Nikica Jurjević i Dorian Salatić (Pasi): „Svaki nastup je svojevrstan uspjeh kad ljudi napuste koncert s osmijehom na licu“
Vijest da kultni Pasi odlaze u mirovinu već je vjerojatno poznata svima koji prate dvadesetogodišnji rad jednog od najposebnijih domaćih bendova. Oproštajna turneja u punom je zamahu (odrađeni su koncerti u Rijeci, Splitu i Buzetu), a Pase još možete uhvatiti ove subote u zagrebačkoj Tvornici kulture i 30. travnja u pulskom Rojcu. Premda u gužvi, pitomi su Pasi našli vremena za čitatelje Zihera te nam odgovorili na nekoliko pitanja. Kako je došlo do razlaza, kako izgleda kreativni proces (ne)pisanja pjesama i što će Pasi nakon Pasa objasnili su nam Nikica Jurjević i Dorian Salatić Dodo, a sve možete pročitati u intervjuu koji slijedi.
Za početak krenimo od kraja. Dvadeseti rođendan, a zapravo oproštajka. Zašto, kako?
Činilo nam se da je prikladno da se oprostimo na „okruglu“ godišnjicu. Ne pišemo nove tekstove, ne radimo nove stvari, ali prije svega nismo bend na način na koji bi to trebali biti tj. nemamo probe, ne družimo se i „ne kužimo svijet“ zajedno. Ne postoji jedan krovni razlog raspada, (nije to baš ni raspad nego više razlaz) nego splet okolnosti, malo posao, malo djeca, malo geografska udaljenost, malo udaljavanje u interesima…
U tih dvadeset godina ispretumbali ste kompletnu postavu benda, ali uspjeli zadržati prepoznatljivi zvuk i izričaj. Kako su Pasi kao bend uspjeli preživjeti sve te dolaske/odlaske i postoji li neki period koji biste izdvojili kao posebno uspješan?
Pasi su preživjeli upravo zahvaljujući svim tim dolascima/odlascima iako je svaki odlazak značio i mali raspad, barem na subjektivnoj razini.
Uspjeh je također subjektivna kategorija, s jedne strane po broju koncerata i po produktivnosti rane dvije tisućite bile su vrlo uspješne, ali po ulasku u kolektivno sjećanje uspješan je bio zadnji album… S treće strane svaki nastup je svojevrstan uspjeh kad ljudi napuste koncert s osmijehom na licu.
Oproštajna turneja uključuje travanj i pet gradova – Rijeku, Split, Buzet, Zagreb i Pulu. Jesu li tih pet gradova slučajno baš ti ili vas uz njih vežu neke osobite anegdote?
Nema neke lude priče oko točno tih gradova, htjeli smo se pozdraviti s prijateljima svugdje, trebao je biti još i Osijek, ali zbog gluhog telefona s naše strane to je propalo… Osim toga postojale su kombinacije za Sarajevo i Mostar, za Novi Sad, Orahovicu, Varaždin, ali kako smo htjeli nastupiti s većinom starih članova zbog datuma nije bilo moguće dogovoriti sve jer bi predugo trajalo.
Prepoznatljivi ste po upečatljivim tekstovima koji ne zaziru od oštre kritike i satire. Jeste li ipak neke od njih autocenzurirali ili pak bili prisiljeni na neki oblik cenzure?
Nismo, djelomično zato što nismo prisutni u mainstream medijima, a osim toga, danas sve ide pa nema pritisaka koji su postojali u nekim drugim vremenima i na nekim drugim mjestima.
Četiri su albuma iza vas, „Posljednji pionir“, „Netko treba i radit dok se mi zajebavamo“, „Pravac paleolitik“ i „Reci mi da li te boli“. Koji se od njih najbolje uhvatio kod publike? Kakav repertoar možemo očekivati na oproštajnoj turneji?
