Istaknuto
16.09.2021.

Vrijeme čitanja: 2 minute Do petka, 1. listopada ispuni upitnik koji smo pripremili za tebe i postani novi član naše glazbene redakcije!

15.09.2021.

Vrijeme čitanja: 2 minute U rubrici Nova glazba slušajte najzanimljivije aktualne singlove i glasanjem odaberite svog favorita na domaćem glazbenom terenu.

Knjige

„Težina snijega“ (C. Guay-Poliquin): Koliko teži neizvjesnost ljudskog života?

29.08.2021. Iva Kolar
Vrijeme čitanja: 4 minute

Brdo snijega i osamljena kuća usred tišine te neprestane bjeline, dvojica u kući. U takvoj se okolini odvija radnja romana „Težina snijega“ kanadskog pisca Christiana Guaya-Poliquina.

Snijeg je u romanu možda i glavni lik, neprestano prisutan, njegovo tiho šaputanje kada se spušta na tlo itekako čujno, čak i kada roman čitate usred toplinskog vala u kolovozu. A ono na što se snijeg spušta ljudsko je očajavanje u izolaciji i nemogućnost izlaska iz naizgled nerješive situacije. Zvuči poznato?

Drama (post)apokaliptičnog života

„Težina snijega“ u radnju ulazi bez okolišanja – odmah dolazimo u neimenovano selo na neimenovanoj planini, koje se priprema za nadolazeću zimu, a usred neobjašnjenog nestanka struje. Prvo što nam jednako tako neimenovani protagonist opisuje pogled je s njegova prozora na sve bjelji i bjelji krajolik. Bjelina kojoj svakodnevno svjedoči postaje sve teža i zloslutnija.

Postupno saznajemo kako i zašto se protagonist nalazi uz taj prozor. Nakon teške prometne nesreće protagonist je prebačen u selo sa smrskanim nogama, a žitelji sela odlučuju prebaciti ga u kuću udaljenu od sela k još jednom došljaku, Matthiasu. Matthias je također zapeo u selu ne svojom voljom i smjestio se u napuštenu kuću. Seljani mu obećaju mjesto u konvoju koji planira ići u grad ako pomogne protagonistu da se oporavi. Obećaju mu i redovitu zalihu hrane i drva za ogrjev. Protagonist i Matthias sada su zarobljeni u kući na snježnoj planini, obojica sa željom da čim prije izađu iz nje, dok se situacija u selu sve više i više komplicira, a očaj ljudi koji žele preživjeti doseže vrhunac.

težina snijega

Tihi egzistencijalistički pad

Roman se fokusira na samo šačicu likova, stoga pažnju skreće na svoju okolinu. „Težina snijega“ vrlo samopouzdano koristi vanjski prostor kao ogledalo unutrašnjosti likova. Gotovo opsesivan način na koji protagonist, a i njegov cimer te nekoliko seljana koji im redovito dolaze u posjet prate ponašanje prirode oko njih daje dojam neuroze.

Iako otpočetka gotovo nitko o tome ne govori, svima je cilj otići iz sela i prije proljeća, u nadi da će negdje pronaći neko sklonište, unatoč tome što na putu do grada, a i po samim gradovima vlada kaos. Zajednica najprije donosi zajedničke odluke uzimajući u obzir sve svoje članove, no kako rastu centimetri snijega, tako se i zajednica počinje raspadati.

Guay-Poliquin svoja kratka poglavlja imenuje brojevima koji označavaju količinu snijega i na taj način čitatelju daju naslutiti koliko će teška biti određena situacija s kojom će se likovi susresti. Kako vrijeme prolazi, kako raste količina snijega, tako rastu i tenzije između Matthiasa i njegovog štićenika, a broj stanovnika u selu i količine zaliha padaju. Ranjeni protagonist ispočetka ni na koji način ne želi sudjelovati u razgovorima s Matthiasom i seljanima, a kako se on opušta i oporavlja, tako i situacija oko njega izmiče kontroli.

Kako se nositi s neizvjesnošću?

Likovi se u ovom romanu nose s neizvjesnom egzistencijalnom situacijom, samo nekoliko razina ekstremnijom od one u kojoj se i sami čitatelji nalaze zadnjih godinu i pol dana. Prateći svakodnevnicu dvojice u kući zatrpanoj snijegom vidimo aktivnosti koje zapravo djeluju dosadno. Matthias priprema hranu, čisti prostor u kojem živi s ranjenikom, previja mu rane, pokušava ga nagovoriti na partije šaha, a protagonist sve to prenosi čitatelju, uz pokoju analepsu na ne tako davne događaje i tako čitatelju pomaže posložiti dijelove slagalice.

Stanovnici sela također vrijeme i neizvjesnost prikraćuju kovanjem planova i organizacijom zajednice. Roman je ovo zapravo o preživljavanju – ne događa se ništa, a zapravo se događa sve. U zadnjem dijelu romana radnja postaje mnogo dinamičnija i još bolje fokusirana na dvojicu sustanara, odnosno na njihovo međusobno nepovjerenje i goruću želju da se maknu iz ovih uvjeta. Roman tada postaje doista napet i nagrađuje strpljenje čitatelja.

težina snijega

Kratko i jasno

Poglavlja su u „Težini snijega“ kratka i brzo prolaze. Rečenice su također dinamične i kratke, zbog čega čitanje romana ne zahtjeva veći napor, no to ne znači da u toj kratkoj formi ne prenosi i dubinu događaja o kojima govori. Ponekad se o nekim događajima saznaje iz druge ruke te od različitih likova, zbog čega čitatelj treba odlučiti kojoj će verziji vjerovati. Sastavljanje dijelova priče također dodatno podsjeća koliko dvojica muškaraca ovise o zajednici koja živi malo dalje od njih. Tako postavljen narativ iznimno je zanimljivo otkrivati.

Ipak, vjerujem da bi roman još dobio na svojoj efektivnosti da je više vremena proveo produbljujući svoje likove. Neke odluke koje likovi donose, naročito protagonist u čijoj se glavi čitavo vrijeme i nalazimo, nagle su i nije im jasna motivacija, zbog čega priča gubi na koheziji. Pozadinska priča protagonista i njegova povezanost sa selom također su, nažalost, preslabo istraženi i neiskorišteni, odnosno autor ne ulazi dublje u priču od tek nekoliko površnih spominjanja njegove prošlosti.

Neodređenost točne geografske pozicije i incidenta zbog kojeg u području nejasne veličine nema struje, neobjašnjena vojna aktivnost i opipljiva nervoza prisutna na kolektivnoj razini, pak, dobro su uspostavljene i drže priču u čvrstim okvirima, koliko god to ironično zvučalo. „Težina snijega“ ohladit će vas bez obzira na vremenske uvjete u kojima ćete čitati roman.

(Visited 99 times, 9 visits today)
0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 4.500 out of 5)

Komentari