Istaknuto
15.10.2018.

Dobre knjige uvijek su u modi. Svakog tjedna ćemo vam odabrati po tri nove knjige koje možete pronaći na policama domaćih knjižara, a uz malo sreće, neke od njih mogu biti vaše.

14.10.2018.

Priča o dvoje ljudi - kroz desetljeća - bez obzira na uspjeh ranijih izdanja, ostaje klasik koji uvijek može (p)ostati suvremen.

Intervju

Ziherov glazbeni lonac – Banana Smrti: Ponosni smo na to što radimo, budite i vi!

29.12.2014. Marta Lučić
Foto: facebook.com/ Banana Smrti

Foto: facebook.com/ Banana Smrti

Oni su dvojac koji čine Žac (vokal / bass) i Pavle (bubnjevi). Vjerojatno niste čuli za njih (iako se toplo nadamo da ipak jeste) i ne znate zašto vole životinje, ali zato je tu Ziher! Ako volite pomalo neobični, ali veseli eksperimentalni rock s punk energijom, imamo bend za vas. U novom Loncu upoznajte energični koprivnički bend sa zagrebačkom adresom – Banana Smrti! Nakon prvog ‘proboja’ i upoznavanja sa zagrebačkom publikom koncertom u KSET-u, uz Miki Solusa, bend nakon nekoliko koncerata izdaje i svoj prvi EP “Životinje”, a nedavno su i održali prvi inozemni koncert u Szegedu, gdje su pozornicu djelili s Wooden Ambulence i Umreti Fit. Pročitajte što ih gura u radu, što cijene i kako stvaraju svoju glazbu na koju su s pravom ponosni!

Kako i kada ste počeli svirati prije samog benda? Jeste li svirali prije u nekim drugim bendovima, ako da kakva iskustva imate?

Pavle:  Ja sam svirao gitaru u bendu EPP. Svirali smo od kraja osnovne škole do trećeg razreda srednje. Onda sam prestao tamo svirati gitaru, nisam bio ni u jednom bendu, a potom sam se upoznao sa Žacom. Krenuli smo svirati Bananu Smrti. To je bilo krajem 2012.

Žac: Banana smrti postoji kao ideja od svibnja/ lipnja 2012. Kada mi je na pamet palo kako bi to bilo idealno ime za bend. Prvo sam to zamislio kao ‘one man band’ u kojem samo ja sviram bass i pjevam, a onda bi to bio grindcore band – što znači sasvim druga muzika od one koju sada sviramo.

Kako bi definirali glazbu koji sada zajedno stvarate?

Pavle: Ja bi ju definirao tako da je sve što na kraju sviramo rokenrol. Iako ima i malo pankerskog, ipak je to rokenrol. Kao Motorhead. Motorhead je rokenrol.

Žac: Da, istina.

Pavle, koliko misliš da je tvoje prethodno bendovsko iskustvo utjecalo na sviranje u Banani smrti?

Pavle: Utjecalo mi  je mentalno, zato jer prije kad smo svirali imali smo malo drugačiji pojam o tome kako organizirati koncerte. Sve se činilo dosta nemoguće i daleko. Kad smo došli u Zagreb svirati, to je već bilo nekaj. To je onda bilo ‘pojam’ i imali smo neka očekivanja od toga. Kad sam krenuo sa Žacom nisam imao nikakva očekivanja. Samo smo svirali, zezali se, imali jedan koncert- bilo je ok. Sad smo tek prije par mjeseci to ozbiljnije shvatili.

Što je po vašem mišljenju utjecalo na to da sve shvatite ozbiljnije?

Žac: Meni je to dobro. Ja uživam u toj muzici, mislim da je dobra. Zadovoljan sam dok slušam album koji smo snimili, jako sam ponosan na sebe, zato mi je dobro. A i super ti je kad vidiš da je ljudima super, čak i kad vidiš da pjevaju s tobom.

Nastupi do sada?

Pavle: Do sada smo imali šest nastupa. Ja vodim te statistike u bendu. Do sada smo svirali u Koprivnici i u Zagrebu. Prvo u Koprivnici, pa u Zg – Spunk i Kset. Miki Solus nam je otvorio put u Zagreb.

Žac: Da, definitivno! Zahvaljujemo Mikiju!

