Oscari 2018: Originalnost i inovativnost u kategorijama za scenarije
Nerijetko možemo čuti optužbe na račun Hollywooda kako je ostao bez ideja s naročito niskom originalnošću iz koje se rađaju suhoparni nastavci ili remakeovi, no dogodi se da velika filmska tvornica ipak iz svojih mašina iznjedri nekoliko uistinu originalnih naslova. Protekla je godina za mnoge, pa i mene lično, bila uistinu kvalitetna što se tiče filmova američkog i britanskog porijekla. Priče o kandidatima za vrlog, moćnog i najvećeg Oscara odvijale su se mjesecima, te su nam konačne nominacije, nakon bezbroj predviđanja, došle kao potvrda bez puno iznenađenja. Kakva je situacija u kategorijama originalnih i adaptiranih scenarija, tko su favoriti, a tko iznenađenja te tko nedostaje, saznajte u nastavku ovog teksta.
Originalnost i stare priče u novom ruhu
Osnovna narativna linija, razvoj likova i dijalozi temelji su kvalitetnog filma jer bez dobre priče, kao što smo se uvjerili bezbroj puta, nema ni dobrog filma. I dok je Akademija ranijih godina zazirala od romantičnih komedija, jedna je ove godine ipak našla svoje mjesto među najboljima. The Big Sick se, možemo slobodno reći, sasvim zasluženo nalazi na ovoj listi. Savršeno izbalansirane doze komedije i romanse, porodične i životne tragedije razlog su zašto je The Big Sick prevazišao okvire indie filmova i postao jednim od najsvježijih ostvarenja ove godine. Nakon njega dolazi miljenica gotovo svakog svjetskog kritičara – Lady Bird. Ova coming of age komedija donosi potpuno autentičan pogled na razvoj jedne djevojke i njene promjene u apsurdnom svijetu koji se konstantno mijenja. Oba filma u sebi sadrže i društveni komentar kanaliziran kroz specifične i karizmatične individue, te premda zrače pozitivnom energijom, njihova je kognitivna snaga na vrhunskom nivou.
U duhu filmova koji računaju na društvenu problematičnost dolaze i filmovi Get Out i Three Billboards Outside Ebbing, Missouri. Oba se filma žestoko nose s temama kao što su rasizam, šovinizam, iskorištavanje moći za vlastite ciljeve itd. U oba slučaja redatelji potpisuju i scenarij te su obojica pribjegli fantastičnom žongliranju između žanrova, ubacivši snažnu dozu crnog humora. Britki i inteligentni dijalozi na svakom koraku donose višeznačnost ili surovu istinu koja izlazi iz okvira filma i pretendira da utječe na ustaljena i negativna mišljenja u društvu te da ih na koncu mijenja. Posljednji na ovoj listi je ovogodišnji rekorder po broju nominacija – The Shape of Water. No, upravo u ovom segmentu del Torov film najviše zakazuje. Blistavo ispolirana scenografija, kostimi, gluma i muzika doveli su do toga da se priča zapostavi. Previše predvidljiv razvoj bez prevelike napetosti i jednostavnost argumenti su koji bacaju tamno svjetlo na ovaj film. Ipak, njegova mu fantastična pozadina potpomognuta ostalim elementima daje određenu raskoš i draž.
Drugi medij, drugi problem
Iako naizgled jednostavan posao, adaptacija književnog predloška donosi svoje probleme, a filmovi ispod to rade besprijekorno. Od onih vječnih tema kao što su ljubav do onih biografskih portreta, ova kategorija odiše raznolikošću. Počevši od filma Call me by Your Name, apsolutni favorit mnogima koji uz ekstraordinarnu scenografiju, blistave dijaloge i izvrsne glumce stvara jednu poetičnu dramu koja od ljubavi i žudnje stvara umjetnost kakvu nismo gledali još od velike ekranizacije novele Smrt u Veneciji. Nakon njega dolazi i relativno iznenađenje, Mudbound, koji apsolutno zaslužuje svu vašu pažnju, kao i mjesto na Oscarima. Dee Rees i Rachel Morrison, koja je bila zadužena za fotografiju, na surov i realan način pokazuju da rasizam i mržnja ne poznaju vrijeme i aktere, i zbog toga su uvijek prisutni u nekom obliku. Uz fenomenalne glumce i režiju, taj scenarij svakako ne treba zanemariti u ovoj utrci.
Logan u ovoj kategoriji stvara povijest kao prvi superherojski film nominiran za Oscara. Ovo emotivno nabijeno oproštajno pismo glumačkih veličina, Hugha Jackmana i sir Patricka Stewarta od uloga iz franšize, uz primjese vesterna donosi jedno uistinu unikatno gledateljsko iskustvo. Navedena tri filma u sebi imaju određenu kognitivnu i kontemplativnu težinu koja ih stavlja na vrh ove kategorije. The Disaster Artist, s druge strane, odaje priznanje jednoj viziji koja nikada neće biti dovoljno shvaćena. Zaokruživši ju u žanru komedije, braća Franco film The Room i njegovog tvorca Tommyja Wiseaua učvrstili su u filmskoj historiji. Na posljednjem mjestu dolazi Molly’s Game. Iako je ovaj film relativno dobro prošao i kod kritičara i kod gledatelja, mišljenja sam da on nije kalibar filma koji može ugroziti filmove iznad. More informacija koje u bujici riječi izgovaraju likovi ne dovodi do specifičnog emotivnog naboja niti do kvalitetnog razrješenje te sve u konačnici djeluje poprilično blijedo.
Favoriti i izgubljeni i zaboravljeni
Ovo je prilika gdje možemo reći koji su filmovi možda više zaslužili nominaciju u ovim kategorijama. Prvi od njih je I, Tonya s fenomenalnom Margot Robbie u glavnoj ulozi. Ovaj film ne samo da govori priču u usponu i padu klizačice Tonye Harding već to čini na dovitljiv način: uz dozu crnog humora, kvalitetnu montažu i probijanje četvrtog zida. Mislim da su filmovi It i First they killed my father daleko kvalitetnije ekranizacije od Molly’s Game, a The Shape of Water je u ovoj kategoriji lagano mogao zamijeniti Wind River sjajnog Taylora Sheridana.
Ali, kada se sve sagleda, u globalu ove dvije kategorije imaju strašne konkurente i teško je reći koji više zaslužuje zapis u historiji osvajača nagrade Oscar. Mislim da su Three Billboards Outside Ebbing, Missouri i Call me by Your Name, ne samo sigurni, već i zasluženi favoriti u ovom slučaju. No s druge strane, Get Out i Mudbound, kao i ostali naslovi, stvaraju osjećaj neizvjesnosti. Kvalitete ne fali, jedino je pitanje u kojoj će količini članovi Akademije promatrati stvarnu kvalitetu onoga čime se jedan dobar scenarij odlikuje, a ne neke druge grane koje u određenoj mjeri nemaju veze s filmskom umjetnošću.
