Ultra Europe (1. dan): Tko voli nek’ izvoli
Kraljevstvo EDM-a (electronic dance music), Ultra Festival prvoga dana nije nimalo iznenadio, niti negativno, ali ni pozitivno. Sve je prošlo baš prema očekivanju, ništa posebno što se glazbenoga dijela tiče. Međutim, za vizualni dojam dobiva vrlo dobru ocjenu.
Dva stagea u kombinaciji s odličnim pirotehničkim i svjetlosnim efektima su najbolja strana festivala, iako se većina nastupa svela na vizualnu umjesto na auditivnu stranu. Tako su samo nekolicina izvođača zadovoljili sa svojim setovima i dobili prolaznu ocjenu. Među njima su prvenstveno Art Department i Carl Cox koji su na vanjskome stageu (Carl Cox areni) odradili ponešto zanimljivije nastupe. Njima još možemo pridružiti i Luciana koji je sa svojim tech house setom dobro razdrmao publiku i pripremio za završni nastup Coxa.
Više “show” nego koncert
Iako je vanjski stage manji, pružio je puno kvalitetnije nastupe nego na main stageu gdje se svaka pjesma besramno pretvarala u nekakvu EDM obradu, tako da nam je na kraju totalno svejedno puštao te pjesme Fedde Le Grand, Knife Party ili Porter Robinson. Svi do jednoga su puštali bezlične i bezdušne pjesme, kakve u biti i jesu većina EDM pjesama. Bez usuđivanja uplitanja ikakvog drugoga žanra, koji bi malo razbio monotoniju, u svoj set.
Većina nastupa je prema intenzitetu i inovativnosti mirisala na prethodni set. Teško je nastaviti gledati nastupe, kada su izgledi za nečim iznenadnim svedeni na minimum. Jasno je da na ovakvome eventu rijetko tko ima hrabrosti, a i volje pustiti nešto neisprobano i neprovjereno. Ovakva komercijalizacija je katastrofa za sve prave ljubitelje glazbe, jer cijeli Ultra je više “show” nego koncert (festival).
EDM je zavladao svijetom glazbe, infiltrirajući se u pop pjesme i šireći se prema masovnoj publici, publici koja pada na ovakve stvari. I to u kakvoj mjeri, preko 40 000 ljudi sa svih strana svijeta došlo je u Split samo radi ovoga festivala, iz čega valja zaključiti da ovakav tip glazbe privlači mase i okreće silne pare, a to je u ostalome i cilj organizatora. Glazba je tako pala u drugi plan, što ljudima željnih zabave nije bitno. Spremni su izdvojiti velike količine gotovine da bi dobili baš takvu vrstu proizvoda.
Trenutno je ovakva glazba toliki hajp u svijetu, da se ne možemo nadati da će nestati ili pasti u drugi plan. Ukusi se razlikuju, oni koji vole i koji se pronalaze u ovakvim stvarima neka slobodno dođu jer se neće razočarati, s druge strane oni koji traže korijensku lekciju elektronske glazbe ostat će razočarani.
