Istaknuto
16.10.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta Ove srijede Nova glazba donosi sedam glazbenih noviteta za koje možete glasati do one sljedeće i pet stranih prijedloga za slušanje.

14.10.2019.

Vrijeme čitanja: 11 minute Nismo se htjeli amaterski pozabaviti memom u rekreativne svrhe, nego analizirati memski potencijal sa stručnjakinjom za verbalnu i neverbalnu komunikaciju.

Glazba

“Trench” (Twenty One Pilots): Album ograđen od šire publike

15.10.2018. David GašoFoto: ''Trench'' [cover]
Vrijeme čitanja: 3 minute

“Blurryface”, jedan od najuspješnijih i najprodavanijih pop albuma ovog desetljeća, bio je četvrti studijski album electropop i hip hop tandema koji čine pjevač i reper Tyler Joseph te bubnjar Josh Dun, a do lipnja 2018. godine, kupilo ga je čak 6,5 milijuna fanova u cijelom svijetu. Twenty One Pilots postali su neka od zaštitnih lica Tumblr kulture, njihovi citati razlijepljeni na sve mračno – tužne kutove društvenih mreža, a rođena je vojska mladih fanova čija je slijepa odanost jednako impozantna koliko i zastrašujuća.

Oni koji se ne smatraju fanovima ili šira publika, album “Blurryface” poznaju kao roditelja nekih od singlova kao što su Stressed Out i Ride – pjesama koje u početku nismo htjeli prestati slušati, a kasnije smo zbog njih gasili radio. “Trench” je TOP-ov peti album, a može se promatrati kao svojevrsni nastavak njihovoj prošloj studijskoj uspješnici – uređeniji, ali usporedno daleko jednoličniji mlađi brat.

Singl-materijal je na ovom albumu gotovo nepostojeći

“Trench” počinje pjesmom Jumpsuit, ujedno i prvom pjesmom izbačenom u svrhu promocije novog albuma. Promocija je do tad bila obilježena enigmatičnim online tragovima i zagonetkama za čije su otkrivanje vrijeme imali isključivo najodaniji fanovi (čiji se broj ne podcjenjuje – valjda si zato i mogu priuštiti ovakav pristup odnosa s javnošću). Uvodni Jumpsuit je agresivno – nervozan isječak albuma i jedini je po prirodi takav – ogroman bass uvod postaje emotivni falset Tylera Josepha, mijenja tempo i postavlja atmosferu ostatku albuma: „I can’t believe how much I hate / pressures of a new place roll my way / jumpsuit, jumpsuit cover me“. Slijede Levitate, brza i kratka rap pjesma (kitica) te Morph, obećavajuć i glazbeno drukčiji od ostatka albuma, čija su privlačna obilježja ubrzo napuštena na singlu My Blood.

Ova je pjesma djelomično implicitan pokušaj replikacije bendovog hit singla Stressed Out i samim time jedini pravi singl – potencijal albuma koji je inače nepostojeći i izgubljen u masi prekompliciranih i kriptičnih stihova koji zahtijevaju dodatan napor, a uplašit će ili otjerati prosječnog slušatelja. Chlorine i Nico and the Niners su istaknute pjesme albuma, jasne su i usklađene te primjer odlične suradnje pjevanja i repa koji na nekim od pjesama djeluje usiljeno ili neprirodno radi svojih faux jakih, inače neuzbudljivih društvenih komentara.

Pola ovog albuma je pretrpano slučajnim Wonderwall i Nirvana imitatorima te refrenima poput onog alternativnog mega hita Pumped Up Kicks. Druga je polovica (primjeri Smithereens i Neon Gravestones) ipak nešto manje pretenciozna i dopušta stranom slušatelju da uživa u tekstu i emociji pjesme bez nepoželjnog bombardiranja zvučne imitacije uzora te imaginarnom, internom mitologijom benda koja trenutno služi samo kao zid univerzalnoj privlačnosti TOP-ovog dvojca.

Anksioznost i depresija opet su žarišne teme Tylere Josepha

Za uspjeh benda skoro je u potpunosti zaslužan frontmen Tyler Joseph i njegov odnos prema borbi s mentalnim bolestima, primarno depresijom te tematski hrabar pristup samoubojstvu. TOP je prirodno privukao publiku koja u njihovim glazbenim temama pronalazi utjehu koja se temelji na toplini i empatiji Tylera Josepha – ljutog, nervoznog, buntovnog i paranoičnog, baš kao i njegovi fanovi. “Trench” se u usporedbi s albumom “Blurryface” bavi drukčijim oblikom straha i društvene anksioznosti – suočavanje sa slavom. Zadivljujuće je kako TOP ostaje odan svojim tematskim početcima, ali uspijeva promijeniti njihovu okolinu, također ostajući pri vlastitom electro pop zvuku koji je postao nezamjenjivo Twenty One Pilots.

“Trench” je album za fanove

“Trench”, iako zreliji i koherentniji od prijašnjeg rada benda, nepristupačan je koncept zbog samoopsjednutosti distopijskim svemirom koji su izgradili (i u kojem su se izgubili) kako i sami TOP-ovci, tako i fanovi. Slušatelji koji nisu upoznati s pozadinskom pričom manipulativnih biskupa i svijetom DEMA, ne mogu potpuno uživati u ovom albumu, a možda su Twenty One Pilots baš to i htjeli? Nitko bendu ne može zamjeriti ako odluči pokloniti komad svoje diskografije odanim i zaslužnim fanovima, ali mora biti jednako pripremljen na potencijalni neuspjeh ovog koncept-albuma u širim krugovima slušatelja.

(Visited 420 times, 5 visits today)
Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(55 votes, average: 4.745 out of 5)

Komentari