James Earl Jones
12. rujna 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Dana 9. rujna preminuo je James Earl Jones, kazališni, filmski i televizijski glumac, omiljen zbog svojih uloga kao što su ona Mufase u „Kralju lavova”, Dartha Vadera u serijalu „Star Wars”, Jacka Jeffersona u filmu „Velika bijela nada”, Jamesa Greera u serijalu o Jacku Ryanu, ali i brojnim drugim ulogama.

Adele
3. rujna 2024.

Vrijeme čitanja: 6 minute 10 koncerata, najveća pop-up arena ikad i najduža setlista koju je Adele otpjevala. Riječi još uvijek nisu dovoljne, bilo je savršeno.

Izvedbene umjetnosti

“Amadeus” (Gavella): Dopadljiva biografija na razmeđi krimića i horor-priče

Foto: www.gavella.hr
Vrijeme čitanja: 6 minute
Foto: www.gavella.hr
Foto: www.gavella.hr

Dora Ruždjak Podolski režirala je drugu premijeru sezone 2014/15 Gradskog dramskog kazališta Gavella, predstavu Amadeus po nagrađivanoj drami engleskog dramatičara Petera Shaffera. Predstava je nastala u koprodukciji s festivalom Grad teatar Budva. Svoju je crnogorsku premijeru imala početkom srpnja, dok je zagrebačka bila na rasporedu 24. listopada. Iako je ravnatelj Gavelle odnedavno glumac i režiser Boris Svrtan, koji je s novom upravom kreirao drugu polovicu sezone, Amadeus je bio dogovoren za vrijeme stare uprave kazališta, no nigdje nije obrazloženo zašto su se odlučili za tu predstavu ili čime doprinosi ovoj sezoni otvorenoj predstavom Hrvatski Bog Mars (povodom stogodišnjice svjetskog rata), samo su nabrojeni uspjesi dramskog predloška Petera Shaffera, od nagrade Tony za najbolju dramu 1981. godine do Oscara za najbolji film, u režiji Miloša Formana. Svakako odličan materijal za promociju predstave, no Amadeus Dore Ruždjak Podolski ipak ne pripada u elitno toni-oskarovsko društvo.

Amadeus je u mnogim elementima tipična predstava Gavelle. Konkretno, Amadeus je kostimirana drama smještena u povijesne okvire (čime ne odudara mnogo ni od dramskog, ni od filmskog predloška), postavljena bez previše redateljske inovativnosti, već prvenstveno s naglaskom na dramski predložak i glumačke izvedbe. A da ne spominjem (pre)dugi, spori uvod u predstavu, dramatičan kraj prvog dijela i lirski, „katarzičan“ kraj predstave ili činjenicu da u svakoj Gavellinoj predstavi netko od likova mora ući/izaći iz publike, a ovdje to rade previše puta. Sve su to elementi za koje mi se čini da ih primjećujem u svakoj Gavellinoj predstavi, bez obzira na dramski predložak ili redateljska rješenja.

Foto: gavella.hr
Foto: gavella.hr

Gledajući Amadeus možete dobiti osjećaj kao da gledate film. Doista se nije teško opustiti i uploviti u radnju predstave, posebice zbog Mozartove glazbe koja atmosferično prati cijelu predstavu te zbog cjelokupne vizualne primamljivosti i dopadljivosti scene. Radnja drame nije nepoznanica, prati uspon i pad Mozarta kroz oči bečkog dvorskog skladatelja Antonija Salierija, što je tema koja se obrađuje još od 19. stoljeća, a ovom je prilikom ispričana jednostavno, linearno, izravno, bez slojevitosti koje bi zahtijevale povišenu koncentraciju gledatelja.

Ipak, nije to obična, suhoparna, činjenicama ispunjena drama o životu jednog od najvećih skladatelja svih vremena, već nas neprestane spletke bečke aristokracije drže u stalnoj napetosti (ako to želite, ili se možete jednostavno isključiti i prepustiti sanjarenju), pa imate dojam kao kad čitate krimić. Dodatan efekt redateljica se potrudila izvući iz kostima i scenografije koji su prekriveni paučinom, stari i otrcani, a zbog rasvjete te upotrebe mikrofona, s kojima se stvara efekt jeke i naglašava šapat (koriste ih Salieri i Venticelli kada su u ulozi pripovjedača), cijela predstava ima i jednu blagu horor notu. Šteta što je to stalo na detaljima, prisutno u nekoj slabijoj mjeri, jer upravo to daje prepoznatljivost predstavi, autorski pečat redateljice.

