
Vrijeme čitanja: 4 minute U rubrici Nova glazba slušajte najzanimljivije aktualne singlove i glasanjem odaberite svog favorita na domaćem glazbenom terenu.

Vrijeme čitanja: 4 minute Toliko je važno da zna da smo tu, da je čujemo i vidimo, da smo na njenoj strani, da uporno ponavljamo da žrtva nikada nije kriva i da ne postoji pravo vrijeme niti vremenski rok u kojem je trebalo prijaviti nasilje. Jedino pravo vrijeme je ono kada je žrtva spremna.
„Nothing Is Too Far Anymore” (Malady Lane): Adut je uvjerljivost
05.09.2020.
Kaže se da je priprema pola posla, a uzme li se u obzir da su ove pjesme nastale prije skoro deset godina, složila bih se s tom izrekom. Nakon dovoljno vremena za pripremu, Malady Lane objavljuju „Nothing Is Too Far Any More” (Dostava zvuka). Chris Ian, pjevač i autor pjesama, rekao je kako su one odraz prijašnjeg osobnog stanja.
Ekipa koja je snimila ovaj album poznaje se dugo, djeluju kroz kolektiv House of Pablo i u drugim bendovima. Malady Lane počeo je kao duo a danas su četvorka koju čine već spomenuti Chris Ian te Hrvoje Baudoin, Nenad Gajić i Pavle Gulić. Kada na istoj sceni u isto vrijeme djeluje gotovo ista skupina glazbenika, logično je da se međusobno kuže i imaju priliku napraviti nešto što možda ne bi zvučalo toliko uvjerljivo da je rađeno sa “strancima”. I baš ta uvjerljivost jedan je od aduta ovog studijskog izdanja.
Uvjerljivo i iskreno
Snimljen je na engleskom jeziku pa je to prvi mogući kamen spoticanja. Često izgovor naših pjevača para uho, no ovdje to nije slučaj, a uvjerljivo je i odsviran. Zvuk koji nosi u devedesete godine i doziva MTV, koji se tada bavio glazbom, je onaj (neprežaljeni) grunge koji, eto, doživljava svoje suvremene bljeskove i u našem kutku svijeta.
Od dvanaest pjesama na albumu, Shelter ga otvara i već s prvim sekundama udara temelj za očekivanja u nastavku albuma. Očekivanja nisu uvijek realna ili dobrodošla, ali u ovom slučaju su sasvim opravdana i ispunjena.
Cijela lirika je ovdje usmjerena na nejasne i destruktivne odnose, što s drugim ljudima, što sa samim sobom. Osobno i iskreno ide se do zadnje pjesme, no u trećoj Kissing Mirrors se čuje kako se vokal posebno unio u izvedbu i zbog toga se najpažljivije sluša. Zanimljiva je i višeslojna a u zadnjoj trećini se može prepustiti i svirati bubnjeve po zraku po prvi put na albumu.
Nenametljivo, a upečatljivo
Fire Will Find You najduža je pjesma na „Nothing Is Too Far Any More” (u trajanju od šest i pol minuta) u kojoj se Ian igra s mogućnostima svoga glasa, kao i u Know Your Guns. Middle Ground je dinamična i glasna a najavni singl All of My Blood je gotovo vesela i mainstream 😮 . I ne, to nije nešto loše.
Street art umjetnik Lonac autor je naslovnice i točno predočava neveselu atmosferu koja se proteže kroz album pun osobnih previranja i traženja odgovora i smisla u životu.
Po toj tematici ovaj album nije unikatan jer se puno autora nosi sa svojim stanjima tako da ih pretoči u nešto drugo. Ono što ovaj album čini ugodnim je način na koji su svi ti životni upitnici upakirani u pristupačne, prozračne i nenametljive a opet upečatljive pjesme. Ogrnite se kariranom košuljom i nahranite uši ovim zvukovima.
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Komentari

Vlatka Semenčić Petrih
- „Škrinja” (Alejuandro Buendija): Imamo himnu godine
- Novi stanovnici Rock & Roll Hall Of Fame ključeve dobili putem online dodjele
- „Letter To You” (Bruce Springsteen & The E Street Band): Utješno kao bakina juha
- Ziherov Glazbeni lonac – Ivan Judaš: „Koliko vam je teško opustiti se?”
- „Homegrown” (Neil Young): “Samo” još jedan album