Izvještaj – Plastic Knives i Tobogan: Mistični party prošao bez ogrebotina
Ova paklena koncertna kombinacija mnoge je u četvrtak uspjela, ne samo izmamiti iz domova, nego i izbiti iz komfor zone. Ovakav snažan koncertni aftertaste već dugo ne pamtim, a sigurna sam da se grupe glazbofila koje su se slile u KSET sinoć slažu sa mnom. Izvrsna kombinacija ovih kvalitetnih domaćih bendova je bila pun pogodak za kvalitetan koncertni izlazak koji će se pamtiti.
S tek malim kašnjenjem koje je bilo dovoljno da se pušači saberu i skupe u KSET pred milost i nemilost zida punog led barova. Plavičasta mistika svjetla nije ni izbliza publici dala naslutiti kakvi ih intenzivni fleševi čekaju. Ovako dobar light na koncertu već izrazito dugo nisam doživjela, a stvar je u tome da je light u ovoj priči plastičnih noževa bio samo zgodan šlag na torti cijele besprijekorne izvedbe. Već dugo bezuspješno pokušavam čuti Plastic Knivese uživo i ovo vatreno krštenje me izbacilo iz takta. Očekivano se rano već skupilo dosta publike koja je ipak, kako to često biva kada se koncert tek uigrava, bila dosta mlaka i ne plesno raspoložena. Iako bi ples u ovom slučaju iz sekunde u sekundu varirao od hedbenganja do d’n’b cupkanja.
Iako su u intervjuu za Ziher.hr izjavili da njihov opus djelomice po osjećaju više puca na aspekt lošeg tripa, nego dobrog partyja, ipak vjerujem da serviraju kvalitetan party svojom live svirkom. Jedino što se taj party mora redefinirati u sfere vantjelesnog, tvrdog space-elektro spektakla. Na trenutke se činilo kao da u ovom bendu svira bar petero ljudi, svatko sa svojim instrumentom i pripadajućim efektima. Bogat zvuk koji se pretakao u dobar i snažan osjećaj koji je na trenutke zvučao čak i spiritualno, s elektroničkim prekidima i šumovima te masnim gitarskim dionicama i podivljalim bubnjevima. Setlista je lijepo složena i energija je stalno rasla. Hitovi, kao izvrsni Future Ex (definitivno jedna od koncertnih bengera), ostavljeni su za kraj koji je jako brzo došao bez da se očekivao. Jedan od koncerata kod kojih vam je žao, ne samo otići na cigaretu, nego čak i na wc ako baš ne možete nikako pretrpjeti tih dodatnih pol sata i te tri, četiri pive u mjehuru.
Navedeni dvojac je servirao delirij u kojem se plastičnim noževima gađalo publiku – u metaforičnom smislu! Svi su ostali živi, ranjeni samo jako dobrom glazbom. Uslijedilo je plesno spuštanje niz Tobogan svirane (tech?)tronike. Toboganci nikad nisu razočarali svojom živom i kompleksnom plesnom elektronikom, pa tako ni sada svojim nastupom u KSET-u. Nažalost, čini se da se publika previše raz-žestila na predgrupi pa se podij ispraznio. Ostali su samo fanovi i vjerni plesači koji razumiju zašto su tu.
Koncert je započeo čudesnom tehnikom bubnjanja rukama po činelama i od tad pa nadalje samo se moglo svjedočiti nastavku magije koja se događala oko bubnjeva koji su gradili cijelu priču. Priču oko ove glazbe, za koju je ponekad tako teško povjerovati da je moguće izvediva (i da pri tom u svojoj preciznosti dobro zvuči) u live sviranom obliku. Ipak ovoga puta se neke kozmos sile na razini publika-prostor-bend očito nisu baš poklopile, pa pomalo razočarana moram priznati da sam Tobogan doživjela u mnogo boljim izdanjima. Međutim treba naglasiti da se ovdje u pitanje ne dovodi kvaliteta benda i sviranja nego isključivo neke energije koja baš nije štimala. Da je Tobogan izvrstan bend koji može raznijeti sve oko sebe, nije upitno. Možda sam ja ta koju svemir nije mazio sinoć, a možda to tako biva kada se odrasla djeca igraju s plastičnim noževima i spuštaju niz tobogan, ili još gore. Penju se na njega u suprotnom smjeru.