Foto: www.gavella.hr
Foto: www.gavella.hr

Raskošne rokoko kostime potpisuje Martina Ćopo, a potpisala ih je puno, s obzirom na to da polovica glumaca promijeni bar dva kostima, a neki i više. Kostimografsko je rješenje u svakom slučaju odlično odrađeno i prikazuje svu raskoš bečkog dvora i bogatog građanskog sloja, istovremeno ne bivajući povijesno apsolutno dosljedno i dosadno, već imajući neku vrckastu dozu (npr. prekrojene haljine i čizme Venticellija ili stilizirani korzet i negliže Nataše Janjić).

Što se tiče scenografije, scenom dominiraju masivne pomične konstrukcije koje prvenstveno „glume“ police s knjigama, ali se među knjigama nađu i atlasi, fenjeri, pokoji prozor ili balkon. Scenografiju potpisuje Stefano Katunar, a nju dopunjuje i nekoliko glasovira u prednjem dijelu pozornice te nekakva vrata s rasparanim zastorom u pozadini. Spomenute masivne konstrukcije neprestano se pomiču lijevo-desno po pozornici, nagovještavajući svakom vožnjom promjenu scene, što me asociralo na rješenje slično onom u Zločinu i kazni Zlatka Svibena u istom kazalištu. U prvom dijelu Amadeusa neke su od tih promjena bile zaista dojmljive, praktične i dovitljive (npr. glave u staklenkama, glumci kao publika na balkonu ili neočekivano pojavljivanje Venticellija iza polica), no ponekad se te police i pomiču, a da ne sugeriraju nikakvu dramsku promjenu. Uz to je, s odmicanjem predstave, redateljica imala sve manje ideja, pa su se te promjene počele ponavljati i postale su monotone, same sebi svrha. Drugi dio predstave ne donosi s te strane ništa novo ili zanimljivo, a jedino upečatljivo scenografsko rješenje je „snijeg“ u trenutku Mozartovog sloma, što nije nimalo originalan trik, ali činio se kao da je pogodio trenutak. Ili je to bilo zbog glazbe?

Foto: www.gavella.hr
Foto: www.gavella.hr

Naslovnu ulogu slavnog salzburškog skladatelja dobio je mladi Filip Križan, dok glavnu ulogu, onu Mozartovog prokletog obožavatelja i zakletog neprijatelja, talijanskog skladatelja Antonija Salierija, igra Enes Vejzović. Salieri je istovremeno i pripovjedač, pa je Vejzović dobio nimalo lak zadatak vođenja publike kroz radnju, pripovijedanja za vrijeme svih onih promjena scena, kao i dočaravanja Salierija kao jednog pobožnog, ali pokvarenog činovnika, prema kojem istovremeno osjećate odbojnost i samilost, potonje isključivo zbog činjenice da je jedini shvaćao Mozartov genij u potpunosti. Vejzović je u svojoj ulozi iznimno uvjerljiv, čemu svakako doprinosi i fizička transformacija, posebice kada ga prvi put ugledate, ćelavog, blijedoputog i u dugoj, crnoj halji. Kada stavi crnu periku, izgleda kao Severus Snape, a sličnost je još veća kada se sjetite koliko se Snapea ismijava, kao i publika Salierija, no posebice kad shvatite da će i Salieri i Snape uvijek biti oni drugi, red iza heroja Mozarta i Pottera.

Foto: www.gavella.hr
Foto: www.gavella.hr

Kad smo kod Mozarta, Križan ga igra lepršavo, zaigrano, u određenim trenucima čak i balavo, djetinjasto, dok u drugima bahato i s dozom mladenačke frustracije, kada se Mozart suočio s neuspjehom i nerazumijevanjem okoline. No, mi zapravo ne znamo kakav je Mozart bio prije više od dva stoljeća. Ovakvim jest opisan u drami, no Križanovo je tumačenje lika ipak više inspirirano istoimenim filmom Miloša Formana. Sličnost je tolika da Križan čak i pokušava hihotati kao filmski Mozart, Tom Hulce.

