novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Postoji li lijek protiv patnje i druge dileme (“Maniac”, C. J. Fukunaga i P. Somerville)

maniac
Foto: facebook.com/maniacnetflix
Vrijeme čitanja: 4 minute

Kada se bilo tko uputi u fiktivnu istragu ljudskog uma, velika je šansa da će iz toga proizaći nešto neuobičajeno. Ako se u to umiješaju znanstvena fantastika i distopijski pogledi na svijet, garantirana je vožnja u potpunosti izvan okvira. Televizija današnjice sve češće ide u tom smjeru pa oni gladni neobičnog mogu uživati u psihodeličnim i mračnim serijama poput Legiona ili Black Mirror, a novi član te grupe je serija Maniac Caryja Fukunage i Patricka Somervillea.

Kao redatelj poznat po vizionarskom i dobrom radu (primjerice, po onoj „dobroj“ sezoni serije True Detective), Fukunaga je za svoju novu seriju na Netflixu uspio dobiti glumce visoko rangirane na listi filmskih zvijezda (Emma Stone i Jonah Hill), što je također jedan novi trend u filmskom svijetu – takozvane velike ribe s filmskih platna sve se češće pojavljuju na malim ekranima i na streaming serverima. Visoka produkcijska kvaliteta serija te izazovne teme kojima se bave nukaju da se sve više njih upušta u snimanje serija. Tako su se i Emma Stone i Jonah Hill odvažili na snimanje fiktivne studije ljudskog uma i njegove (ne)sposobnosti nošenja s boli. Rastresenost, kaos i potraga za smislom provlače se kroz sve epizode ove stilizirane i ambiciozne serije, a mnogi je prozivaju najboljom ovogodišnjom serijom.

Kampiranje u laboratoriju

Maniac najprije prati dvoje naizgled u potpunosti nepovezana lika – Owen Milgrim (Jonah Hill) crna je ovca u svojoj bogataškoj, modernoj mafijaškoj obitelji i čitav se život bori s dijagnozom shizofreničara te nije u mogućnosti jasno odrediti što je stvarno, a što nije; Annie Landsberg (Emma Stone) zbog neriješenih obiteljskih trauma zapada u ovisnost i živi s ironijom na ustima i mržnjom prema samoj sebi na umu. Oboje se prijavljuju na sumnjivo istraživanje koje nastoji stvoriti tablete koje će moći „popraviti“ ljudski um i riješiti ga trauma te pacijenta pretvoriti u sretnu osobu, eliminirajući tako potrebu za psihoterapijom. Kako je Owen uvjeren da je Annie tajni sastojak u njegovoj misiji spašavanja svijeta, neizbježno je da im se putevi prepletu.

maniac
Foto: supergrossie.tumblr.com

Owen i Annie su s ostatkom članova svoje grupe na testiranju u potpunosti izolirani od ostatka svijeta, a dani su im detaljno isplanirani i pod kontrolom osoblja laboratorija. Osim što se prate osobna putovanja Owena i Annie na putu ka sreći, postupno se ispreda i jednako zanimljiva priča o glavnim provoditeljima istraživanja, dr. Azumi Fujiti (Sonoya Mizuno) i dr. Jamesu Mantlerayu (Justin Theroux), koji se svim silama trude održati čitavo istraživanje u jednom komadu, boreći se s vlastitim egoističkim idealima i računalom koje je naučilo osjećati patnju, ali ne i nositi se s njom. Sa svakom novom epizodom, okruženje, likovi i situacije postaju sve kaotičniji, a njihovo rješenje sve teže vidljivo.

Bliska budućnost ili moguća sadašnjost?

