Léo Lair: „Francuski je jezik zemlje izvrsnosti, a mi Francuzi imamo pomalo iluzoran osjećaj da smo bolji od drugih“

Francuski se često opisuje kao jezik elegancije i suptilnog izraza te se povezuje s ležernim, no rafiniranim odnosom prema životu – onim što Francuzi spontano doživljavaju kao joie de vivre. Ipak, iza te prividne lakoće kriju se izgovor koji ne prati pisanje, gramatička pravila puna iznimaka i svakodnevni govor znatno različit od standarda koji se podučava u školama.

Profesor francuskog jezika, pripovjedač i autor edukativnih video-priča Léo Lair učenje jezika ne svodi na suhoparno tumačenje pravila iz udžbenika. U digitalnom svijetu, gdje se jezik sve češće uči putem ekrana, Léo francuski približava učenicima pripovijedanjem o svakodnevnim situacijama uz vizualnu podršku, što omogućuje prirodno usvajanje jezika u autentičnom kontekstu.

U razgovoru koji slijedi doznajemo kako su ljubav prema književnosti i osjećaj za literarni izričaj, zajedno sa sviješću o tome koliko francuski može obogatiti osobni razvoj, motivirali Léa da pažljivo oblikuje svoj pristup podučavanju. Danas svoje lekcije dijeli i putem javno dostupnog sadržaja na Instagramu i YouTubeu, pokazujući kako jezik može prestati biti prepreka i postati prirodan, nadahnjujući doživljaj.

Za početak, kada si shvatio da francuski za tebe nije samo jezik svakodnevne komunikacije, već i sredstvo autentičnog izražavanja?

Vrlo rano sam se zaljubio u književnost. Moji ujaci obožavali su Tri mušketira i francuske klasike, a meni je to djelovalo strašno cool. Već sa šest godina htio sam čitati knjige za odrasle. Vremenom sam postao iznimno dobar u gramatici. Zanimljivo je da u Francuskoj mnogi izvorni govornici ne znaju dobro pisati, jer je pisani jezik izuzetno složen. Upravo je tu bila moja prednost. Zahvaljujući stotinama knjiga koje sam pročitao kao dijete, razvio sam prirodno vladanje jezikom.

Počeo sam pisati priče s otprilike osam godina. Sanjao sam o tome da postanem pisac. Moja profesorica francuskog u osnovnoj školi jednom je na svjedodžbi napisala „budući pisac“. Tada smo se smijali tome, ali razlog je bio jednostavan: predavao sam sastavke od deset stranica koje je ona čitala naglas pred cijelim razredom. Nakon toga sam studirao francuski jezik i književnost na Sorboni u Parizu. Ipak, brzo sam shvatio da taj studij nudi vrlo malo konkretnih profesionalnih prilika. Iskreno, nikada nisam radio ništa izravno vezano uz tu diplomu. Samo mi se činilo lijepim i smislenim studirati književnost.

Po preseljenju u Madrid, vrlo brzo si se našao u ulozi učitelja vlastitog jezika. Kako si započeo s podučavanjem francuskog i s kojim si se izazovima suočio na samom početku?

Prije nekoliko godina preselio sam se u Madrid. Kako obožavam jezike, relativno brzo sam naučio španjolski. Jednog dana bio sam kod prijateljice koja podučava španjolski online i gledao sam je kako drži sat. Bio sam iskreno oduševljen i pomislio sam kako bih to i sam mogao raditi. Tako sam jedno ljeto držao sate francuskog potpuno besplatno da bih stekao iskustvo, a ona mi je zauzvrat davala detaljne povratne informacije. U početku nisam znao odakle uopće početi podučavati vlastiti jezik. Mnoge stvari koje su meni potpuno prirodne bilo je gotovo nemoguće objasniti riječima. Upravo je to kasnije dovelo do potpune promjene moje metode rada. Ako ja sam ne znam objasniti pravila svog jezika, zašto bih to tražio od učenika?

U tom razdoblju bio sam u lošoj financijskoj situaciji i morao sam podmiriti jedan velik dug. Prvu učenicu pronašao sam u Facebook grupi za strance i iseljenike u Madridu. Iskreno, često kažem da mi ju je Bog poslao. Držao sam joj sate u kafiću za simboličnu cijenu i bilo mi je čudesno jer nisam imao osjećaj da radim. U isto vrijeme prijavio sam se na jednu online platformu za podučavanje. U početku je bilo vrlo teško naći učenike. Imao sam najnižu cijenu na cijeloj platformi i bio sam spreman raditi gotovo besplatno. Upravo kad sam razmišljao o tome da odustanem i potražim posao u Starbucksu kako bih vratio dugove, stigao je zahtjev od moje druge učenice. Uz to sam čak uspio „uloviti“ jednu učenicu na ulici, razgovarajući s njom na španjolskom. Imao sam ukupno troje učenika.

