nekoliko puta i ljudi bi vjerojatno bili zadovoljni ili nezadovoljni njegovim svršetkom jer se u puno trenutaka svaka odluka donesena čini konačnom.
Do posljednjeg daha, gledatelju je ostavljeno na dispoziciju procijeniti što i kako će se osjećati naspram velikog ekrana. Teško je i lako, dramatično i komično, prije svega vrvi životom i baš svakoga natjera da preispita što ga u životu može gurati kao njih dvojicu želja za pobjedu i prije svega ljubav prema onome što rade.