Pavle: Miki nas je pozvao nas na oba nastupa tamo. U Koprivnici – RockLive i u Pixelu, gdje smo imali naš solo koncert i promociju CD koji smo snimili. Imali smo puno gostiju iz Zagreba i Varaždina i to mi je bio najdraži koncert. Došli su prijatelji s kojima se znamo i družimo, starci, pa sve do ekipe iz Koprivnice koji znaju da sviramo, ali ne znaju kaj.

Je li vam draže svirati doma ili u Zagrebu?

Pavle: Pa, ja ne bih sad još neko vrijeme svirao u Koprivnici. Ne bi htio da ovo sad postane kao koprivnički bend. Ne furamo se na to da smo iz Koprivnice. Onaj prvi dio je koprivničko doba benda, sad je više zagrebačko.

Žac: Mi smo išli u školu u Koprivnicu, ali to nema nikakve veze s našom muzikom. Samo sviramo na istom prostoru, nismo dio koprivničke scene. Ne znači da imamo loše mišljenje, samo osjećam da nismo dio toga.

Zadovoljni ste snimljenim materijalom?

Pavle: Da, zadovoljni smo. Konrad Mulvaj je to s nama snimao, on nam je stvarno jako pomogao oko toga. Bilo nam je jako lijepo družiti se s njim i snimati tih par dana.

Žac: Da, iznimno ugodan čovjek.

CD-i su DIY ili?

Žac: Sve je rađeno profesionalno, u tiskari.

Pavle: Tako je, sve smo platili sami.

Žac: PIY – Pay it yourself! 🙂

Planirate li daljni merch, neke majice možda?

Žac: Pa ja bih najrađe neke majice. Muške, ženske, kratke, kapuljača…ovo ono, ali realno koliko bi to ljudi nosili ne znam. Ali meni je drago vidjeti da to ljudi imaju, i mi bi voljeli imati.

Pavle: U planu nam je to (kad zaradimo još malo), ali za sad imamo stikere koji se dobiju s CD-om, u omotu. Tako da, tko hoće CD ili stiker, nek nam se slobodno javi na netu!

Sami ste radili cover?

Pavla: Mi smo imali ideju, a u izvedbi nam je pomogao prijatelj Dominik Kobaš , on studira na grafičkom fakultetu, pa nam je pomogao u dizajnu.

Žac: Također izvrstan suradnik, nevjerojatno opušten čovjek.

Foto: Marta Lučić/ Ziher.hr

Foto: Marta Lučić/ Ziher.hr

Koja vam je najdraža životinja?

Žac: Imaš li uopće najdražu životinju Pavle?

Pavle: Pa, meni su pesi dragi. Da mogu biti neka životinja, bio bi pes.

Žac: Ja više volim mačke. Za mačku ti treba da te prihvati. A koja životinja bih ja bio? Ljenjivac. To mi je privlačan način života, ili mačka kod nekog dobrog vlasnika, kakav sam ja na primjer. Znači, ili sam svoja mačka.

A najdraža životinja s CD-a?

Pavle: Majmunska glava.

Žac: Meni je recimo zanimljivo promatrati svemirca kao životinju. Imaš onu podjelu na živa bića – biljke, životinje i ljudi. Svemirci definitivno nisu biljke, nisu ni ljudi, znači mogli bi ih svrstati u životinje.

Foto: facebook.com/ Banana Smrti / Dominik Kobaš

Foto: facebook.com/ Banana Smrti / Dominik Kobaš

Kakav je feedback publike? Sviđa li im se vaš rad, vaš CD? Je li bilo negativnih kritika?

Pavle: Jako puno ljudi je bilo jako iznenađeno i puno dobrih komentara i kritika. Bilo je i negativnih kritika. Neki ljudi su navodno na RockLiveu izašli van kada smo počeli svirati.

Žac: Pa, da. Uvijek ima ljudi kojima se to ne sviđa. Iako, meni je iskreno čudno kako je to ljudima dobro.

Na vašim dosadašnjim svirkama zamjetna je odlična međusobna suradnja na stageu, ali i pohvalna povezanost s publikom. Međutim, ima li nešto što bi vas na pozornici moglo izbaciti iz takta?

Žac: Meni bi smetalo da me netko počne udarati. A greške su normalne, da smo savršeni svirali bi u Lisinskom. To nema smisla.

