Izvještaj: ŠANK?! za ekipu, ekipa za ŠANK?!
Naslov je vrlo lagano mogao biti: „Čašom u čelo, Dinamo prvak!“ jer čaše su letile. Kako i treba, a u trenutku kada je moj vrhovni prijatelj, inače ljubitelj metal glazbe napomenula: „Tu čaše lete.“, jedna se zaletila ravno meni u glavu. Pametnom dosta.
Krenimo od početka. Koncert je počeo polu-praznom dvoranom u 21 sat i legendarnim Antitodorom. Todor je očekivano odlučio da ne može nastupati odjeven, tako da je spontano ogolio gornji dio tijela. Osjetilo se da sada može početi, pa je i počeo. U pomalo rock stilu. Nije mi to bilo jasno, ali dobro, ‘stvari s novog albuma’ kažeš. Publika ga je gledala i tražila da zasluži njihovo odobravanje. Što je u redu. Možeš ti biti 20 godina na sceni, ali koncert je koncert. I Todor nije razočarao. Njegov pristup publici, glazbi i nastupima je spontan, nedotjeran i zarazno zabavan. Bend je svirao stare klasike i nove pjesme koje su na tragu egzistencijalizma, traženja svojih prava i mjesta u svijetu. Ime jedne pjesme je doslovno Ja imam pravo, tako da nije teško pogoditi o čemu se radi. Kada su došli na red stari klasici kao što su Ona odlazi, Snovi, Patike bilo mi je žao što nema više ljudi. Iako je to očekivano na predgrupama, ali eto, mogli su doživjeti razdragano, čisto punk veselje.
Antitodor nas je više puta tijekom nastupa pozvao u Pulu ovo ljeto na proslavu 20 godina postojanja benda. Kao predgrupa će im svirati Šank?! koji ne nastupa tamo često, a razlog je, kako nam je Todor prenio, što ih tamo doživljavaju kao desničare zato jer vole Zagreb. „Pa i ja volim Zagreb. Šta bi trebali voljeti, Pušću Bistru?“ zaključio je Todor. Bez uvrede Pušći i Bistri, ali dečki su iz Zagreba. I to je najbolja najava i istina o bendu koji je sinoć na petak 13. napunio Tvornicu i uzrokovao kaos, ljubav i zajedništvo.
U dvorani je bilo očekivano puno publike koja je znala na što dolazi i što očekuje, a atmosfera je bila kao da su i publika i dečki na pozornici spremni poginuti jedni za druge. I tako je bilo puna dva sata koliko je koncert trajao. Od Umrijet’ ću mlad na početku do pjesme Naša stvar za vrijeme bisa, energija je bila na istoj razini. Publika je urlala, dizala ruke i ‘ginula’ za Šank?!, a šankovci su svirali pjesme „koje već dugo nisu“ čime su dali do znanja koliko im je poseban ovaj koncert. Kako ne bi sve ostalo na osjećaju, bitno je reći da ovaj bend zna što radi, znaju svirati, što je Ivan Mrkoci – Mrva pokazao u više navrata impresivnim sviranjem gitare. Dojmljiva je bila i truba za vrijeme pjesme Korak, ali ipak se moramo vratiti osjećaju jer važnije od svega što se može napisati o izvedbama i glazbenim utjecajima, kao onoj metala u pjesmi Metak za kraj, jest činjenica da je za vrijeme Zagreb gori bend, točnije vokal Alen Rakić, uživao više od publike. Iako je to bilo gotovo nemoguće.
Letjelo je sve – čaše, piva, mala djeca, u bezgraničnoj euforiji i ludilu koje može izazvati samo bend koji ima svoj stav, čvrsti pogled na svijet i punu Tvornicu istomišljenika. Pametnom dosta.