Zahvaljujući izuzetno pozitivnoj recenziji moje prve učenice i velikoj strasti prema ovom poslu, postupno su počeli dolaziti novi učenici. Kako su se recenzije gomilale, polako sam dizao cijene. Sve je djelovalo nestvarno. Držao sam sate po raznim kafićima diljem Madrida i upoznao nevjerojatne ljude. Jedan mi je učenik čak pomogao pri selidbi. Na kraju sam postao broj jedan na španjolskoj platformi za podučavanje jezika.

Nakon toga sam se prijavio i na platformu namijenjenu američkim učenicima. Ponovno sam krenuo s vrlo niskom cijenom, ali zahvaljujući iskustvu i snažnoj povezanosti s učenicima, brzo sam prikupio odlične recenzije i tamo postao jedan od najtraženijih profesora. To mi je ujedno pomoglo da dodatno unaprijedim svoj engleski jer sam ga svakodnevno koristio u radu.

U jednom trenutku napravio si radikalan zaokret u svom pristupu podučavanju, okrenuvši se pripovijedanju umjesto klasičnih gramatičkih objašnjenja. O kojoj je metodi riječ i kako si je primjenjivao u radu s učenicima?

U opisanom razdoblju otkrio sam metodu comprehensible input – učenje jezika kroz sporo pripovijedanje priča uz crteže i geste, tako da učenici jezik usvajaju prirodno. Napokon sam shvatio zašto sam francuski intuitivno razumio, ali ga nisam znao objasniti: zato što ljudi nisu stvoreni da svjesno razumiju svu gramatiku jezika. Pravi put do jezika vodi kroz razumijevanje u kontekstu.

Posla je bilo deset puta više, a zarada ista, ali bio sam previše uzbuđen da bih odustao. Želio sam dati maksimum svojim učenicima. Kupio sam iPad i snažnije računalo kako bih mogao crtati u stvarnom vremenu dok pričam priče. U početku sam koristio poznate priče i prilagođavao ih. Kasnije sam počeo pisati vlastite. Mislio sam da možda neće biti jednako zanimljive, no učenici su ih čak više voljeli. Kako su napredovali, mogao sam uvoditi sve više likova i stvarati sve dulje priče.

Počeo sam pisati serije priča koje su se protezale kroz nekoliko lekcija. Priče su postajale sve intenzivnije, toliko emotivne da bih se na kraju znao gotovo rasplakati jer sam se vezao uz likove. Jednog sam ljeta napisao priču od 80 stranica koju sam cijelo to ljeto pričao jednoj učenici. To je bilo najljepše razdoblje mog života. Danas držim manje sati nego prije, ali imam želju otvoriti klub u kojem bih uživo pričao svoje priče.

Kako danas izgleda jedan tvoj sat s polaznikom?

Moji su sati mješavina konverzacije, priča, gramatike i pedagoških igara. Sate započinjem kratkim razgovorom, a ponekad se on protegne i na cijeli sat jer vjerujem da je konverzacija ključna. Improviziram ovisno o učeniku i svojoj trenutačnoj energiji. Ponekad govorim o vlastitim emocijama i izazovima, a ponekad slušam učenike kako govore o svojima.

Neke sam učenike uspio naučiti francuskom gotovo bez ikakvog svjesnog učenja gramatike. Danas govore i razumiju sve. Vremenom sam naučio spojiti sve svoje vještine – gramatiku, pripovijedanje i razgovor. Upravo to danas nudim kroz svoj mentorski rad.

Također, snimio sam brojne video-priče koje učenici mogu gledati uz prateći tekst, kao i gramatička objašnjenja izvučena iz samog konteksta. Ništa se ne uči napamet, sve se usvaja prirodno. U proces su uključeni i drugi profesori ako učenik želi dodatnu, vođenu konverzacijsku praksu. Danas zapravo podučavam i putem društvenih mreža, a svoje sam priče u video obliku učinio dostupnima široj publici.

Odnos koji gradiš s učenicima često izlazi iz okvira klasične relacije učitelj-učenik. Koliko ti je važna ta ljudska dimenzija i kako ona utječe na rezultate učenja?

Volim prijateljske odnose sa svojim učenicima. Većina njih je bila kod moje majke u Parizu, a jedan bivši učenik trenutno iznajmljuje stan moje majke. Počeo je od nule sa mnom dok je živio u New Yorku, a danas je dvojezičan i živi u Parizu gdje i radi. Također ima francuske prijatelje tamo, a sve to u samo godinu dana!

Puno vremena ulažeš u stvaranje edukativnog sadržaja na društvenim mrežama, od gramatičkih savjeta na Instagramu do autentičnog govora tempom prilagođenog početnicima na YouTubeu. Kako taj pristup pomaže učenicima u učenju francuskog i koja su njegova ograničenja?

Mislim da je Instagram dobar jer, ako puno scrollaš, na kraju ćeš nesvjesno usvojiti dosta korisnih savjeta. A ako slušaš ljude poput mene koji govore francuski vrlo sporo, dok pritom pričaju o svom danu, možeš prirodno integrirati jezik. Naravno, to ima svoja ograničenja jer je za učenje potrebno uistinu uroniti u jezik. Zato na Instagramu također dijelim korisne savjete koji pomažu razbiti blokade, i uvijek nastojim davati minimalistička objašnjenja kako se ne bi pamtilo previše pravila i kako bi se jezik pojednostavio.

