Izvještaj – JR August (Akustika): Oslobođenje
Nakon hrpa gitara i bubnjeva koji su se redovito, iz tjedna u tjedan tiskali na improviziranoj pozornici rock knjižare Rockmark, bilo je doista osvježavajuće ovoga tjedna na Akustici gledati tek jednoga čovjeka i klavir. Nikola Vranić, puku poznatiji pod pseudonimom JR August, čovjek je iz Zaboka, a već odavno poznanik hrvatske glazbene scene. Koliko davan, a više koliko i dobar govori činjenica da je jučerašnja Akustika vrvila posjetiteljima čak toliko da je u jednom trenutku postalo neugodno samo postojati unutar ta četiri skučena zida najveselijeg podruma u gradu. No unatoč silnom potencijalu za ‘komešanje’ i stvaranje buke, moram reći da je bilo u potpunosti drugačije. Svi su jučer na Akustiku stigli u potpunosti fokusirani i usmjereni na pozorno slušanje glazbe. I tako je trebalo biti jer ovakva glazba zaslužuje potpunu pozornost koja će slušatelja nagraditi najvećim divljenjem.
Oslobođenje
A Nikolina glazba ne zaslužuje ništa manje osim divljenja. Na kraju krajeva, to je tek jedan čovjek za jednim instrumentom i to instrumentom koji ga scenski zarobljuje i koji mu ograničava kretanje. No situacija kod JR Augusta apsolutno je drugačija. Ovaj instrument njega oslobađa. A oslobodivši sebe, oslobodio je i sve prisutne i zaredio ih na potpuni muk i pozornost koja se Nikoli svidjela te koju je više puta i pohvalio.
JR August odsvirao je oko desetak stvari koje su zaokružile njegovo cjelokupno stvaralaštvo. Svirao je pjesme koje su već snimljene i objsvljene, zatim pjesme koje su tek izašle na posljednjem EP-u, a onda i pjesme koje još dugo neće izaći. No koliko god pjesme bile završene, tek napravljene ili još možda nezavršene, u svakoj je pjesmi primjetna određena zrelost. Kvaliteta onih najranijih uradaka ne varira očito ili uopće onim pjesmama koje su nastale praktički jučer. Jasno je da je JR veoma zrelo pristupio svojoj karijeri te da je tijekom godina izgradio svoj prepoznatljivi stil. Upravo ta zrelost po meni je taj njegov potpis.
No, ne i jedini. Tu je i jedinstveni, oštar glas, poznavanje mikrofona u dušu spojeno s pametnim, na trenutke i provokativnim tekstom. Sve ovo upakirano čine nepogrešivo JR Augusta. I iskreno mislim da čovjeku više ne treba. Ne treba mu potpora drugih instrumenata jer svaka je pjesma prožeta tolikim emocionalnim nabojem da bi sve više bilo pretjerivanje. I ovu su iskrenu emociju ljudi prepoznali. I zajedno smo joj se sinoć divili.
JR August ne održava često koncerte. Zadnji put sam ga tako gledao na MIMO-u, a to je bilo još prije dvije sezone. Zato je svako njegovo ukazanje utoliko vrijednije pohađanja koncerata. Od tada JR August nije se puno promijenio. Više manje istra frizura, isti izgled, pa i klavir nje bio drugačiji koliko mi zvoni u sjećanju. Koliko to može biti loše, u ovom je slučaju, dapače, sjajno. Nikola je pronašao svoj izričaj i doveo ga do vrhunca. I to još davno prije. Upravo zato sjajno je što se nije promijenio, već ostao vjeran sebi, odnosno vrhunskoj glazbi.
