novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Komentar – Kultura otkazivanja: Možemo li odvojiti privatni život od umjetnosti?

cancel culture
Ilustracija: Marisa Deroma (Instagram: @marisa_deroma)
Vrijeme čitanja: 9 minute

Cancel culture, kod nas popularno nazvana kultura otkazivanja, danas uzima sve veći zamah. Na meti otkazivanja poznate su ličnosti, glazbenici, glumci, youtuberi, pa čak i književnici – svi oni nekada su izrekli nešto neprimjereno što je naišlo na osudu mase ljudi. Ponekad se poduzima sve kako bi se osobi oduzela javna platforma i ukinula financijska podrška. Opravdano ili ne – pitanje je.

Što misle o kulturi otkazivanja naše novinarke Simona Lukman i Tena Vizinger pročitajte u nastavku.


Komentira: Tena Vizinger


Drama oko kulture otkazivanja, ilitiga cancel culture, počela je graničiti sa smiješnim u trenutku kad su se iz dubine interneta počele izvlačiti stvari stare više od desetljeća. Danas je gotovo svaka kulturna ličnost zbog nečega otkazana.

Ponekad se radi o zaista groznim optužbama, dok se drugima kanali gase zbog rasističkih, seksističkih ili homofobnih komentara od prije deset ili više godina. Dakako, sve navedeno jest za osudu, ali svijet kojim danas koračamo i svijet kojim smo koračali prije deset godina nije isto mjesto. Isto tako, pogledi ljudi danas i tada nisu jednaki. Rasističke šale, koje bi se danas smatrale ozbiljnim i neprimjerenim rasističkim komentarima, nekad to nisu bile. Dokaz za to leži u reakcijama ljudi – u trenutku objave nitko ih nije smatrao spornima. One postaju sporne tek danas. Svijet je postao pravednije i bolje mjesto za život nego što je tada bio, ali moramo biti svjesni da su neke blage šale tad bile prihvatljive. Rasizam svakako nije nešto čime bi se trebali šaliti te je za svaku osudu, ali jednostavno nekad svijet nije bio ono što je danas. Identična je stvar i s ljudima, svi se mi prilagođavamo svijetu u kojem se nalazimo. Samim time, zaista je besmisleno osuđivanje nekoga zbog rečenica koje je izrekao prije podosta godina, pogotovo ako se javno kaje.

Jedan od onih koji su neprestano žrtva cancel kulture jest Jeffree Star. Pokušaji otkazivanja Jeffreea mogli bi se brojiti u troznamenkastim brojevima, gotovo je svaki tjedan uključen u novu dramu nakon koje izlaze izjave ili videozapisi iz njegove prošlosti. Ono što Jeffreea spašava jest njegov britak jezik. Otvoreno progovara o sramotnim rasističkim ispadima govoreći da sebe od prije dvanaest godina ne prepoznaje te da više nije osoba kakva je bio nekad. Svoje ispade pripisuje želji za pažnjom i izljevima depresije osobe koja je mrzila svijet. Jeffree je samo jedan koji javno osuđuje svoje postupke pokazujući time srednji prst svima koji ga pokušavaju cancellati. Nažalost, Jeffreeovu jezičinu ima malo tko pa karijere glazbenika, književnika, glumaca ili influencera završavaju zbog neprimjerenih ispada koje si još dan danas, vjerojatno, ne mogu oprostiti.

