novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

THE DREAMERS: Erotski eskapizam u filmski svijet

the dreamers
Foto: imyourcherrybomb.tumblr.com
Vrijeme čitanja: 3 minute

Kao što to obično biva s pričama u kojima je seks gotovo ključan dio, The Dreamers u režiji Bernarda Bertoluccija je 2003. godine podigao određenu razinu prašine (u Americi). Intriga i kontroverza filma ipak je privukla dovoljan broj gledatelja da usprkos tome što je bio dostupan samo ciljanoj publici, uspije zaraditi pristojnu svotu novca.

Revolucija, erotske igre i snobovsko nadmetanje u poznavanju filmske umjetnosti filmu daju posebnu, pomalo zagušljivu atmosferu, a Bertoluccijeva reputacija i gotovo naelektrizirani glumci dodatno pojačavaju zavodljivost filma. The Dreamers je izazvao podijeljene reakcije, od obožavanih hvalospjeva Bertolucciju i glavnim glumcima, do potpunog odbacivanja filma kao iznimno slabog i lijenog ostvarenja. Film nesumnjivo ima mnogo potencijala, ali koliko ga zapravo ostvari i što se do kraja filma postigne?

I’m gonna start a revolution from my bed

Gdje i kada smjestiti ovu priču ako ne u Pariz 1968. godine, kada su studentski nemiri vladali ulicama i zahtijevalo se liberalnije vođenje države (i svijeta). Baš u tom periodu američki student Matthew (Michael Pitt) studira u Parizu, odnosno provodi većinu svog vremena u kinu, kao pravi predstavnik svoje generacije filmofila. Na jednom odlasku u kino sreće novonastalu revoluciju i upoznaje brata i sestru blizance Isabelle (Eva Green) i Thea (Louis Garrel).

the dreamers
Foto: mydarktv.tumblr.com

Troje filmofila odmah se sprijatelje i Matthew se ubrzo nađe kako gotovo slijepo prati svoje nove francuske prijatelje, upoznaje njihove roditelje i dobiva pozivnicu provesti mjesec dana s Isabelle i Theom u njihovom obiteljskom stanu kada im roditelji odu na odmor od mjesec dana. Dok na ulicama bjesne nemiri, troje sanjara iz naslova zatvara se u stan te vrijeme pune izmišljenim filmskim kvizovima i erotskim igrama kao kaznama za gubljenje. Samo je pitanje vremena kada će njihov snovit svijet sazdan od intelektualnih rasprava, incestuoznih i homoerotskih aluzija te vrlo konkretne golotinje prekinuti ili revolucija izvana ili neki konflikt iznutra.

Snobovsko prenemaganje ili stilizirana oda filmu?

Među prvim stvarima koje se vrlo brzo iskristaliziraju u The Dreamers jest velika ljubav koju njeni protagonisti osjećaju prema filmskoj umjetnosti. Bertolucci tu činjenicu iskorištava za čestu citatnost umetanjem isječaka iz filmova o kojima likovi govore ili oni ih likovi sami rekreiraju, poput scene trčanja po Louvreu iz Godardova filma Band of Outsiders. Reference su postavljene i pomoću glazbe, postera na zidovima Theove ili Isabelline sobe te direktnih citata. The Dreamers tako postaje filmski kolaž, ali i vizualni prikaz umova svojih protagonista, jer smo ionako uronjeni u njihov privatan i odsječen svijet.

the dreamers
Foto: cinema-shots.tumblr.com

Iz tih referenci na jasne izvore i inspiracije ovog filma proizlazi i njegova visoka stiliziranost. Bertolucci uspijeva iz zagušljivosti pariškog stana stvoriti zavodljivu, intrigantnu i uzbudljivu atmosferu, a boje koje koristi pospješuju sanjiv ton. Iako ponekad pribjegava nekim osnovnim rješenjima za postavljanje vremenskih okvira filma, spominjući Hendrixa i Janis Joplin kao glavnu glazbu koja se sluša ili referirajući uglavnom na filmove francuskog novog vala, što se onda kosi s navodnom izuzetnošću troje protagonista, Bertolucci uspijeva donijeti dašak proljeća 1968. i njegov intrigantni šarm.

Sva ta prenemaganja likova o filmu i umjetnosti, nadmetanja u znanju i zadavanje filmskih kvizova mogu djelovati naporno te nekim gledateljima vjerojatno i jesu, no smatram da Bertolucci ipak izbjegne pretjerani snobizam blago ironizirajući svoje bogate francuske protagoniste u njihovim eskapističkim povlađivanjima.

No, gdje je dubina?

Usprkos tome što je film nadasve lijepo i stilizirano ljubavno pismo filmskoj umjetnosti, teško se oteti dojmu da mu nešto nedostaje. Sva ta stiliziranost, površna intelektualnost likova i povijesne prilike u koje su smješteni zovu na neki čvrst i možda radikalan komentar.

The Dreamers ipak ostaje samo na sanjivoj razini, ne iskorištavajući potpuno svoj filozofski i intelektualni potencijal, što se djelomično vidi i u raspravama koje likovi vode. Označuju se kvačice pokraj svih bitnih imena, naslova ili pojmova, ali bez daljnjeg urona, a onda i sami likovi ostaju lišeni dublje karakterizacije. Priča je sama po sebi nepostojeća, što i nije toliko problematično, no Bertolucci ipak ne daje dovoljno ostalih elemenata da bi se taj nedostatak nadoknadio. Postavlja se pitanje što se točno htjelo ispričati, jer ni erotske scene nisu toliko šokantne da bi se film gledalo kao napad na tabu, ali su dovoljno bitne da se film gotovo bazira na njima.

Red umjetnosti, red seksa i red politike u The Dreamers izmjenjuju se dovoljno dinamično, u nizu sličica nabijenih estetikom, da zadrže gledatelja, ali ako je netko željan dobre studije ljudske seksualnosti i političkih previranja, ovaj film možda ipak nije to.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari