James Earl Jones
12. rujna 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Dana 9. rujna preminuo je James Earl Jones, kazališni, filmski i televizijski glumac, omiljen zbog svojih uloga kao što su ona Mufase u „Kralju lavova”, Dartha Vadera u serijalu „Star Wars”, Jacka Jeffersona u filmu „Velika bijela nada”, Jamesa Greera u serijalu o Jacku Ryanu, ali i brojnim drugim ulogama.

Adele
3. rujna 2024.

Vrijeme čitanja: 6 minute 10 koncerata, najveća pop-up arena ikad i najduža setlista koju je Adele otpjevala. Riječi još uvijek nisu dovoljne, bilo je savršeno.

Izvedbene umjetnosti

#radninaslovantigona (ZKM): Sofoklo u svijetu medija, interneta i terorizma

Foto: www.zekaem.hr
Vrijeme čitanja: 6 minute

U Zagrebačkom kazalištu mladih 11. je travnja premijerno izvedena predstava #radninaslovantigona. Tekst predstave napisali su Jazmín Sequeira i Luciano Delprato, dok režiju potpisuje Renata Carola Gatica. Riječ je o suvremenoj reinskripciji Sofoklove „Antigone“ koja radnju iz drevne Tebe premješta u svijet suvremenih problema.

Iako je radnju Sofoklove „Antigone“ nepotrebno ponavljati iz više razloga, a kvalitetu suvremenog ispisivanja ne treba tražiti u slijepoj dosljednosti originalu, ipak ukratko ponovimo za one koji su slabijeg pamćenja ili nisu bili pažljivi u srednjoj školi. Antigona želi pokopati brata Polinika, koji je ubijen u sukobu s bratom Eteoklom i ujakom Kreontom, vladarom Tebe. Time se oglušuje o Kreontovu zapovijed i zatvorena je u grobnicu. Prorok Tiresija upozorava na kobne posljedice, ali dok Kreont promijeni svoju odluku Antigona se već objesi. Saznavši za sudbinu svoje zaručnice ubija se i Hemon, Kreontov sin, a zatim i njegova majka Euridika. Vrijednost drame leži u formalnom aspektu kvalitetnog oblikovanja zapleta priče i sadržajnom aspektu propitivanja sukoba mišljenja.

U predstavi #radninaslovantigona Polinik je ubijen u sukobu s antiterorističkom jedinicom predvođenom Eteoklom. Njega je podupirao Kreont (Sreten Mokrović), koji je ovdje medijski magnat, što nam odmah govori tko su vladari današnjeg svijeta. On koristi medije kako bi zaštitio domovinu i u svom je zadatku spreman obračunati se s neprijateljima na najokrutniji mogući način. S druge pak strane, Antigona (Anđela Ramljak) internetska je aktivistkinja koja osuđuje nehumano postupanje onih istih struktura koje Kreont svesrdno podupire. Upravo u problemu sukoba mišljenja, kao i kvalitetnom oblikovanju zapleta, treba potražiti podudaranje sa Sofoklom.

#radninaslovantigona
Foto: www.zekaem.hr

Pri ulasku u dvoranu zamjećujemo poprilično jednostavnu scenografiju za koju je bio zadužen Luciano Delprato, a pozornicom dominira pomalo apstraktna konstrukcija bijelo-sive boje koja podsjeća na grčke hramove, dok pozadinsko osvjetljenje daje futurističku notu. S lijeve i desne strane pozornice nalazi se po pet televizora na kojima tijekom predstave pratimo određene sekvence koje nam predočuje zbor 21. stoljeća opremljen s dvije kamere.

Dok tražimo svoje mjesto u dvorani, Izmena, koju tumači Petar Leventić, već je na pozornici i nariče nad nesrećama koje su zadesile obitelj. Gledatelju teško može izmaći činjenica da muški glumac tumači ženski lik i iako možda pomalo komično, poigravanje rodnim ulogama odličan je način portretiranja slabe i neodlučne Izmene u liku feminiziranog muškarca. Valja odmah reći i nešto o žanrovskim karakteristikama ove predstave, jer slično Izmeni, lik Euridike utjelovljuje Frano Mašković u simpatičnoj pregači. Iako i tu postoji neki tračak komičnog, ono nije u prvome planu. #radninaslovantigona zapravo je nešto najbliže tragediji od predstava koje sam imao prilike vidjeti. Za razliku od nekih klasično postavljenih predstava koje često pribjegnu jeftinim pošalicama kako bi kupile publiku i time naruše uzvišeni ton i atmosferu, ono malo humora ovdje je uvijek suptilno i u sjeni tragičnog.

Foto: www.zekaem.hr
Foto: www.zekaem.hr

Antigona svoje obraćanje započinje govorom u kameru, što je istovremeno obraćanje publici u dvorani koja to prati na ekranima, ali Antigonin diskurs nam sugerira da se ona obraća zapravo čitavoj virtualnoj javnosti glede zataškavanja Polinikove smrti. Već u tom početnom obraćanju daje nam do znanja da smo mi zapravo konzumenti internetskog sadržaja, jer se publika u dvorani lako poistovjećuje s fikcionalnom virtualnom publikom koju adresira Antigona.

Kroz predstavu se izgrađuje mreža ispletena od različitih termina kojima se svakodnevno koristimo, a nismo niti svjesni da nas obavijaju. Tako se tu spominju lajkovi, touch, Youtube, viralno, internetska pornografija, a svoje mjesto na listi dobile su čak i mačke koje su se davno udomaćile na internetu. No ovi pojmovi nisu u predstavu uvedeni nasilno, samo da bi tu bilo nešto suvremeno i da se eventualno nešto satirički prokomentira, već su s jedne strane dio prirodnog i realističnog razgovora, a s druge nas upozoravaju upravo na tu mrežu pojmova koja nas je obavila, a da toga nismo ni svjesni. Oni su u potpunosti funkcionalni, baš kao i prije spomenuti televizijski ekrani.

Upotrebom kamera i istovremenim projiciranjem različitih perspektiva prikazuje se složenost različitih gledišta i dolazi do umnažanja likova jer ih istovremeno pratimo kao žive osobe na pozornici, ali i njihov simultani prijenos iz dvaju različitih kuteva na ekranima. Glumci se nalaze nešto dublje na pozornici dok su ekrani smješteni bliže prosceniju i samoj publici. Takvo pozicioniranje na sceni sugerira nam da živimo u svijetu u kojem medijska slika i virtualna stvarnost vrijede više nego stvarni ljudi od krvi i mesa ispred nas.

Foto: www.zekaem.hr
Foto: www.zekaem.hr

S obzirom da istovremeno pratimo i prave glumce i prijenos njihovih radnji na ekranima, jasno je da predstava pokušava prokazati proces izgradnje slike u medijima. Kamere su u rukama Kreontovih pomoćnika, one su njegove produžene ruke, a televizijski ekrani su zapravo njegova moć, no publiku se ovdje upućuje na to da shvati kako je sve to samo montirana konstrukcija. Tako će u Kreontovom televizijskom obraćanju Sreten Mokrović stajati sa strane dok kamere snimaju lutku sastavljenu od troje glumaca. Tu nam je vrlo jasno prikazan postupak medijske montaže i upozorava nas se da ono na ekranima nije nužno istina, već je riječ o marionetama.

Prokazivanje tog procesa manipulističke medijske produkcije najbolje možemo osjetiti u sceni kada Kreont i Hemon razgovaraju leđima okrenuti publici, dok njihova lica vidimo na ekranima, ali vidimo i sebe. Publika više nije samo u gledalištu, ona je sada i na pozornici. Tehnologija nas je prebacila s druge strane zida i postajemo svjesni da smo i mi konzumenti takvih sadržaja.

