novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Subvultures fešta patnje XV: Nezaboravna noć na nasipu uz Lack of Soul, Black Sails i Birds in Row

Foto: Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 3 minute

Hladniju večer ovog petka, zajedno s onom iz svibnja kada je nastupao Comeback Kid (također na popularnom mjestu pokraj Save), pamtiti kao jednu od najboljih hardcore večeri 2015. godine. Od koncerta se, sve od njegove najave krajem rujna, očekivalo puno i to pogotovo od francuskog hardcore trojca Birds In Row, ali ništa se manje nije ni očekivalo od domaćih snaga, Lack Of Soul i Black Sails.

Premda me zadnji diskografski uradak Birds in Row (“Personal War” iz listopada ove godine) iskreno nije zadivio, prvi album “You, Me & The Violence” sam doživio kao pristojnije izdanje, no ne toliko oduševljavajuće da bih smatrao kako me ovog petka očekuje nezaboravan koncert. Ipak, još i prije početka samog nastupa, u njegovu live kvalitetu uvjerili su me sretnici koji su imali prilike čuti Birds in Row na njihovoj prvoj gaži u Zagrebu, održanoj u intimnoj atmosferi Greya Rooma Medike, koji su u nekoliko navrata prepričavali kako se ovaj koncert mora doživjeti. I zbilja, nisu bili u krivu.

Zagrebački četvorac Lack Of Soul započeli su cjelokupnu večer nešto sitno kasnije nego što je to bilo najavljeno. Prvi riffovi nisu okupili značajan broj ljudi, no nakon desetak minuta i to se promijenilo. Pjevač je sebično zauzeo prve redove publike i ljubomorno ih čuvao do kraja nastupa. Za sebe kažu da sviraju lažni blues, crni screamo i brzi sludge – a ta se unikatna mješavina mogla doživjeti tijekom njihove cijele, skromnije koncertne minutaže – tako da je teško povlačiti uzore i nabrajati sličnosti s drugim, poznatijim grupama. Sviralo se brzo, agresivno i, kao što sam napomenuo, kratko. Puno kraće nego što su svirala druga dva benda. Sve u svemu, super uvod u nezaboravnu koncertnu noć (koji je mogao i malo duže potrajati).

Nakon njih su na red, također iz Zagreba, došli Black Sails. Ovaj nastup bio je izrazito duži od prvoga, a svi koji su mislili doći na zvijezde večeri bili su i na ovom nastupu – njih je zasigurno bilo primjetno više od stotinjak. Black Sails nisam imao prilike prije čuti uživo, a zbog toga sam ostao i više zadovoljniji ovim nastupom. Odnosno, za ovaj sastav nakon njihove izvedbe mogu sa sigurnošću reći da su jedan od najboljih domaćih hardcore izvođača. Naime, ono što sam doživio kroz svirku benda Black Sails, podsjetilo me na najbolje dane varaždinskog kvarteta Life in Peril te na njihova prva metallic hardcore izdanja i nastupe u Medici. Glazba je odlično složena i ukomponirana te prepuna odličnih riffova i teških brejkova, pogotovo ono što su odsvirali s recentnog albuma “What belongs to the gallows”.  Svakako su me ostavili u čudu, a čak se nisu doimali umorni nakon što su se u vlastiti grad vratili s iscrpne europske turneje.

birds in row1-1
Foto: Ziher.hr

Onda je uslijedilo finale – Birds in Row. Reći ću samo da je na ovom koncertu iskorišteno energije koliko manji grad poput Samobora potroši u godinu dana. Tamo se skakalo, headbangalo, divljalo, plesalo, a od svega najviše se istaknuo basist koji je svoj instrument skoro pa bacao. Bilo je nevjerojatno zabavno i neshvatljivo kako neka osoba može toliko bacati gitaru i usput je i svirati. I to ne svirati bezveze, već svirati nepogrešivo. Također, cjelokupnu su atmosferu još više užarile izmjene dva vokala, urlici, snažni bubnjevi te svi aspekti screama koji uživo još više dolaze do izražaja – pa i praktički osciliranje prema nekim tmurnijim i težim metal žanrovima, koje možda nije toliko specifično za ovaj glazbeni stil. Interakcija s publikom također je bila na visokoj razini, između pojednih pjesma trudili su se postaviti komunikaciju između sebe i zaista oduševljenih slušatelja u prvim redovima, unatoč tome što su se isti na prve dvije predgrupe doimali nešto više ‘povučeni’.

Ono što se može iz svega navedenog rezimirati jest to da me koncert definitivno uvjerio da postoje novi, mladi bendovi na hardcore sceni, i da nisam bio 20. studenog u Močvari vjerojatno bi mi bilo jako žao. Glazba me puno više dojmila uživo nego njene studijske verzije. Zapravo, toliko me dojmila da me nije sram ovako javno priznati da sam na par brejkova dobio erekciju! Da zaključim, ovotjedna edicija Subvultures fešte patnje bila je po svemu definicija onoga kako bi hardcore koncert trebao izgledati (osim što bi malu zamjerku mogli dati publici na njegovom početku), a ja vjerujem da sam si našao jedan od novih, veoma dragih bendova – usprkos činjenici da sam ranije studijske materijale zvijezda večeri drugačije doživljavao.

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari