Kako napisati roman (“Fuck Off I Love You“, A. Jurkas)
Svima nam se to dogodilo. Poslušali smo neku pjesmu, pogledali neki film ili pročitali knjigu (možda čak poeziju!) i navelo nas je na razmišljanje o Ljubavi, onoj zbog koje se vrijedi žrtvovati, zbog koje vrijedi smanjiti dozu sebičnosti i ostatak života podijeliti s drugom osobom. Anđelo Jurkas također je razmišljao o tome i to toliko intenzivno da je odlučio na svoju ruku snimiti trilogiju na tematiku Ljubavi. Fuck Off I Love You drugi je dio te trilogije i, kao i u prethodniku Zbog tebe, Jurkas iskazuje svoje sposobnosti renesansnog čovjeka – on je redatelj, scenarist, autor knjige tematski povezane s filmom i glavni glumac.
Ovaj film nastavlja razglabati o muško-ženskim odnosima, glumačka se postava ponovno sastoji od vojske poznatih domaćih imena i pažnja se gledatelja zadržava povremenim razgolićavanjem i čestim vulgarizmima.
Sto ljudi, sto ćudi
Alvin (Anđelo Jurkas) na kraju se studija u Rijeci zaljubio u Enu (Doris Pinčić Rogoznica) i ona se zaljubila u njega, ali ona je imala problem s drogom i problem sa životom te tako postala veoma bitna stavka u Alvinovom budućem životu. Nakon nje Alvin je imao nevjerojatno velik broj avantura duljeg ili kraćeg trajanja s mnogim ljepoticama kojima je bio fatalan, ali su ga obavezno ostavile. U tom moru djevojaka teško je zapamtiti kako se točno zovu, ali neke od bivših djevojaka utjelovljuju Csilla Barath-Bastaić, Judita Franković, Jelena Perčin, Jana Milić, Andrea Andrassy, Anđa Marić i mnoge, mnoge druge. To su djevojke sve do jedne sa svojim posebnostima i jedinstvenostima koje nam Alvin naširoko izlaže u svojim elokventnim monolozima.
Naime, Alvin nam zapravo priča priču o tome kako piše knjigu o muško-ženskim odnosima, a za to treba secirati svoj ljubavni život i pomoću intervjua sa svojim bivšim ljubavnicama pokušava doći do životne formule “Kako zavoljeti i nastaviti voljeti?” te je na to putovanje odlučio povesti i gledatelja. Čitavo je vrijeme svjestan samog sebe pa uz pomoć SMS poruka koje skaču po platnu dobivamo prave metatrenutke samosvijesti Jurkasovog lika i pogled u to kroz kakve nedoumice moraju prolaziti pisci, kakav je proces pisanja, kako izgleda sastanak s izdavačem i kako je teško odabrati prikladne ideje za knjigu. Budući da živimo u vremenu kad se knjige slabo čitaju, još pogotovo knjige tako trivijalne tematike poput ljubavi, Alvin cijelo vrijeme pokušava provesti i plan B, odnosno naći neku estradnu zvijezdu o kojoj bi napisao biografiju pa tako usput ganja Ninu Badrić, Hladno pivo i Gibonnija.
Za ljubav (i snimanje filma) treba imat’ dušu
Fuck Off I Love You zapravo je knjiga na platnu s puno opisa, puno pričanja, a vrlo malo pokazivanja. Vizualni dio priče djeluje samo kao estetski zadovoljavajuća pozadina za audio knjigu. Nejasno je je li to namjerno ili se autor pogubio putem. Ova bi priča bolje i lakše funkcionirala na papiru kao kratak roman, duga priča ili, još bolje, studentski seminar na slobodnu temu, a lakše bi se vidjeli i njeni problemi te se lakše i riješili. Također je nejasno što ovaj film pokušava izvesti žanrovski – istovremeno djeluje kao pseudo-dokumentarac i fikcija, ne držeći se jasno načela nijedne od te dvije strane. Film je zbog toga više zbunjujući nego što je eksperimentalno zanimljiv.
Likovi su samo karikature, što se zapravo uklapa u čitav eksperimentalni format, ali ipak izostaje emocionalna povezanost s protagonistom, što rezultira potpunom indiferentnošću gledatelja hoće li protagonist na kraju doći do tog happy enda za kojim uporno trči. Posebno su zbunjujuće estradne zvijezde koje glume same sebe. Zašto Nina Badrić ima scenu u kojoj ispaljuje iz dva pištolja? Zašto Gibonni zna Alvinovu ljubavnu situaciju i zašto mu daje savjete? Najuvjerljiviji u cijelom filmu je Tonči Huljić koji u dvije minute pojavljivanja neprestano gunđa što mora navlačiti onesviještenu Andreu Andrassy.
Ipak, najiritantniji lik svakako je onaj Jurkasov. Još je jedna moja osobna nejasnoća je li taj lik tako napisan ili je samo stvarno teško podnositi njegovo prenemaganje te uporno i nepotrebno korištenje engleskih fraza. Film donekle izvlače glumice koje se nekako uspijevaju snaći u karikaturama koje su im dodijeljene i djeluju uvjerljivije na platnu nego što je to trailer za film isprva dao naslutiti.
Ima li svjetla na kraju tunela?
Ipak, možemo se potruditi i pokušati film gledati kao zanimljiv eksperiment filmaša koji ne želi igrati po pravilima te ljudima daje ono što već imaju – propale ljubavne veze iz kojih se sjećaju samo onog lošeg i napornog. Možda smo previše navikli na holivudske ljubavne drame i komedije koje su nam isprale mozak pa sad prihvaćamo samo napumpane i idealizirane priče o nedostižnim Ljubavima. Mislim da nismo, da smo ipak spremni odviknuti se od njih, a da Jurkas ima najbolju namjeru, ali takvima je popločen put u pakao.
Da ne bude sve tako crno, Jurkas u nekoliko navrata uspije prenijeti dio priče. Ima u Fuck Off I Love You parodije, komentara na društvenu i političku situaciju te na ljudsku prirodu, zanimljivo je pratiti koketiranje s patetikom i pratiti kolko je spreman prijeći granicu i zagacati duboko u nju, a kada se uhvati u koštac sa situacijskom komedijom bez eksplicitnog vođenja pripovjedača, Jurkasov film gotovo briljira i izaziva smijeh čak i kod najtvrdoglavijih gledatelja. Neka to bude podsjetnik Jurkasu da slika nekad govori više od tisuću riječi.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.