Recenzija – “Gravity” (Kozmodrum): Electro jazz terapija
Naš elektronički jazz sastav Kozmodrum ove je godine izdao novi album imena “Gravity”. Za razliku od prošlogodišnjeg albuma prvijenca “Na tragu satelita” koji je stilski bio čisti instrumentalni jazz, na drugom albumu osjeća se poigravanje žanrovima kao što su dubstep, house, jazz i ambijentalni post rock, čime se stvara novi glazbeni stil kojeg autori nazivaju Organic Dance Music.
Moćnu petorku ove kozmičke letjelice čine Janko Novoselić kao glavni skladatelj i čovjek koji stoji (ili sjedi) iza bubnjeva i syntheva (poznat i po svom doprinosu grupama Chui, Tobogan i TBF), zatim Goran Delač na basu, Elvis Penava i Ivan Kapec na gitarama te Hrvoje Galler zadužen za klavijature.
“Gravity” sadrži sedam pjesama koje ostavljaju dojam kao da se nalazite u bestežinskom prostoru, pomalo suprotno nazivu albuma. Ovaj sferični projekt ansambla idealan je kao bijeg od svakodnevice, terapijski spoj tihih zvukova s elektronikom, svojevrsno plesno opuštanje. Premda se album treba preslušati u cijelosti, najviše traga na mom uhu ostavile su pjesme Mountain Lion, Forever te Floating.
Mountain Lion ostavlja najveći dojam ritmičnosti. Tempo kreće iz laganijeg te se postepeno razvija i ubrzava, suptilno tjerajući slušatelja da se priključi ovom intergalaktičnom putovanju. Pjesma je to za koju vjerujem da će se pronaći na njihovim koncertnim setlistama i da uživo zvuči odlično.
Forever je zanimljiva priča tihih i prirodnih tonova koji kao da se negdje penju te putem susreću bubnjeve. Zatvorite oči i neka vas blagi glas praćen nježnim udaraljkama koje asociraju na blagu kišu vodi kroz fantastičnu šumu glazbenog izričaja. Bubnjevi u ovoj glazbenoj slikovnici podsjećaju na stado vanzemaljske divljači što trči slobodno kroz tu šumu.
Floating je stilski karakteristična pjesma za dosadašnje uratke sastava. Sjedite u mračnom i zadimljenom lokalu, za klavijaturama sjedi Max Rebo* (referenca na Star Wars) i kreće lagani jazz s daškom umetnute elektronike. Nježna nokturalna tema izvedbe nagoviještava kraj transgalaktičnog putovanja, odnosno za obične pučane kraj albuma.
Svrha albuma “Gravity” povesti je slušatelja na jedno glazbeno putovanje i u tome autori uspijevaju. Poprilično sam sigurna da uživo izvedene verzije pjesama zvuče još bolje jer osobno smatram da se esencija jazz glazbe ne može jednako dobro predočiti u digitalnom obliku kao kada se glazbenik prepusti svojoj strasti.