Pavle: Ja sam do sad bio u svom nekom filmu, samo smo to s proba prenijeli na stage. Nije bilo previše kontakta, možda zato jer sam  bubnjar i iza sam. Tako da sam više skoncentriran na muziku i na tekstove.

Žac: Baš smo sad čitali Hennryja Rollinsa, njegov dnevnik s toura. U jednom dijelu njemu gitarist veli ono s čim se i mi slažemo. Ako je nas došlo pet ljudi gledati, oni su nas došli gledati i ti za njih moraš svirati kao da je ispred tebe petsto ljudi. Nema smisla da budemo loši ako nema nikoga. Ako me ti nećeš gledati, ne moraš, ali ako je netko tu tko me želi gledati – onda super! Sviramo za njih.

Tko je zadužen za pisanje zanimljivih tekstova?

Žac: Ja pišem pjesme. Iako je Pajo napisao Muhu i Dr. Žužulića.

Pavle: Imamo dosta novih tekstova, ovo su sve starije stvari, tu je Žac autor. Nove stvari su još u procesu rađenja.

Žac: Dvije su pjesme starije, one su nastale još dok je u planu bio one-man projekt. To su Ovca i Svemirac.

U zadnje vrijeme dvočlani bass/bubanj bendovi postaju poznati (Black Keys, Royal Blood…) Koliko vaš postav utječe na vaš izričaj? 

Žac: Svaki put čujem komentar ‘Death From Above’ nakon koncerta.

Pavle: Nedavno su nam rekli da smo kao No Means No. To je dobro, ja ih jako volim.

Žac: Ne znam, ne vidim se ni kao Death From Above, a ne vidim se ni na Glastonburyju.

Pavle: Nismo krenuli s nekom ‘spikom’. Samo smo svirali. Na početku nismo mislili da ćemo svirati koncerte – sviramo, nismo mislili da ćemo snimiti CD – snimili smo. Žac je kupio bass…

Žac: Da, ja sam gitarist inače. Ja u biti ne sviram bass, pristup bassu imam kao da sviram gitaru. Našli smo se, sviramo, super je, zadovoljni smo – budi sretan, budi zadovoljan!

Pavle: Bitno je da sviraš i da si zadovoljan svojim radom.

Žac: Ljudima fali da su ponosni.

Pavle: Ipak radiš nekaj što oduzima neko vrijeme, a ti svoje vrijeme daješ u to jer misliš da to ima nekog smisla. Ne bi bezveze to radili.

Koje vi bendove naše scene podržavate?

Pavle: Scena je po meni sada dosta jaka i djeluje i pozitivno je okruženje. Upoznao sam u zadnjih godinu dana dosta ljudi po Zagrebu i družili smo se. Jako je pozitivno i svi bendovi su mi dobri. Vlasta Popić mi je genijalan bend, s Mikijem smo dobri i svirali smo skupa, poznajem ga duže, ali ima dosta odličnih bendova.

Žac: Pa, u zadnje vrijeme slušamo XA XA XA – genijalan bend.

Pavle: Da, otkad je album izašao, u zadnja tri mjeseca je stalno na repeatu.

Žac: Nadovezao bih se još na Vlastu. Sad smo prijatelji s ljudima iz Vlaste Popić, što je meni prije dvije-tri godine bilo nevjerojatno. Toliko su dobar bend i mi smo sad tu i to je super. Ljudi bi trebali shvatiti gdje su i cijeniti to.

Poruka za kraj…

Žac: Ja bih svim mladim ljudima, bez obzira jesu li glazbenici ili slikari, poručio da imaju svoju spiku, da je prepoznaju i da imaju ideju, kak Pavle veli – moraš imati ideju. I da se drže toga. Da naprave nekaj sami, da budu ponosni. Da stanu, okrenu se oko sebe, skuže di su, da skuže kak im je super, da to cijene i da samo tako nastave. I stvarno bih naglasio to da budu ponosni, da pokažu svima kako je dobro to čim se bave. Danas kakva je situacija, sretan si ako si zadovoljan sa sobom.

Pavle: Najbolji je trenutak kad je netko sretan dok svira. Znam da smo Žac i ja sretni dok sviramo, a onda je i publici ljepše kad nas vide.

(Visited 187 times, 1 visits today)

Komentari