Kao i mnoge druge serije sličnog žanra, Maniac namjerno maskira vrijeme radnje. Na prvi se pogled može činiti kao da se radi o nekoj bliskoj budućnosti u kojoj postoji „Statue of Extra Liberty“ u New Yorku te programi poput AdBuddies i Friend Proxy za plaćanje računa i liječenje usamljenosti, no istovremeno su računala ostala na razini onih iz 80-ih i 90-ih, a cijela je scenografija neobična mješavina 80-ih i suvremenog, zbog čega se može shvatiti i kao da je riječ zapravo o nekoj alternativnoj stvarnosti smještenoj u naše vrijeme.

Takva scenografija itekako pomaže u osjećaju dezorijentiranosti i zbunjenosti, koje su svojevrsni lajtmotiv serije. Radnja je nepredvidljiva, a Fukunaga izvrsno iskorištava otvorenost ljudskog uma i neograničenost njegove mašte te u svaku epizodu ubacuje pregršt različitosti – apsolutno ga ništa ne sprječava da iz epizode u epizodu miješa žanrove, koristeći ono najbolje iz njih kako bi gledatelju bilo zabavno, ali i ubacuje etička, filozofska i psihološka pitanja, da oni zahtjevniji dobiju i svoj dio porcije.

Ideja koja se istražuje u seriji, da se ljudsku patnju i bol može izliječiti lijekovima, pokreće bezbroj pitanja o ljudskoj prirodi i potrebama koje iz te prirode proizlaze. Svaki od likova na svoj način prikazuje ono što je zajedničko svim ljudima, odnosno potrebu da u kaosu pronađemo sklad i iz toga stvorimo neku priču. Owen je čovjek koji je toliko upoznat s tugom da je zapravo postala dijelom njega; Annie se nosi sa zavodljivošću žalovanja i vlastite patnje, što često prema drugima manifestira kao ironiju i cinizam; dr. Fujita i dr. Mantleray doslovno iz kaosa ljudske patnje nastoje izvaditi taj bolan element, istovremeno zapravo i sami nesposobni nositi se s istim problemom, a da se ni ne spominje njihovo računalo koje je razvilo osjećaje i zapravo pokreće čitav kaos u laboratoriju.

maniac
Foto: facebook.com/maniacnetflix
Jedini lijek je zajedništvo

Maniac, dakle, na vrlo kreativan način želi reći ono što zapravo već duboko u sebi znamo, da je jedini lijek zajedništvo, što ovu seriju čini neobično dirljivom. Ipak, Fukunaga vješto izbjegava klišeje, a naizgled labilna, a zapravo vrlo čvrsta i odlučna struktura epizoda, zbog koje svaka epizoda daje dojam kratkog filma, uspijeva održati nit i u konačnici stvoriti smislenu cjelinu sa zadovoljavajućim, a opet otvorenim svršetkom. Koristeći različite žanrove, autori na neuobičajen, a slobodan način pronalaze put u traganju za smislom kroz močvaru ljudske povijesti. Taj je put nepredvidljiv i uzbudljiv, iznimno dobro snimljen, potkovan izvrsnim glumačkim ostvarenjima i konačan proizvod je serija u kojoj se može uživati, ali koja potiče i na razmišljanje.

Serija se, ipak, ni u jednom trenu ne prenemaže u filozofiranju, dobro balansira dramatične i komične scene, a svim likovima koje stavlja u fokus daje dovoljno prostora da se razviju, što samo dodatno dokazuje koliko su fokusirani i odlučni njeni autori bili u svom naumu. Jednaku slobodu u razvoju imaju i glumci, koji mogu pokazati sav svoj talent, jer se od njih traži da istovremeno zadrže esenciju svog lika, ali i prikažu grotesku snova bez da zapadnu u karikiranje, zbog čega bi serija izuzetno patila. Srećom, svi su dorasli zadatku i održavaju čitavu seriju na razini na kojoj i treba biti.

Iako je vrlo lako zapasti u sveopće hvaljenje Maniaca koje trenutno vlada, ova serija to i zaslužuje, jer vješto barata tolikim idejama, ne zapostavljajući nijednu od njih, a uspijevajući ih povezati u smislenu cjelinu.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari