Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Vizart

Umjetnost stara više od 5000 godina: Ženska tijela umjesto platna

06.01.2016. Jelena Ratko
Foto: www.openculture.com

Oslikavanje ljudskog tijela tintom postoji gotovo otkada i čovjek. Međutim, popularnost kakvu tetovaže imaju danas, osobito među ženama, prije ovoga stoljeća nije bilo moguće niti naslutiti. Ipak, preokret je nastao puno ranije, kada je nekolicina žena odlučnih u namjeri da izgledaju kao što su se osjećale – kao hodajuća umjetnička ostvarenja, počela prolaziti ulicama New Yorka i Londona bez straha od osude i možda s nadom da će njihova hrabrost biti nagrađena.


Najstarije očuvano mumificirano tijelo pračovjeka je ono pronađeno 1991. u Otztalskim Alpama. Ötzi the Iceman, kako su ga nazvali znanstvenici, mumificirani je dokaz da je danas široko raširena praksa spajanja tinte s kožom stara najmanje pet tisuća godina. Ötzi se čuva u muzeju Museo archeologico dell’Alto Adige u Bolzanu gdje, osim prvog mumificiranog pripadnika ljudske vrste, predstavlja i jedno od najstarijih danas poznatih tetoviranih tijela. Na njegovu se tijelu nalazi oko 50 tetovaža. Svrha ovih najstarijih simbola na ljudskoj koži i dalje je nepoznata, no postoji pretpostavka da su oni povezani s jednom od prvih primjena akupunkture na svijetu.

Tetovaže su kroz svoju povijest promijenile mnoge uloge u životima ljudi: označavale su vlasništvo, pripadnost, bile su simbol seksualnosti, koristile su se kako bi simbolizirale određenu emocionalnu ili krvnu povezanost, a kasnije osobnu slobodu pojedinca i pripadnost određenoj subkulturi. U Viktorijansko doba, tetovaže na ženskom tijelu simbolizirale su neovisnost. Majka Winstona Churchilla Jennie Jerome oko zapešća je imala tetovažu zmije, tada simbola živahnosti, samostalnosti i neovisnosti. I sama kraljica Viktorija imala je tetoviran prizor borbe tigra i pitona. Margot Mifflin u svojoj knjizi Bodies of Subversion: A Secret History of Women and Tattoos objašnjava žensku potrebu za tetoviranjem u to vrijeme kao posljedicu želje za preuzimanjem kontrole nad vlastitim tijelom zbog nedostatka moći na drugim područjima života. Međutim, u doba vladavine kraljice Viktorije, kada je muškarcima i ženama bilo zabranjeno kupanje u istim kupalištima, tetovažama na ženskim tijelima nije uvijek prethodio pristanak njihovih vlasnica. Mifflin u knjizi ističe da su mnoge žene u to doba bile prisilno tetovirane u svrhu cirkuskih nastupa i rada na karnevalima.

Tetovaže su i kasnije u povijesti ostale popularne i poželjne u cirkuskim krugovima. To se posebice odnosilo na tetovirane žene, tada simbole devijantnoga ponašanja koji su asocirali na izopačenost ili neprilagođenost društvu. Prva tattoo-umjetnica u Americi, Maud Wagner (1877.-1961.) osim umjetnošću tetoviranja bavila se cirkuskim akrobacijama. Tetovirati ju je, navodno u zamjenu za izlazak s njim, naučio umjetnik Gus Wagner, kasnije njezin suprug kojemu je pristala služiti kao platno do kraja života. Nakon velike popularnosti tetovaža u 1920-ima, Velika depresija u desetljeću koje je uslijedilo rezultirala je opadanjem broja zainteresiranih za taj oblik luksuza. Četrdesetih godina prošloga stoljeća tinta se vratila u velikom stilu. Sljedećih nekoliko desetljeća tetovirani muškarci i žene smatrali su se “outsiderima”.

Danas je u svijetu broj tetoviranih žena veći od broja tetoviranih muškaraca, a negativni stavovi umiru zajedno s populacijom kod koje ih je najčešće moguće naći. Mišljenja su podijeljena i kod mlađih generacija, no tolerancija je sve veća zbog ostalih pojava u modernom društvu za koje ju je ipak malo teže razviti. Tetovaže tako padaju u drugi plan i u društvu ih se sve više prihvaća kao sastavnice osobnog modnog stila pojedinca. Ne zna se kada će postati sasvim normalno da i medicinske sestre šetaju bolnicama istetovirane od glave do pete, no sudeći po rastu broja “ovisnih” o tinti, fotografije prvih tetoviranih žena zaposlenih u državnim tvrtkama u Hrvatskoj mogle bi nastati u sljedećih nekoliko godina.

(Visited 232 times, 1 visits today)

Komentari