Foto: Pinterest
Marilyn Manson – cancelled

Nedavno je svijetom žarila i palila priča Marilyna Mansona koji je optužen za silovanje. Njegov se svijet u tom trenutku srušio – izgubio je glazbene partnere i, da nema milijune na računu, svoj bi život komotno završio na ulici bez obzira na njegov glazbeni opus, bez obzira na njegov doprinos glazbi. U svakom slučaju, njegovi postupci nad ženama doista su katastrofalni i nadam se da će snositi posljedice za svoja djela (ako ih je učinio), ali kakve veze to ima s glazbom koju stvara? Zašto zabadamo nos u njegov krevet koji ionako nije mjesto gdje bismo trebali biti? Osim toga, kakve veze spomenuta priča ima s izdavačkom kućom s kojom je surađivao (koja je otkazala suradnju odmah pri dolasku optužbi), koja je, zasigurno dobro znala kakav je iza zatvorenih vrata? Glazba koju je Manson, na leđima svoje bivše izdavačke kuće, stvorio upisat će se u glazbenu povijest, ali povijesti na biranje više ne možemo dati Mansonovu glazbu jer je gotovo sigurno da će se nakon ovog skandala povući. Nije li to malo tužno? Nije li tužno da ćemo ostati zakinuti za njegovu osebujnu personu jer smo se gurali tamo gdje nam nije mjesto? Mansonova umjetnička strana i njegova privatna strana dva su različita pojma, a naš je samo jedan njegov dio, onaj umjetnički.

Axl Rose – almost cancelled

Znate li Axla Rosea kao rasista ili Michaela Jacksona kao pedofila? Vjerojatno ne, jer njih je vrijeme spasilo od cancellanja. O čemu ova bruji upravo se pitate? Stiže objašnjenje.

Davne 1988. godine Guns N’ Roses objavio je svoj EP „G N’ R Lies”. Između mase ostalih pjesama na EP-ju nalazi se One In a Million, pjesma poprilično spornog teksta (Immigrants and faggots/ They make no sense to me /They come to our country/ And think they’ll do as they please/ Like start some mini-Iran/ Or spread some fucking disease/ And they talk so many goddamn ways/ It’s all Greek to me). Osim navedenog teksta, Axl ljude crne rase naziva rasističkim imenima. Zamislite da se ovo događa sada – Axl, tj. Guns N’ Roses bili bi otkazani, njihov bi put bio gotov sa samo jednim albumom iza sebe („Appetite for Destruction”) i ovim koji bi ih otkazao.

Znate li vi što su Gunsi napravili sve nakon izlaska tog EP-ja 88′? Stvorili su albume koji su svijetu objasnili što je rock’n’roll, postali jedan od najvećih bendova ikad, ispisali su povijest glazbe i koračali stazom slave s koje se do dana današnjeg, više od trideset godina kasnije, još nisu spustili. Bez njih, ogroman dio rocka bio bi osiromašen zbog internet drama koje više služe da zabave puk, nego naprave nešto korisno. Uostalom, je li Axl zaista rasist? Nije.

Michael Jackson – would be cancelled

S druge strane, Michaela Jacksona tereti se za ozbiljne zločine, odnosno za pedofiliju. Priča je dosegla svoj vrhunac HBO-ovim dokumentarcem „Leaving Neverland” u kojemu žrtve progovaraju o njihovom odnosu s Michaelom. Dokumentarac je sam po sebi izrazito diskutabilna tema. Pogrešno je govoriti da glavni likovi ovog dokumentarca lažu, ali da su uvjerljivi, nisu. Priče još donekle imaju smisla, ponekad se javi koja popratna uvjerljiva fotografija, no glavni likovi, odnosno žrtve, o svojim traumama govore tonom kojim ljudi prepričavaju Crvenkapicu. Uzmemo li dokumentarac kao nešto što se zaista dogodilo, optužbe su grozne.

Jackson za svoja djela nikad neće odgovarati i ne može biti otkazan, ali njegov bi glazbeni život ovim filmskih uratkom definitivno završio. Pedofilija zaslužuje najoštrije osude, no je li Michael Jackson manje sposoban glazbenik jer je bio pedofil? Podržavanjem njegove glazbe ne podržavamo njegova uvjerenja, stavove ili zločine koje je činio. Jacksona nitko ne pamti kao pedofila, ostao je utkan u povijest kao važna glazbena ličnost, a možda je napravio puno gore zločine od ljudi koji su sad otkazani. Vrijeme je Jacksona spasilo od preranog završetka karijere, a spasilo je i nas od gubitka glazbe Kralja popa.

