Premijera ”Krstarice Potemkin”: Zagrebačka fil(m)harmonija uspješno pozvala na pobunu
Krstarica Potemkin, jedan od najutjecajnijih filmova u povijesti kinematografije, sinoć je premijerno prikazan uz instrumentalnu pratnju Zagrebačkog filharmonijskog orkestra. Pročitajte više o zanimljivom iskustvu i pojedinostima hvalevrijednog projekta koji daje nadu u domaću filmsku scenu.
”Ono što je 1905. godine započelo kao pobuna na ratnom brodu Potemkin nakon što je posadi servirana pokvarena hrana, završilo je Prvom ruskom revolucijom” Ono što su prije godinu dana započeli Zagrebački filharmonijski orkestar i Kino Europa, inspirirani filmskim klasikom Sergeja Ejzenštejna snimljenom po tom istinitom događaju, završilo je jučer gromoglasnim pljeskom oduševljene zagrebačke publike.
Tko riskira…
Da je ista gladna ovakvih projekata pokazalo se još prilikom izvedbe Nosferatua u veljači i rasprodanim ulaznicama za sva tri dana prikazivanja Krstarice Potemkin, uključujući sinoćnju premijeru. Odgovor na pitanje zašto je projekt svijetu odavno poznat tek sada zaživio kod nas dao nam je Hrvoje Laurenta, glavni i odgovorni za sinoćnji spektakl. Objašnjava kako se ne radi o manjku inovativnosti na domaćoj sceni, već nedostatku financijskih sredstava. Kao razlog ne izostavlja ni činjenicu da objektivno malo tko može organizirati ovakav događaj na zavidnom nivou te u konačnici strah od nepoznatog i rizik koji nosi visoka produkcija.
Ovo se riskiranje isplatilo.
Poseban spoj slike i zvuka
S prvim notama prema originalnoj glazbi Edmunda Meisela stolica u kojoj sjedite postane vremeplov koji vas vraća osamdesetak godina unatrag. Naime, toliko je vremena prošlo od prvih izvedbi nijemog filma u kinu Europi izvođenog sa živim orkestrom. I dok se na prvi pogled može činiti da kombinacija filma bez riječi i filharmonijskog orkestra neće naići na odaziv šire publike, dogodilo se suprotno.
”Svi smo navikli ići u kazalište, na koncerte i u kino. Ovdje imamo spoj dvije rijetke pojave, klasičnu filharmoniju i nijemi film, i to sve u kinu. Radi se o drukčijem doživljaju koji se pamti više nego obična projekcija i mislim da to ljude privlači. Dokazu tome je i profil publike, koji se kreće od studenata do umirovljenika.”, rekao je Laurenta. To nam je potvrdila i Darija Sfeci, studentica Hrvatskih studija, došavši na projekciju iz znatiželje. Nakon prikazivanja komentirala je da su njena očekivanja ispunjena u potpunosti, pohvalivši savršeno usklađenu glazbu s prikazivanim na platnu: ”Ovakvih događaja bi definitivno trebalo biti više.”
Svoje oduševljenje po završetku nije skrivao ni sjajni dirigent Krešimir Batinić: “Za mene je ovo bilo novo iskustvo i jedan od najtežih projekata koje sam do sada radio. Čast mi je sudjelovati i surađivati s najboljim orkestrom u Hrvatskoj”.
Ako ste za vrijeme čitanja požalili što niste cijelo iskustvo doživjeli osobno, drugu priliku dobivate u 2014. Na repertoaru će se naći ili jedan Chaplinov film ili Berlin: Simfonija velegrada, dokumentarno-igrani film iz dvadesetih godina prošlog stoljeća. Realizacija ponajviše ovisi o ostvarivanju prava na film i note. Za Krstaricu Potemkin su primjerice originalne note rekonstruirane tek prije desetak godina. Najveći problemi i nastaju zbog starosti originalnih filmova i glazbenih podloga, što zasad onemogućava organizaciju sličnog događaja za neki zanimljivi, ali manje poznati uradak. No sigurni smo da spoj ponajboljeg orkestra i najznačajnijeg mjesta nezavisnog filma u regiji malo što može zaustaviti.
Završit ćemo u revijalnom tonu, bez puno priče: Izvrsno!
