„Ruta Tannenbaum“ (M. Jergović): Ogledalo naroda u sudbinama malih ljudi

Budući da je jedna od najvećih tragedija čovječanstva, ne čudi što je holokaust bio inspiracijom brojnih beletrističkih i publicističkih djela. Roman „Ruta Tannenbaum” Miljenka Jergovića jedno je od tih djela koja se hvataju u koštac s tom velikom temom, no zapravo daju puno više od uvida u progon jedne skupine.

Ovaj je roman prvi put izašao 2006. godine, dok je prošle godine Fraktura objavila ovo novo izdanje i s punim pravom čitateljstvo podsjetila na priču o maloj zajednici u kojoj se zrcali povijest čitavog naroda.

Likovi koji ne traže čitateljevu suosjećajnost

Za naslovnu junakinju autor je inspiraciju crpio iz života poznate zagrebačke židovske dječje zvijezde, glumice Lee Deutsch, koju se u literaturi naziva hrvatskom Annom Frank. I dok je odnos prema tim dvjema povijesnim figurama obilježen njihovim tragičnim sudbinama te ih se s punim pravom koristi kao primjere za brutalnost nacističkog režima i sveopćeg antisemitizma koji je u 20. stoljeću kao plimni val zapljusnuo Europu, Jergovićeva Ruta baš i ne izaziva osjećaj solidarnosti i suosjećanja.

Ruta je razmažena, umišljena djevojčica, gotovo skorojevićka kojoj se čitav život zbog straha i kompleksa odraslih oko nje samo i jedino ugađalo. Iako je samo ona u naslovu romana, nikako nije najvažniji lik. Okružuje je čitava zajednica puna šarolikih likova, a nitko od njih nije ništa simpatičniji od nje, no svi su jednako važni za funkcioniranje narativa. Roditelji su joj disfunkcionalan par koji se ne snalazi ni jedno s drugim niti sa svijetom koji ih okružuje, pa je Ruta često u rukama svojih susjeda koji pak također svoje komplekse rješavaju njenim postojanjem. Kazališni ansambl u kojem Ruta nakon nekog vremena počinje djelovati također je pomno sastavljen od grupe likova koji savršeno preslikavaju globalnu sliku i atmosferu u kojoj Ruta odrasta, a jednako tako i „slučajni“ zagrebački prolaznici u čija se ramena likovi zabijaju.

Ipak, Jergović je u sve likove utkao dovoljno humanosti da čitatelj može razumjeti njihove postupke, ali i u njima prepoznati samog sebe, što je najstrašniji dio romana.

Pripovjedačko majstorstvo Miljenka Jergovića

Postoje pisci za koje je već nakon nekoliko pročitanih rečenica jasno da spadaju u kategoriju vrsnih i velikih pisaca. Miljenko Jergović jedan je od njih. Svojim istančanim stilom pisanja na pristupačan, ali nimalo prijetvoran način malom čovjeku podastire njegovu sudbinu pod nos.

U „Ruti Tannenbaum“ to se manifestira u kontekstu velikih društvenih promjena iz prve polovice 20. stoljeća, koje su kulminirale upravo holokaustom. Jergović koristi tu pozadinu, očekujući od čitatelja da ima barem osnovno poznavanje povijesnih i političkih previranja iz tog doba, i na nju lijepi sve što je došlo prije i poslije te utjecalo na kulturni i politički identitet ovog podneblja.

Pišući objektivno, a opet iznimno sugestivno, Jergović svu odgovornost za interpretaciju i primanje priče prebacuje na samog čitatelja, gotovo se rugajući jer je on tu ionako samo da prenese događaje, a ne stavove. Majstorski upravlja jezikom, bez okolišanja, a opet slikovito opisujući fizička i psihička stanja likova te stanje njihove okoline, jer je prostor u kojem se likovi kreću jednako važan kao i događaji. Upravljanjem jezikom autor istovremeno upravlja i pažnjom čitatelja.

Povijest, učiteljica života

„Ruta Tannenbaum“ podsjeća nas na onu prvu lekciju iz povijesti, a to je da iz nje nešto uvijek možemo i moramo naučiti, no ipak iznova u tome ne uspijevamo. Akteri su drugačiji, kontekst je promijenjen, no ponašanje individua itekako je poznato.

Jergović nas na Rutinom primjeru podsjeća na vratolomnu brzinu kojom se pod pravim uvjetima mijenja ljudsko mišljenje – Ruta je od voljene i slavljene dječje zvijezde gotovo preko noći, odlukom o osnivanju NDH, postala nevidljiva, kako to opisuje autor. Njena je slava ionako čitavo vrijeme bila krhka i imala pomalo patvoren zadah, reflektirajući više društvo koje ju je slavilo, a manje njen talent.

Likovi koji su svoje postojanje uglavnom provodili mirno na marginama društva, najednom donose možda šokantne, ali ne i nevjerojatne odluke. Kada se čitatelj osvrne na okolnosti koje su likove dovele do tih odluka, bilo da su bile nametnute osobno ili globalno, slika se kristalizira i čitatelj može (i mora) zamisliti samog sebe na mjestu tog lika. „Ruta Tannenbaum” otvoreno nam govori da smo svi mi odgovorni za holokaust, odnosno pred nas stavlja ogledalo pred kojim si moramo pogledati u oči i odgovoriti na pitanje „Što bih u toj situaciji ja?”

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.