Na YouTube-u govorim o svom životu na vrlo autentičan način, to već pomalo postaje kao terapija. Ljudi se stvarno povezuju sa mnom. Iskreno mislim da su moji besplatni videozapisi iznimno korisni za nekoga tko želi početi prirodno usvajati francuski jezik.

Koja je uloga učitelja u vremenu kada je jezik svima dostupan putem YouTube-a, TikTok-a ili AI asistenta?

Za mene je moja uloga da se ljudi osjećaju dobro. Zvuči možda ludo, ali to je moj glavni cilj; želim da se dobro provedu. To je kao veza između dvoje ljudi. Jezik je stvoren za komunikaciju među ljudima. U svijetu u kojem se sve češće osjećamo usamljeno, pronaći dobrog učitelja donosi pozitivne emocije, a kada se osjećamo dobro, učimo bez napora.

Koliko je važno da učenici francuski uče od izvornih govornika? Može li profesor koji nije izvorni govornik ipak uspješno razviti kod učenika prirodan osjećaj za jezik?

Mislim da profesor koji nije izvorni govornik može podučavati jezik ako je živio u Francuskoj i ako je zaista upoznat sa suvremenim, stvarnim jezikom kakav se danas govori. Ako se želi ići korak dalje i razumjeti današnji francuski, potrebno je suočiti se sa stvarnošću jezika. Postoji puno izraza koji zbunjuju učenike. Mislim da je, primjerice, rečenica Allez, on s’y met ! (Hajde, krenimo!) vrlo francuska i često zbunjujuća zbog upotrebe povratnog (pronominalnog) glagola.

Francuski često slovi za težak jezik. Je li takva reputacija zaista opravdana i što ga čini izazovnim za učenje?

Mislim da je francuski težak jer se izgovor jako razlikuje od pisanja. Postoji puno iznimaka i mnogo različitih glasova, a struktura rečenica brzo postaje složena. Razumijevanje govornog jezika je teško jer se školski francuski jako razlikuje od stvarnog, svakodnevnog jezika. Skraćujemo riječi, mijenjamo red riječi i koristimo ogroman broj izraza. Slušno razumijevanje je ipak najteži dio, jer si mnoge riječi i zvukovi međusobno jako sliče, a neke riječi imaju više značenja ovisno o kontekstu. Zato mislim da je učenje svih pravila prekomplicirano i da je prirodno usvajanje jezika puno učinkovitije.

Što bi izdvojio kao glavne specifičnosti francuskog u usporedbi s drugim jezicima?

Francuski nema fonetski naglasak, pa sve riječi zvuče ravno. To je najveći izazov za Amerikance, ali i za Španjolce. Mislim da su i nazalni samoglasnici te čuveni glas r također vrlo karakteristični za taj jezik.

Kako motivirati osobu da se uhvati u koštac s francuskim jezikom i kako njegovo poznavanje utječe na osobni razvoj?

Kao što sam nedavno rekao u youtube videu, francuski je jezik zemlje izvrsnosti, u kuhinji, arhitekturi, u samom osjećaju za kvalitetu. Poznavanje francuskog i razumijevanje te kulture može nas potaknuti da postavimo više standarde u vlastitom životu.

Francuski također mijenja način razmišljanja. Mi Francuzi imamo pomalo iluzoran osjećaj da smo „bolji od drugih“, no to je zapravo zdrava konkurencija. Učenje jezika može ti dati samopouzdanje jer se osjećaš integrirano među Francuzima. Naš humor je, po mom mišljenju, najsmješniji na svijetu jer je vrlo sarkastičan i crn. Mnogi ga na početku ne razumiju, ali kad „klikne“, sve postaje jasno.

Osim toga, francuski, kad se dublje istraži, jednostavno jest najljepši jezik na svijetu. Razina poezije koju postiže u nekim djelima nadilazi razumijevanje, čak i u jednostavnim knjigama poput Malog princa. Ako jednog dana pročitate Marcea Pagnola, shvatit ćete što znači pravi francuski jezik, njegov ritam, ljepota i duša.

Za kraj, imaš li koju preporuku za one koji žele pobliže upoznati francusku kulturu?

Evo, vrlo jednostavno. Pogledajte francuske filmove iz 60-ih do 80-ih godina prošlog stoljeća. Meni su to najljepše uspomene koje imam s obitelji. Glumci poput Louisa de Funesa, Gérarda Depardieua, Jeana-Paula Belmonda, Jeana Gabina, Alaina Delona, Pierrea Richarda, Lina Venture… Od starijih filmova preporučujem La Grande Vadrouille, La Chèvre i Oscar. Također bih preporučio film Les Choristes, koji je možda i najljepši film na svijetu.