Video: Kada se slavni glazbenici i njihove note nađu na filmskome platnu
Biografski filmovi čija se radnja gradi na životu pojedinog glazbenika ili benda oduvijek su bili posebna priča, što ne čudi budući da note tih velikih i cijenjenih glazbenih imena desetljećima donose pomirenja stvarnosti i mašte za svakog “malog” čovjeka i prenose djelić atmosfere iz vremena njihove najveće popularnosti. Na taj način, tamo gdje glazba eventualno utihne, nastavljaju pričati emocije i slika kao svjedoci jednog prošlog vremena. S obzirom na pozamašan broj filmova ovakve tematike, odlučili smo se izdvojiti one na čije priče nećete ostati ravnodušni i čiju ćete glazbu još neko vrijeme nakon gledanja filma zasigurno pjevušiti u sebi.
The Doors (1991.)
Priča o Doorsima zapravo je priča o poznatom i široko utjecajnom bendu 60-ih godina i njegovom “električnom pjesniku”. Radnja filma prati život Jima Morrisona još u Los Angelesu, pa sve do njegove smrti 1971. godine u Parizu, kada je Morrison imao svega 27 godina.Val Kilmer, koji u filmu utjelovljuje Morrisona, dobio je niz pohvala koje se ne zadržavaju samo na fizičkoj sličnosti, već idu toliko daleko da se uspoređuju i vokalne mogućnosti. Nesređeni životi članova benda, razuzdane zabave nakon koncerata, litre alkohola i svakodnevna unutarnja borba prikazani su tako uvjerljivo da ćete za gledanja filma i sami uroniti u taj svijet. Redatelj Oliver Stone vjerojatno najbolje zna koliko teško može biti na primjeren način fanovima približiti njihove idole, ali ako je suditi po dojmovima, film zaista rijetko koga uspije ostaviti ravnodušnim.
“There are things known and there are things unknown and in between are The Doors.”
Walk the line (2005.)
Johnny Cash, jedan od najvećih country glazbenika, dobiva svoju priču prenesenu na velike ekrane u vidu filma Walk the Line. Film prati njegovo djetinjstvo u Arkansasu, gdje ga pogađa jedna od najvećih tragedija u životu, smrt brata, i gdje se po prvi puta, doduše preko radija, upoznaje s June Carter (Reese Witherspoon), tada tek djevojčica predivna glasa. Kada vam u najmlađim danima pogine brat, a otac na vas gleda kao na isključivog krivca, kada vas doma čeka proračunata žena s kojom imate dijete, kada vas producent otprati uz riječi da se sljedeći put vratite s nečim što će ljudi htjeti slušati, dođe razdoblje u kojemu sve to jednostavno morate izbaciti iz sebe. Cash (Joaquin Phoenix) kao bijeg uz glazbu odabire drogu, zbog koje završava u zatvoru. Tada se Carter, djevojčica s radija, pojavljuje kao slamka spasa i glas razuma u životu izgubljenog i sve depresivnijeg Casha. Zašto baš Walk the line? Odabir tog naziva ne čudi ako znamo da “to walk the line” u američkom slengu znači samosvjesno ponašanje, a američki ga policajci koriste kako bi opisali nekoga tko je dovoljno trijezan da bi mogao hodati u jednome smjeru.
Ray (2004.)
Ovaj film iznosi na površinu život i rad Raya Charlesa počevši od njegovih najmlađih dana tijekom kojih počinje gubiti vid, preko učenja sviranja saksofona, klarineta i klavira u školi za gluhe i slijepe. Znate da netko nije imao ni malo lako djetinjstvo kada do svoje petnaeste godine izgubi brata i oba roditelja, no čini se da je Raya svaka od tih životnih tragedija dovela još koji korak bliže glazbi. Dakako da su ti gubitci ostavili traga na Charlesu, što je Jamie Foxx, glumeći ga, vjerodostojno prenio na film. Foxx se istinski unio u ovu ulogu te je satima vježbao svirati i pjevati one glazbene brojeve koji se pojavljuju u filmu. Ima li mrlje u životu Charlesa? Dakako da ima. Popularni glazbenik godinama se borio protiv ovisnosti kako o drogama, tako i o ženama, što su mu bile dvije uvjerljivo najveće mane. Iako više puta pohvaljivan za rad na filmu, redatelju Tayloru Hackfordu znaju zamjeriti minimaliziranje mana priznatog glazbenika, s čime bih se složila. Opravdano ili ne, neka svatko za sebe odluči.
Amadeus (1984.)
Kada u ruke suparnika stavite moć da progovori o životu jednog od najvećih skladatelja ikada, sigurni ste da ćete dobiti zanimljivu priču. S jedne strane Wolfgang Amadeus Mozart (Tom Hulce), a s druge, one suparničke, Antonio Salieri (F. Murray Abraham) kreiraju film koji odnosi čak 8 Oscara. Nevjerojatna priča o životu Mozarta, čiju glazbu Salieri, koji se i sam trudi postati što boljim glazbenikom, vidi kao božansku. U momentu kada proradi zavist, Salieri se pita zašto je Bog odlučio Mozarta učiniti svojim glasnikom, odnosno na svojevrstan način vlastitim instrumentom. Da biste saznali kako to izgleda kada osveta “dođe po svoje” svakako pogledajte film.
Bird (1988.)
Film donosi priču o životu Charlieja “Birda” Parkera, saksofonista koji izvodi jazz glazbu, a kojega uprizoruje Forest Whitaker. Život pun nevolja i dvojbi koji zadesi većinu glazbenika, režirao je Clint Eastwood. Eastwood je naime, zamislio film kao niz scena iz različitih faza Parkerova života, onih koje ga ponajbolje opisuju, obuhvaćajući tako njegovo djetinjstvo u Kansas Cityju i kasniji život sa suprugom Chan Parker (Diane Venora) koja mu je pomagala pobijediti njegovu ovisnost. Nabijen emocijama, film donosi “sliku” požrtvovne supruge koja pokušava izvući muža, priznatog umjetnika, iz ralja ovisnosti.
The Pianist (2002.)
The Pianist, djelo redatelja Romana Polanskog, jedan je od onih filmova o kojemu svi imaju nešto za reći, uključujući i one koji ga nisu pogledali. Radnja se razvija oko vještog pijanista koji svjedoči nacističkim odredbama i ograničenjima usmjerenima na Židove i odvođenju mnogih obitelji u logore. Budući da sam uspijeva izbjeći deportaciji, gradi svoj život među ruševinama u Varšavi.
Lista filmova koji prikazuju odrastanje, umjetnički razvoj, moralne dvojbe i upadanja u zamke života pod reflektorima ide unedogled. Coal Miner`s Daughter, What`s Love Got to Do with It, The Buddy Holly Story, Selena, La Bamba te Shine samo su djelić onoga na čemu se nećemo dulje zaustavljati i detaljnije opisivati, ali kada uhvatite vremena „proguglajte“ filmove koji se kriju pod tim nazivima kako biste potencijalno zavirili u svijet još pokojeg velikog glazbenika.