Svirat ćemo sve stvari osim obrada na engleskom, a od favorita publike mogli bi izdvojiti Jebo te bog, Kada umrem i Prekrasan svijet.
Kako nastaju pjesme Pasa? Nerijetko je riječ o kompliciranijim tematikama, složenijim tekstovima, ima tu i puno riječi koje vjerojatno dobar dio ljudi i ne razumije. Koliko ste kritički nastrojeni prema stvarima prije nego ih pustite u javnost?
Pjesme Pasa ne nastaju :). Šalu na stranu, u 97% slučajeva ide tekst pa muzika i aranžmani Tekst je podložan promjenama iako su to uglavnom kozmetičke promjene zbog tijeka pjesme (dio razlaza događa se i u kontekstu ne pisanja novih tekstova). Pasi tijekom ovih dvadeset godina definitivno ne mogu biti optuženi za hiperprodukciju. Radili smo sporo, radili smo malo, ali volimo vjerovati da to što smo snimili ima vrijednost i da (izuzev par starih pjesama) su ideje jednako vrijedne danas, prije pet ili za dvadeset godina. Dogodilo se svega tri ili četiri puta da nismo bili zadovoljni pjesmom i tada bi od nje odustali, ali nismo snimali fillere samo da bi popunili set listu.
Koji su bendovi najviše utjecali na vaš rad? Koga danas rado slušate?
S obzirom na to da je puno ljudi prošlo kroz bend, bilo je puno utjecaja kako u sviranju i tekstopisanju, tako i u načinu funkcioniranja benda i stavovima oko „bendovanja“. Ja (Dodo) sam tu najlošiji sugovornik jer slušam tri benda, a ne bi bilo fer da hypeam svoje favorite nauštrb ostalih članova.
Na prošlogodišnjem koncertu u riječkoj Crkvi vrlo ste jasno izrazili podršku riječkom HNK Ivana pl. Zajca i Oliveru Frljiću. Čini li vam se da je Rijeka i dalje jedan od najotvorenijih gradova u Hrvatskoj? Što očekujte sada kada je službeno proglašena Europskom prijestolnicom kulture za 2020. godinu?
Rijeka je još uvijek najotvoreniji grad makar su i ovdje u zadnje vrijeme izražene anomalije. U cijeloj državi pokušava se stvoriti klima podijeljenosti među ljudima što nekima očito paše. Ljudi se boje istine i to je činjenica pa se njima da lagano manipulirati. Ipak drago nam je da se u Rijeci može o nekim stvarima pričati koji ostatak države ne bi mogao podnijeti. Valjda nije slučajno da se uvijek pokazala najtolerantnija i spremna za progres kako na referendumu za istospolni brak tako i otvaranjem puno pitanja i suočavanjem sa bližom prošlošću. Sve je to dio kulture u Rijeci kojoj je valjda zato komisija za izbor EPK i dala priliku za dalji razvitak.
Imate li u planu neke nove projekte? Što nakon Pasa?
Članovi Pasa (bivši i sadašnji) često su bili uključeni u druge muzičke i/ili općenito umjetničke projekte. Govoreći o sadašnjim članovima benda, svi su čuli za Jonathan, Gars se bavi DJ-anjem, Luka je mladi pisac, a za mene je to više manje to…
Postoji li ikakva šansa da se ovo „oproštajno“ izjalovi i da vas ova turneja razuvjeri?
Jedna od mogućih istina je da je postojala takva šansa do momenta kada smo javno izašli s „oproštaljkom“. Kada bi to pogazili odrekli bi se svog integriteta, pokazali se kao manipulatori i bilo bi uopće jadno. Tako da ne, iako, kako smo i objavili prestajemo s aktivnim sviranjem što ostavlja prostora da se nekada negdje pojavimo ukoliko svojim nastupom budemo mogli podržati neke ideje i/ili ljude u koje/kojima vjerujemo. 🙂
Dragi Pasi, još vam jednom hvala, hvala za sve.