novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Izvedbene umjetnosti

The Guardian uvrstio Olivera Frljića na listu najuzbudljivijih europskih redatelja

[Oliver Frljić] Foto: HNK Ivan pl. Zajc
Vrijeme čitanja: 2 minute

Kazališni kritičar britanskog dnevnog lista The Guardian Matt Trueman uvrstio je hrvatskog kazališnog redatelja Olivera Frljića u članak pod naslovom “Move over Ivo van Hove: Europe’s hottest theatre directors”. Trueman je, kako naslov sugerira, izdvojio pet trenutno najuzbudljivijih i najaktualnijih europskih redatelja za koje sugerira da bi se trebali probiti na britansku kazališnu scenu. Trueman piše da je Frljić jedan od najkontroverznijih europskih kazališnih redatelja koji se suočio s nasilnim i političkim prijetnjama – ali i jedan od Europi trenutno najpotrebnijih koji traži “pravi umjetnički alat kako zaustaviti poniranje u nacionalistički pakao”.

“Oštar i nemilosrdan politički umjetnik, Frljićev rad analizira političke događaje širom bivše Jugoslavije – posljedice rata, uspon desnog nacionalizma, slabosti demokracije. Računa na šok i prijezir. U jednoj predstavi (op.a. misli na “Kompleks Ristić“) glumci uriniraju po zastavi Jugoslavije (op.a. Trueman pogrešno navodi da uriniraju po zemljovidu regije). U drugoj predstavi (op.a. “Naše nasilje i vaše nasilje“) glumica vadi zastavu iz vagine. Unatoč kaotičnom anarhizmu, Frljićevo je kazalište također i proračunato. Propituje granice kazališne forme, izmišlja lažnu prošlost svojih glumaca, citira i kritizira tuđe predstave u svojima i igra se pojmovima reprezentacije i stvarnosti.”

-> Move over Ivo van Hove: Europe’s hottest theatre directors

Trueman je u članak uvrstio i 41-godišnju Susanne Kennedy, njemačku redateljicu koja je prošle godine postala kućna redateljica slavne berlinske Volksbühne i savjetnica novog intendanta Chrisa Dercona (u međuvremenu već bivšeg). Njezine predstave “Fegefeuer von Ingolstadt” i “Warum läuft Herr R. Amok?” u produkciji Münchner Kammerspiele sudjelovale su na godišnjem festivalu najboljih njemačkih predstava Theatertreffen u Berlinu 2014. i 2015. godine. Kennedy svoje glumce maskira i pretvara u lutke koje otvaraju usta dok se unaprijed snimljeni tekst reproducira. Trueman piše da Kennedyn distanciran stil, koji graniči s instalacijom, otkriva prazninu neoliberalnog života.

Političko kazalište također je područje djelovanja austrijsko-izraelske 41-godišnje redateljice Yael Ronen koja radi s glumcima Romima ili izbjeglicama iz Afganistana, Sirije i Palestine u Maxim Gorki Theatru u Berlinu (op.a. u kojem je ove godine režirao i Frljić, autorski projekt “Gorki – Alternative fur Deutschland“). Trueman piše da se Ronen u svojim politički aktualnim, ali istovremeno intimnim predstavama bavi životima i identitetima svojih glumaca, često miješajući činjenice s fikcijom.

Trueman je spomenuo i dvoje francuskih redatelja – 31-godišnji Julien Gosselin pozornost je na sebe skrenuo maratonskim uprizorenjima romana “Elementarne čestice” Michela Houellebecqa (četiri sata) i “2666” Roberta Bolana (12 sati). Sa samo 26 godina bio je najmlađi redatelj ikad čija je predstava sudjelovala na prestižnom festivalu u Avignonu. Caroline Guiela Nguyen, 36-godišnja sociologinja voditeljica kazališne skupine Les Hommes Approximatifs, počela je kao redateljica klasika, no u međuvremenu se više okrenula autorskom materijalu. Surađuje i s francuskim dramatičarom Joëlom Pommeratom čiju smo dramu “Ponovno ujedinjenje dviju Koreja” prošle sezone gledali u Gavelli u režiji Paola Magellija.

Što se Ive van Hovea iz naslova tiče, riječ je o trenutno najslavnijem europskom kazališnom redatelju i dugogodišnjem umjetničkom ravnatelju Toneelgroep iz Amsterdama (od ove sezone preimovanog u International Theatre Amsterdam) koji je zadnjih godina osvojio Broadwayu i britansku scenu svojim režijama klasika kao što su “A View From The Bridge” (za što je dobio nagradu Tony za režiju) i “The Crucible” Arthura Millera. Van Hove je režirao i praizvedbu mjuzikla “Lazarus” Davida Bowieja i Ende Walsha u New York Theatre Workshop, a prošle je godine u National Theatre u Londonu uprizorio film “Network” Sidneya Lumeta s Bryanom Carstonom (Breaking Bad) u glavnoj ulozi.

Be social

Komentari