Recenzija – ‘Change This’ (This Connection): Promjena koja nije samo na razini imena
U listopadu prošle godine izdan je novi/prvi album riječke grupe This Connection imena „Change This“. Zašto novi/prvi? Novi zato što je This Connection zapravo metamorfoza riječke grupe Disco’n’action koja je za vrijeme svoga postojanja izdala dva albuma, „Stereo Live“ 2009. i „Dance or Die“ 2012. godine. Prvi zato što je grupa promijenila sastav pa su sada u njoj Edin Haliti (vokal i sampleovi), Zlatko Trošelj (bass), Kristijan Pejić (gitara) i Dalibor Peršić (bubnjevi) što u odnosu na prijašnji sastav znači da u bendu nema Gorana Grgureva, ali i da njena muzika više nije isključivo instrumentalna, već da po novome imamo i vokal. Disco’n’action, sastav velikoga potencijala, nije uspio zaokupiti pažnju medija i publike (izuzev na Kvarneru i u Istri) koja mu je objektivno trebala pripasti pa se iskreno nadam da će s novim, vrlo zanimljivim uratkom, This Connection imati više sreće.
Album znakovito započinje pjesmom nazvanom The Road koja nas doista odvodi na jedan posve novi put od onoga kojim smo putovali s nekadašnjim Disco’n’actionom. U odnosu na ranije uratke, primjetna je promjena u zvuku koji je sada manje plesan, čvršći, žešći i u kojemu ima za njih karakteristične elektronike, ali je ona sada u duelu s nekim ozbiljnijim, glasnijim rockom. Dominanta je karakteristika albuma vokal Edina Halitija, a to i ne čudi s obzirom na to da smo naučeni na plesne instrumentale. Vokal je jak, zamisliv u brojnim funk/rock bendovima, a jezik na kojem se pjeva je, očekivano, engleski. Očita je promjena i na žanrovskom planu. Mogu se čuti elementi koji će podsjetiti na Depeche Mode, a za svaku su pohvalu i improvizacije, plesna ritam sekcija, dobar groove ili pak „elegantno“ prožimanje gitara i elektronike kakvo se može čuti u Stay Alone (Modern Fear).
Kada bi se pokušavala naći neka konstantna na „Change This“ moglo bi se reći da sve pjesme sadrže određenu gradaciju. Vrhunci su pjesama uglavnom u njihovim sredinama koje nerijetko obiluju elementima koji variraju od metala i hard rocka do elektronike, a tu su uvijek i uhu vrlo ugodni riffovi. Dojam je da se htio postići poseban zvuk koji će se u svom svome sjaju uspjeti ostvariti tek u koncertnim izvedbama uživo koje će dozvoliti još i više improvizacija i solaža. Nadam se stoga da će uskoro i krenuti nekakva koncertna promocija na kojoj ćemo moći procijeniti pravu vrijednost ovoga albuma. Moram nadodati i kako sam bila na nekoliko svirki Disco’n’actiona i reći da je uvijek bilo zabavno, rasplesano i uhu interesantno pa ne sumnjam da će slično biti i s ovim, novijim i drugačijim, konekcijama. Samo da to prepoznaju i ljudi iz klubova i koncertnih prostora i daju priliku ovim kreativnim Riječanima da nam pokažu što sve mogu i znaju kada je muzika u pitanju.
Howling out najšarolikija je numera na albumu, a glazbeno gledano vjerojatno i najinteresantnija i najbolja. Ima doslovno svega. Od metala, funka, dancea, elektronike, syntha do hard rocka, doslovno svega u manje od četiri minute. Vokal je u njoj, meni, potpuno suvišan. Iako bez greške podsjeća na vokale frontmena grunge bendova, mrvicu je u ovoj pjesmi prenapadan. Toliko je dobrih solaža koje vuku na zvukove sretnijih glazbenih razdoblja (sedamdesete, osamdesete, devedesete) da se čini kao da je zavijanje, iako u životu ne može, ovaj put moglo proći bez riječi i glasa, a pritom ne izgubiti na sugestivnosti i prenošenju poruke.
Generalna je zamjerka albumu da na trenutke imate osjećaj da je previše svega. Ništa tu nije katastrofalno ili neslušljivo, ali nastaje problem u kojemu od šume ponekad teško možemo vidjeti drveće. Previše različitih žanrova, jak vokal, dobar tekst ili dobri utjecaji ne uspijevaju se iskristalizirati do kraja i ponekad se u mješavini svega jednostavno izgube ili zazvuče gotovo agresivno. Možda ne bi bilo loše provući buduće radove kroz svojevrsni filter i definirati smjer u kojem se želi ići, a nekako mi se čini da im najbolje leži onaj koji su uspjeli dobiti u Bomb, mom osobnom favoritu s albuma.
Ime je albuma u potpunosti opravdano onime što na albumu čujemo. Promjene su nezanemarive i nisu samo kozmetičke u smislu promijenimo ime i promijenili smo se. Zvuk je evoluirao, osnažio, a više se ne može govoriti o isključivo instrumentalnom sastavu jer sada imamo i dominantan vokal koji zaokružuje cijelu priču. Ostaje za vidjeti hoće li i i u kojoj mjeri publika prepoznati rad This Connectiona koji se zasigurno neće svidjeti svakome, ali koji i ne cilja na podilaženje publici. Zaljubljenici u alternativnu glazbu, a k tome još i nastalu na ovim prostorima i s ovim produkcijskim uvjetima, ne bi trebali preskočiti zanimljiv uradak riječkih eksperimentatora upakiran u „Change This“ koji možete posve besplatno pronaći i na Bandcamp stranici benda.