Ziherung S03E09: Jeste li bili na polnoćki? Gdje ste partijali do 2 za novu godinu?

Iako sam planirao spajati rujan i listopad, (kvalitetna) količina glazbe izašla navedenih mjeseci je pozamašna – što znači da se ispod (a i na playlisti) nalazi solidan broj albuma. U ovaj se mjesec, čini se, potkrao moj osobni AOTY. Što se tiče izdanja koja se nisu istaknuta, a nalaze se na playlisti, Kero Kero Bonito ima samo kompilaciju dva odlična EP-ja, Inferi ima neku svježu kombinaciju glazbe Arsis i The Black Dahlia Murder, ali nije ništa što se već nije čulo. Tima Heckera sam slušao puno, ali obično pred spavanje pa ga se i ne sjećam.

Listopad slijedi uskoro, pa će studeni i prosinac biti spojeni. Jeste li spazili koliko je death metal jak u 2021. godini? Jeste li bili na polnoćki? Gdje ste partijali do 2 za novu godinu?

Slikback – „Melt” (soundcloud)

Producent iz Nairobija je izbacio album na kojem na svakoj stvari surađuje s drugom osobom, što na njegovu eksperimentalnu paletu donosi još raznih utjecaja. Intenzivan album!

Unto Others – „Strength”

Ovo izdanje je primjerice iznimno lako svrstati – bend vuče utjecaje iz heavy metal i gothic žanrova, međutim uspijeva zvučati nekako svježe. „Strength” je iznimno jak album, sluša se u komadu i fali mu loša pjesma.

Little Simz – „Sometimes I Might Be Introvert”

Britanska reperica ima jedan od hip-hop albuma godine. Čini se da je na pjesmi Standing Ovation znalački ugurala „I got royalty in my blood” kao impresiju na Kendrickovu DNA. – iako možda i nije, ali zabavlja me zamišljati da je tako.

Thrice – „Horizons/East”

Dvaput sam maknuo ovaj album s istaknutih jer me njegov drugi dio dosta umara, međutim početak mu je dosta jak. Nekada mi pretjerana emotivnost i mekoća vokala malo igraju po živcima, ali eto, album je argumentirano nahvalilo troje ljudi u mojoj blizini, pa se taj feeling zalijepio i za mene.

Low – „HEY WHAT”

Teško je na papiru zamisliti da bi ovakav minimalan aranžman (pa čak i za slowcore bend) mogao za sobom povući toliko dobrih kritika. Ima nešto u kombinaciji elektronike i noisea koja ponekad nasilno liježe preko muškog i ženskog vokala dajući ovom albumu izuzetno moderan prizvuk.

Lamp of Murmuur – „Submission and Slavery” (Nije na spotifyju)

Nikad nije bilo vjerojatno da će bend u raw black metal domeni ostaviti toliko čisti hommage gothu i deathrocku. Nije da me to toliko čudi, ali vrlo me zabavlja istaknuti unikat – što Lamp of Murmuur svakako jest.

Amyl & The Sniffers – „Comfort to me”

Kada Josip Jagić, živuća legenda zagrebačkog PR-a i nekoć opsceni panker, kaže da mu je nešto najbolji album godine – you take notice. Kako o njemu ne bi pisale samo Facebook stranice tipa “Vino & UDBA” – prikazujući ga pritom kao cugera i osobe koja se spominje u isključivo političkom kontekstu – sjeli smo ovdje u redakciji Ziherunga i dogovorili strategiju vraćanja javne slike Josipa Jagića u njeno prvobitno stanje – ono nestašnog punk romantika. Volim zamišljati da će Josip sljedeće ljeto slušati Hertz vozeći se magistralom prema Dubrovniku spuštenih prozora 10 iznad ograničenja – svi bismo željeli biti u tom autu, to je činjenica.

Amon Tobin – „How Do You Live”

Kvalitetan sporiji IDM album na koji mi je u vrlo značajnom trenutku skrenuta pozornost. 2019. sam slušao „Fear in the Handful of Dust” koji me se nije toliko dojmio, sad ga preslušavam ponovno radi usporedbe i nikako mi nije jasno zašto me taj album zaobišao tada.

Trophy Scars – „Astral Pariah”

Čudne kombinacije žanrova poput ove, gdje Trophy Scars miješa post-hardcore s bluesom na eksperimentalnoj paleti, gotovo uvijek prolaze dobro, ali ne završavaju u mainstreamu. Uglavnom, bend u zadnjih 15 godina nije napravio prosječan album – „Astral Pariah” je samo potvrda tome.

Sol Kia – „Zos Ethos”

Iako u ovom trenu postoji još 3 mjeseca glazbe do kraja Ziherung godine, mislim da sam pronašao svoj AOTY. Sol Kia su Stephane Van Tricht (vokal) i Guillaume CZLT (svi instrumenti), koji je inače član psihodeličnog free jazz kolektiva Neptunian Maximalism. Atmosfera koja je stvorena na „Zos Ethos” je trenutni inter-žanrovski unikat. Zamislite da ste uzeli black metal koketiranje sa psihodelijom Oranssi Pazuzu, drone metal čemer Sunn O))), rif genijalnost jedne gitare Bolzera i slojevitu strukturu buke Neptunian Maximalism.

Invent Animate – „The Sun Sleeps, As If It Never Was” EP

Djent, atmosfera i metalcore vokal – iako ne odlazi u dječačku patetiku, što je za ovaj žanrovski presjek dosta bitan faktor – barem meni. Invent Animate je objavio dosta dobar teaser od dvije pjesme koji bi vas trebao ostaviti uzbuđenima u vezi onog što vjerojatno slijedi.

Injury Reserve – „By the Time I Get to Phoenix”

Najbolji eksperimentalni hip-hop album ove godine – negdje na tragu onog što radi clipping. – iako je glazba daleko naglašenija, ritam postoji, praznina gotovo da i nema, a poezija plovi. Dosta mračan album koji je tribute Stepi J. Groggsu koji je preminuo prošle godine.

Veilburner – „Lurkers in the Capsule of Skull”

Jedan od boljih avant-garde uradaka koji se događa na black/death paleti. Kako samo vrsno balansira na granici ovih dvaju žanrova – atmosferom, vokalno te igrajući se disonancom odvodi u black metal pravcu, dok se zvukom, strukturom i solažama otkriva kao death metal bend. Izuzetno dobar album koji je nekako generalno prošao ispod radara.

Ostalo na playlisti:

LLNN – „Unmaker”
Replicant – „Malignant Reality”
Kero Kero Bonito – „Civilisation”
The Felice Brothers – „From Dreams to Dust”
Abstract Void – „Wishdream”
Pendant – „To All Sides They Will Stretch Out Their Hands”
Inferi (USA) – „Vile Genesis”
Clarence Clarity – „Vanishing Act I: No Nouns” EP
Wharflurch – „Psychedelic Realms ov Hell”
HTRK – „Rhinestones”
Tim Hecker – „The North Water”
Lil Ugly Mane – „Porcelain Slightly/Into a Life” EP
Carbon Based Lifeforms – „Stochastic”
Tentation – „Le Berceau des Dieux”
Portrait – „At One with None”

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.