Foto: Pinterest

Ljudska fascinacija dramom prerasla je u ono čemu svakodnevno svjedočimo – otkazivanje poznatih glazbenika, književnika, glumaca ili influencera. Naši junaci postaju antijunaci. Prošlost nam dokazuje da ljudi, koji nam se čine bajni i sjaji, ipak to nisu. No, možemo li nečiji privatni život miješati s kreativnim izražavanjem? Kamo ćemo stići seciranjem svake rečenice dragih nam ličnosti? Hoće li itko iz 2021. izaći bez otkazivanja? Ima li to uopće smisla? Nema. Dio kolača koji je naš jest onaj umjetnički. Ničiji krevet, uvjerenja, stavovi ili izjave nisu naš posao. To je posao njihovih prijatelja, obitelji i rodbine. Isto tako, naši stavovi, uvjerenja, izjave ili intimni život nisu stvar javnosti, već samo naša privatnost u koji ne bismo rado da netko zabada nos i time koči naš rad.


Komentira: Simona Lukman


Kultura otkazivanja, ruku na srce, danas se pretvorila u svojevrsnu dramu oko nečega što je netko napravio prije deset godina i sada je vrijeme da se tu osobu razapne i javno ponižava, jer eto, ljudi se uopće ne mijenjaju. Takvi smo kakvi smo i nema nam druge. Ono što me najviše iritira kod cancel culture pokušaj je izjednačavanja nečijeg karaktera s onime čime je osoba zadužila područje njena djelovanja, bilo da se radi o glazbi, kinematografiji ili književnosti, a u novije vrijeme najviše društvenim mrežama.

Zašto smo skloni ljudima pripisivati određene karakterne crte na temelju onoga čime se bave, a svjesni smo (nadam se, većina) da se nečiji privatni život itekako može razlikovati od onoga koji javnosti pokazuje? Čini se kako su ljudi skloni vjerovati da vode savršeni život i zbog toga uživaju u uništavanju tuđega. Dovoljno je samo zaviriti u komentare da bismo se uvjerili kako ljudi zaista mogu biti okrutni. Ponekad čak okrutniji od onoga što je osoba koju se nastoji eliminirati učinila. Smiješno je kako se ljudi osuđuju pametovati drugome i zgražavati se nad onime što je osoba rekla/učinila, a u slobodno vrijeme iz njihovih usta ne izlaze ništa bolje riječi. Lako je praviti se dobricom na internetu, dok su u stvarnosti ljudi koji oko nečega podižu najviše buke manji od makovog zrna. Žalosno je što ljudi ne mogu shvatiti humor i odlučno, bez imalo promišljanja, interpretiraju određene komentare kao seksističke, rasističke, homofobne i sl.

Ljudi su na internetu postali jako osjetljivi i tvrdoglavi. Jednostavno traže mjesto na kojem će moći izraziti svoje mišljenje o nekoj osobi i dokazati da ona ipak nije onakva kakvom se predstavljala.

Foto: Pinterest
Justine Sacco – cancelled

Na primjer, slučaj Justine Sacco, vrlo popularan godine 2015. kada su objave na Twitteru žarile i palile. Sacco je kao osoba za odnose s javnošću koristila Twitter na dnevnoj bazi. Na njemu je objavljivala različite statuse o društvenoj pravdi, no jedan ju je obilježio za cijeli život. Prije odlaska u Afriku objavila je tweet koji su mnogi procijenili kao rasistički i u vrijeme kada je Sacco vjerojatno spavala u avionu na putu za Afriku ljudi na internetu udružili su se u klan koji je dio po dio rastavljao njen život u komadiće, a da ona to nije ni znala.

Javnost je poludjela zbog njenog statusa, ljudi su ju nazivali svakakvim pogrdnim imenima (nitko od njih nije bio sankcioniran!), a poslodavac ju je zbog pritiska otpustio. Njen život raspao se u djeliću sekunde zbog statusa koji je objavila i koji su ljudi protumačili kao mržnju prema drugoj rasi. Iako je objasnila što je napisanim zapravo željela reći i kasnije se ispričala zbog tzv. rasističke šale (ali, to nije bila šala, rekli bi oni), doživotno je etiketirana kao Justine koja je tamo negdje prije Božića godine 2015. objavila krajnje neprimjeren rasistički status.