No, kakav god bio stvarni Mozart, Gavellin je Mozart svjestan vlastitog talenta i vječno frustriran sputanošću koju mu nameće društvo. Volio bih reći da danas živimo u drugačijem društvu, naprednijem, ali bojim se da umjetnike (ali i obične građane) i dalje koči ono što je zaustavilo i Mozarta – birokracija i vječna ljudska zavist. Ovo potonje posebno je prisutno u svim slojevima hrvatskog društva – mogu li „zapapriti“ situaciju svom susjedu/protivniku/konkurentu, učinit ću to, pa makar i ne imao nikakve koristi od toga. Upravo je tako Salieri djelovao prema Mozartu, neprestano mu postavljajući prepreke, iako je bio svjestan toga da je Mozart najveći talent svoga doba. Ne osjećate li se frustrirano kada imate dobre ideje koje ste sposobni kvalitetno realizirati, kao što je to Mozart znao, ali ne možete zbog društvenog sustava, sumnjičave okoline ili političke i gospodarske elite koja drži sve poluge u svojim rukama, a sami su nesposobni upravljati njima?

Foto: www.gavella.hr
Foto: www.gavella.hr

Mozartovu suprugu Constanzu igra Nataša Janjić, zaigrano i prostodušno kad je mlada djevojka, ali relativno neprimjetno u drugom dijelu predstave, kad je postala majka i kad napušta Mozarta. Kod nje je, barem u ovom prvom dijelu, previše Rite iz predstave Ritina škola, ali nekako to odgovara Križanovoj poletnosti, što je, ponovno, inspirirano filmom. No, nakon ove predstave imam osjećaj da Janjić uvijek igra iste uloge u Gavelli, barem u Amadeusu, Candideu i Snu Ivanjske noći – mlade, naivne djevojke koje nemaju puno vlastitog ja za pokazati, već samo osvojiti publiku svojom simpatičnošću, što joj iz predstave u predstavu uspijeva, no postavlja se pitanje imaju li takve uloge veze s njenom prošlogodišnjom najavom (željom) odlaska iz Gavelle?

Od ostalih likova, posebno valja istaknuti cara Josipa II. u interpretaciji Franje Dijaka. Njegov specifični glas u ovoj je ulozi napokon dobio odgovarajući lik i karakter, što je odlično dopunjeno grotesknim pokretima i blesavim frazama glupavog cara, koji npr. pokušava, ali ne zna govoriti francuski i talijanski, a ne kuži se ni u umjetnost. Janko Rakoš, Siniša Ružić i Zoran Gogić igraju nenametljivo svakojake dvorske savjetnike, sporedne likove koji dopunjuju Mozartovu i Salieriju priču. Prepoznatljivi su po kojoj frazi, ali u daleko manjoj mjeri od Dijaka. Tu su i Venticellije, glasnici koji Salieriju dobavljaju sve bečke tračeve i kao takve su dopuna njegovoj pripovjedačkoj funkciji. Igraju ih Ankica Dobrić, Ivana Bolanča, Perica Martinović i Natalija Đorđević. Nekoliko je dopadljivih scenskih rješenja s njima, kao npr. sam početak predstave kad izlaze iz podzemlja, na što mi je prva asocijacija bio spot Michaela Jacksona za Thriller.

Foto: www.gavella.hr
Foto: www.gavella.hr

Amadeus nije loša predstava, a svaki segment predstave najbolje bi bio opisan kao – dopadljiv, što ponekad može imati negativne konotacije, ali u ovom slučaju nije tako, ako nemate velika očekivanja od predstave. Zbog same teme vjerujem da će publike biti dovoljno i da će predstava skupiti zadovoljavajući broj izvedbi, dok se publika može zabaviti u šarolikoj, zaigranoj i bogatoj predstavi o životu i djelu Wolfganga Amadeusa Mozarta.

Be social
Što misliš o ovoj predstavi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari