novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Ziherung S01E04: Imamo i prvog cenera

Vrijeme čitanja: 5 minute

Umrem od dosade svaki put kad krenem ponovno pročitati uvod u nekoliko zadnjih članaka. Doslovno ga natipkam u minutu, nakon što sam gotov s ovim glavnim dijelom ispod, kako bih konačno otišao spavati u dva sata i poslao urednici članak dan nakon što sam joj rekao da hoću.

Gledam ove ocjene i pala mi je na pamet srednja ocjena mjeseca: 6.5 – očekivao sam i više s obzirom na to da imamo i prvog cenera, ali budimo realni, mogao bih cijeli život slušati glazbu koja je ocijenjena sa 6.5/10, a da mi ne bi falilo gotovo ništa. Jako dobar mjesec. Lista za svibanj na koju se tek bacam izgleda isto tako obećavajuće.

Waste Of Space Orchestra – “Syntheosis” 8/10

Ujedinjene snage finskih bendova Oranssi Pazuzu i Dark Buddha Rising napravile su nešto drugačiji album od onog na kojem su već surađivale – “Erkale” benda Atomykila. Iako je sporim građenjem nekih pjesama idejno opet tu negdje uz bok najboljim realizacijama oba benda, eksperimentiranje s klavijaturama je na nešto jačoj razini te sada imaju nešto bitniju ulogu od pridruživanja u krešendu dužih pjesama, što je flick koji nam je Oranssi uspio prodati na svojim albumima. Nadao sam se da će ovaj album biti desetka. Možda sam ga slušao premalo, možda sam ga slušao pretiho, ali neke su mi dionice pjesama bile čak i previše, ne-mantrično, monotone. U svakom slučaju, jedno od izdanja godine – ovu ekipu svakako treba uhvatiti uživo. Probajte si zamisliti intenzitet zvuka koji će 10 ljudi proizvesti.

Inter Arma – “Sulphur English” 9/10

I ovu ekipu treba uhvatiti uživo. Zadnje smo ih u Zagrebu gledali s Deafheavenom. Dobar dio ljudi taj dan je došao zbog Deafheavenovog glazbenog polu-produkta, međutim ono što je meni ostalo u sjećanju je energija i mantra Inter Arme. To što Oranssi Pazuzu gradi oko klavijatura i rifova, ova skupina gradi oko mantričnog bubnja. Krenuo sam napisati svijetle točke albuma, no album zapravo nema greške, filleri su tamo gdje trebaju biti, gotovo svaka stvar je iznimno jaka. AOTY kandidat.

King Gizzard and The Lizard Wizard – “Fishing for Fishies” 5/10

Jedno od lošijih izdanja genijalnog benda. Međutim neka će pjesma s ovog albuma završiti na nekim njihovim set listama. Ja bih volio da je to neka s druge polovice albuma izuzev Cyboogie. Prema nedavno izašlom singlu Self-Immolate očito čekamo njihov speed metal album.

Marissa Nadler and Stephen Brodsky – “Droneflower” 5/10

Zvuči k’o Scott Kelly and The Road Home sa ženskim vokalom, bez dobre gitare. Dosta tmurna atmosfera, ali fali joj dosta glazbene pozadine. Odlična ideja, ali nešto lošija realizacija – ili bilo koji drugi toplo-hladni izgovor kojeg se možete sjetiti.

Ioanna Gika – “Thalassa” 7/10

Kratki album čiji glavni hit, Out of Focus zvuči kao da je mogao doći s “Pain Is Beauty” Chelsea Wolfe. Ostatak baca malo na Lanu Del Rey, produkcija je zapravo dosta popasta, a da album ne oscilira toliko u kvaliteti ova bi ocjena bila i viša. Out of Focus je zasigurno jedan od singlova godine.

Hath – “Of Rot And Ruin” 7/10

Blackened death s elementima svega i svačega, najviše melodije i ponešto progresije. Nalik prošlogodišnjem iznenađenju Slugdge. Ovo će izdanje jednako voljeti i fan novijeg Behemotha i fan The Black Dahlia Murder. Meni osobno neloš album, ali nekako se događa previše toga odjednom što počiva na nekolicini žanrovskih klišeja. Ne znam ima li smisla ovo napisano, ali isto tako ne znam kako bih to bolje objasnio.

Anderson .Paak – “Ventura” 5/10

Ne kužim hype. Doslovno mi nije jasno. Nije da se ovdje događa nešto ružno, ali trudim se naći interesantne stvari i jako ih je malo.

Foxygen – “Seeing Other People” 3/10

Dosada. Doslovno ništa više se ne isplati napisati o ovome.

Alpha Mist – “Structuralism” 7/10

Dosta kvalitetna pozadinska glazba za ono što već volite raditi kada inače ne biste slušali glazbu. Zbog laganijeg flowa vas neće ometati ni u čemu, a kada se odlučite mentalno priključiti imat ćete priliku dosta kvalitetno uživati u ovom pitkom jazzu. Na albumu je radilo 13 glazbenika.


Gardsghastr – “Slit Throat Requiem” 10/10


Vjerojatno jedan od najvećih WTF momenata koji mi se dogodio u zadnje vrijeme. Pustim album prvi put, od opisa očekujem symphnic black metal, kad ono – jedva čujem klavijature od kaosa koji se događa. Skužim da klavijature uopće ne prate gitare nego sviraju neki svoj košmar i umjesto da se lupim po čelu i kažem – “Haha glupane, očekivao si nekakav žanrovski kalup” – još nekoliko puta za redom puštam album namrgođen jer mi nešto ovdje smeta. Ono što mi je smetalo je zapravo genijalno i situacija pokazuje koliko čovjek može biti rigidan na nepoznatom teritoriju. Ekipa iz Chaos Moona i lik iz Bekëth Nexëhmü napravili su izvanserijski album, na razini Nightbringera – ne biste to očekivali od benda koji u nazivu žanra ima prefiks “symphonic”.

Deus Mortem – “Kosmocide” 8/10

Puno veća krlja nego to odaje cover albuma ili ime benda. Zvuk je na tragu kombinacije fundamentalnih sunarodnjaka Infernal War i nešto modernijih Blaze Of Perdition. Tako dobivate estetski kompletan black metal zvuk koji u teoriji zadovoljava oba glavna black metal tabora.

Amon Tobin – “Fear in a Handful of Dust” 6/10

Dosta atmosferičan IDM album, baca malo na zadnji Four Tet, ali dok ovaj zvuči mekano i analogno, Tobin uspijeva zvučati nešto sirovije. Ima dobrih momenata, album u cjelini je dobar, međutim ima malo previše praznih trenutaka da bi me zaokupio nešto više.

The Chemical Brothers – “No Geography” 7/10

Dosta ok easy-listen album tehno legendi. Na ovom albumu ima svega, pa i ponešto psihodelije, ali ničega previše.

Helms Alee – “Noctiluca” 6/10

Dosta sam kratko slušao ovaj album, hvala Bratu što me sjetio da je album izašao – ocjena s vremenom svakako ima potencijala narasti. Sjećam se njihovog “Sleepwalking Sailors” iz 2014. koji mi je bio jedno od boljih izdanja te godine. Nije da je ovaj album puno drugačiji, ali moguće da je do mene. Kombinacija ženskog i muškog vokala je dobra, ima nešto proga unutra, post-metal pozadina je isto dosta ‘jaka’, ali nema ‘onoga’.

Molasses – “Mourning Haze / Drops of Sunlight” (Single) 9/10

Zahvale Bojanu za ovaj dosta kasni entry. Nemam gotovo nikakvih informacija o bendu osim da se radi o Faridi iz The Devil’s Blooda i nekim ljudima koji su prije svirali u bendu. TDB se raspao 2013., a mastermind Selim Lemouchi si je 2014. oduzeo život. Da ga netko jako dobro kopira bit će vam jasno kada čujete ove dvije trake. Jedva čekamo cijeli album.

Elizabeth Colour Wheel – “Nocebo” 8/10

Kaže Pećanac da je ovo “Patti Smith metal”. Bome je, no ima tu i nečeg eksperimentalnijeg, poput recimo Oxbowa. Budući da sam danas dobio ovaj album u inbox, upravo ga završavam slušati drugi put, a znam da ću ga do kraja godine bome izvrtjeti. Album koji je lako slušati s obzirom na to da se radi o laganijim dijelovima s naletima noisea i teške instrumentacije.

PUP – “Morbid Stuff” 8/10

Ne volim punk intrinzično. Još uvijek učim. No ovaj vrlo pitki album mi zapravo opisuje kakve sam stvari propuštao u međuvremenu. Dolaze u Močvaru ove godine.

Hellripper – “Black Arts & Alchemy” (EP) 8/10

Dok čekate psihodelični speed metal album Gizzarda, počastite se ovim kratkim black/thrash albumom nešto crnije tematike koja u ovakvom aranžmanu prestaje zvučati imalo ozbiljno. Zamislite kako čujete ovo negdje vani i kako se uz manično sviranje air drumsa derete “All hail the goat!”, slučajno netko u kafić dovodi kozu kojoj se svi klanjaju, toče se velike količine alkohola. Je niš, čekamo LP.

Be social

Komentari