Za što se točno borimo?

Dakle, zapitajmo se je li stvarno postalo normalno da se osobu linčuje zbog nečega što je jednom napisala? Da ju se stavi na stup srama i smije joj se u lice? Ljude poput Justine osuđuje se, dok se pred pravim problemima zatvaraju oči. Borit ćemo se da se Shaneu Dawsonu, jednom od najboljih YouTubera današnjice, uklone sva tri YouTube kanala jer je prije petnaestak godina u svojim videima iznosio rasističke i homofobne komentare. Borit ćemo se da se popularni televizijski show Tvoje lice zvuči poznato obustavi jer se natjecateljima u svrhu transformacije boji koža.

Ali, šutjet ćemo kada žene prijavljuju seksualno zlostavljanje, kada se žrtve ismijavaju i nastoji se na njih svaliti krivnja, kada mladić siluje djevojku, kada se pripadnike LGBTQ zajednice vrijeđa, kada se psihički oboljele marginalizira, a nad trudnicama izvode nehumani postupci. Da, lakše je uključiti se u internetsku dramu, praviti se da nam je stalo do ljudskih prava, da samo želimo zadovoljiti pravdu, a u stvarnosti smo toliko mali.

Foto: twitter.com/shanedawson
Imagine John Lennon cancelled!

Popis ljudi iz svijeta poznatih koji su se pokazali drugačijima nego što smo ih privatno zamišljali zaista je dugačak, predugačak. John Lennon, na primjer, tukao je svoju ženu. No, može li se poreći da nije stvarao kvalitetnu glazbu? Znači li to da se na njegov rad više ne može gledati jednako? Može li se zaista njegova glazba izjednačiti s onime što je činio?

Smatram da su to dvije oprečne stvari. John Lennon svijet je zadužio iznimnim glazbenim opusom, a njegovih će se pjesama sjećati mnogi naraštaji. Da je živ, s Lennonom bi danas vjerojatno sve produkcijske kuće prestale surađivati. Kao što je učinjeno Marilynu Mansonu.

Da se razumijemo, zlostavljače ne bismo trebali glorificirati i opravdavati zbog njihovih postignuća. To je pogrešno. Zna se gdje je mjesto zlostavljačima, neovisno o tome jesu li oni poznate osobe ili sasvim obični ljudi. Razlika između njih ne treba se praviti. No, u ovome slučaju, je li Mansonova glazba manje kvalitetna zbog toga što je on činio? Ne bih se složila. Glazba je umjetnost i uvijek bi se trebala promatrati s te strane. Glazba nikada nikome nije naudila, već mi ljudi. Ljudi su ti koji se svojim postupcima udaljavaju jedni od drugih, a umjetnost je upravo suprotno, most koji povezuje ljude, neovisno o rasnoj, spolnoj, etničkoj ili vjerskoj pripadnosti.

Jeste li isti kao što ste bili jučer?

Iako je kultura otkazivanja stala na kraj kontroverznim ličnostima, poput Kevina Spaceyja i Ellen DeGeneres, moramo biti svjesni da ona ne bi trebala postati pravilo. Ne bi se trebala pretvoriti u masovnu čistku poznatih ličnosti na temelju njihove prošlosti. Ljudi se mijenjaju, zar nam to još uvijek nije postalo jasno kao dan? Prisjetite se samih sebe. Jeste li danas ista osoba kao prije deset godina, pa čak i prije pola godine?

Vjerojatno ćete reći da ste na sebi uvidjeli značajnu promjenu, ne samo u fizičkom smislu. Osvrnite se na svoja razmišljanja, stavove koje ste nekada imali. Jesu li se promijenili? Kladim se da jesu. Zašto onda uporno stavljamo biljeg na čelo drugih kada znamo da se promjene odvijaju tijekom cijelog života? Možda se danas sjetimo nečega što smo učinili prije nekoliko godina i zapitamo se što smo u tome trenutku mislili. I to je normalno, jer smo ljudi. Stoga, pustimo i druge da žive.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social

Komentari