Predstava vješto inkorporira postupke suvremenog eksperimentalnog teatra. Korak dalje u tom smjeru istraživanja kazališne forme i izvedbenog prostora unutar predstave jest kada televizijskim prijenosom pratimo stvari koje se ne odvijaju neposredno ispred nas na pozornici, primjerice promatramo zatočenu Antigonu dok glumica nije prisutna na sceni. Također promatramo i njen progon duž kazališne zgrade, dok se druge stvari odvijaju na pozornici.  Spomenuti postupci pomalo podsjećaju i na određene kazališne eksperimente kakvima su se bavile neke performeske grupe kao što je The Woster Group, a sada ih sve ćešće viđamo u kazalištu. Renata Carola Gatica uvela ih je suptilno i nadasve funkcionalno.

Foto: www.zekaem.hr
Foto: www.zekaem.hr

Kad smo kod eksperimenata, spomenimo i da je smrt Antigone, Hemona i Euridike prikazana bez glumaca i patetike. Već spomenuti Frane Mašković u ulozi Euridike pred kamerama priprema piletinu, a čitava scena nedvojbeno podsjeća na neku od mnogobrojnih kulinarskih emisija kojima smo okruženi, kada dolaze članovi zbora i prepričavaju što se u međuvremenu dogodilo. Utapanje komada piletine metafora je Antigonine smrti, dok njihovo probadanje označuje Hemonovu i Euridikinu smrt.

Ponešto treba reći i o glumačkom ansamblu u ovoj predstavi. Svoje uloge odlično su odradili: Anđela Ramljak, Sreten Mokrović, Petar Leventić, Vedran Živolić, Jasmin Telalović, Frano Mašković i Danijel Ljuboja. Svi su zaista djelovali spontano i uvjerljivo na sceni prenoseći emocije i energiju bez neke zadrške i problema. Već dugo nisam bio na predstavi gdje glumci takvom lakoćom komuniciraju s publikom. Intimnijoj atmosferi svakako pridonosi i odabir nešto manje dvorane Miška Polanca. U predstavi su uvjerljive i lutke za čije je oblikovanje bio zadužen Luciano Delprato, uz asistiranje Natalie Murat Dean. Valja pohvaliti i oblikovanje svjetla kojim se je pozabavio Aleksandar Čavlek, naime reflektori  postavljeni s lijeve i desne strane na jednostavan, ali efektan način osvjetljuju dublji dio pozornice ili onaj bliži prosceniju, ovisno o kretanju glumaca. Također treba pohvaliti glazbu koju potpisuje Nenad Kovačić jer kratki prijelazi između scena popunjeni su reklamnim zvukovima i jinglovima koji pridonose dinamici predstave, ali također podcrtavaju ideju sveprisutnosti medijske propagande.

Foto: www.zekaem.hr
Foto: www.zekaem.hr

Nadam se da kratki uvid u postupke kojima #radninaslovantigona gradi priču potvrđuje da je Renata Carola Gatica dosljedna Sofoklovoj kvaliteti, ali u predstavi je također sačuvana i temeljna problematika Sofoklove „Antigone“. Naravno, predstava kritički pristupa najsuvremenijim problemima našega stoljeća, ali ona analizira i pojam sukoba na fundamentalnoj razini.  Zbog mnoštva različitih slika koje dobivamo kroz objektive kamera trebali bismo zapravo lakše shvatiti kako postoji više gledišta na pojedine stvari, no usprkos tom vizualnom bombardiranju mi danas vidimo manje nego slijepi Tiresija. #radninaslovantigona dekonstruira taj proces manipulacije razmišljanjem pred našim očima i uspješno pokazuje tragičan ishod binarnog razmišljanja i bezkompromisnog inzistiranja na jednoj perspektivi.

Očekivanja od predstave opravdano su velika jer se prostor suvremene Tebe, gdje je riječ o teroristima, internetskom aktivizmu i medijima, čini itekako zanimljivim i pogodnim za ispisivanje nove Antigone. Mogu samo reći da moja očekivanja nisu ispunjena, već su nadmašena. Možda jedino preostaje prigovoriti što predstava zasad nije češće na repertoaru jer Renata Carola Gatica zaista je uspješno oživjela Sofokla na kazališnim daskama Zagrebačkog kazališta mladih.

Be social
Što misliš o ovoj predstavi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari