Recenzija: Todd Terjeva razigranost iza nezanimljivog naziva ‘It’s Album Time’
Kada se jedna od najvećih nu-disco zvijezda današnjice, Todd Terje, nakon deset godina intenzivnog i uspješnog rada odluči izdati svoj album prvijenac, očekivanja su više nego velika. Očekivanja fanova najviše su zasnovana na pregrijavanju dancefloorova njegovim ljetnim hitovima među kojima je najpoznatiji Inspector Norse, neki kažu neponovljivi uspjeh ovog bradatog Norvežanina.
Pa onda najveće pitanje glasi: je li podbacio albumom?
Najveće razočarenje nastalo je samom objavom naziva albuma, It’s Album Time, za kojeg su fanovi (uključujući i mene) odlučili da je pretrashy za tako afirmiranog izvođača. No, Todd nas je razuvjerio. Prvo što me se dojmilo jest sam cover albuma. To je definitivno jedna od glavnih stvari koje mogu zaključiti i ljudi koji ne znaju tko je izvođač, a i jedna od stvari koja vas može privući da poslušate album nekog nepoznatog izvođača. Osvojio me svojom nonšalantnošću koja se provukla kroz sam naziv i cover. Cover prikazuje pravu ljetnu scenu u kojoj možemo i zamisliti samog Todda. Zapravo – mi s koktelima, a on za DJ pultom.
Album traje nešto kraće od sat vremena, točno 50 sekundi manje, ali u tih nepunih sat vremena slušanja (+ ponovna preslušavanja) zaplesala sam, opustila se i lagano ljuljuškala. Prve tri trake (Intro, Leisure SuitPreben i Preben Goes To Acapulco) nazvala bih potpunim zagrijavanjem za ono što nas očekuje i pokazateljem da nam Terje želi dati do znanja da on može i puno više i raznovrsnije nego što mi to očekujemo. Tako je već četvrta stvar na albumu, Svenk Sås, jedna od maštovitijih mješavina latino ritma s boogijem, te tipičnim Toddovim intergalaktičkim zvukovima. Tu je i već prethodno izdana Standbar (2013.), koja je jedan od njegovih većih uspjeha. Uz Inspector Norse i razna druga čudesa kojima nam je Todd Terje uljepšao Unknown Festival (Rovinj, 2013.), to je jedna od pjesama koja je najviše razgalila ljude na danceflooru. Slijedi još jedna plesna intergalaktička poslastica Delorean Dynamite prije utapanja u melankolične i za Terjea iznenađujuće zvukove.
Najemotivnija i laganini pjesma je Johnny and Mary koja se otprilike nalazi na polovici albuma i nakon nekih plesnih pjesama (Svenk Sås, Standbar, Delorean Dynamite) umiruje album prije finalne bure. Johnny and Mary je potpuno chillout cover legendarne istoimene pjesme Roberta Palmera iz davne 1980., uz predivan vokal Bryana Ferrya. Slobodno mogu reći da me ne bi nimalo začudilo da sam tako nešto čula na albumu Cheta Fakera, ali zato me je Todd pozitivno iznenadio svojim hrabrim odlaskom u nepoznato. Već sljedeća pjesma donosi potpuno drugačiju atmosferu. Alfonso Muskedunder uz svoje latino ritmove i odlične udaraljke zagrijava nas za nadolazeće ljeto. Tako dolazimo do Swing Star koja je razdijeljena u uobičajena dva dijela (Pt. 1 i Pt. 2) i već prethodno objavljena na It’s The Arps EP-u. Oh Joy je upravo, kako i sam naslov kaže, sve to: veselje, uzbuđenje i onaj trenutak kad s nestrpljenjem čekate da dođete na neki dugo očekivani party ili festival. To je prava Oda Radosti ovom šarenom, mozaičkom albumu. Oh Joy je zagrijavanje za posljednju traku albuma, onu koja s punim pravom nosi naziv krune Toddova dosadašnjeg stvaranja: Inspector Norse. Ona još uvijek pošteno drma kukove u klubovima širom svijeta, a pokorila je i festivale (pretprošle i prošle godine, a vjerojatno će i ove). To je jedna od onih pjesama koje vjerojatno znate, a da ni ne znate da ju znate, a kamoli njenog izvođača.
Kad podvučem crtu, ostaje zaključak da sam album već preslušala u komadu dva, tri puta, a mislim da je to dovoljan dokaz da mi je još intrigantan, te da ga i dalje zapravo još procesuiram. Mnogi su se razočarali što u popisu od 12 pjesama već su četiri pjesme prethodno objavljene, ali su zato za album i dorađene. Todd za to ima jednostavan odgovor – naime žena mu je ostala trudna i on se okrenuo obitelji, a rok za izlazak albuma bio je sve bliže i bliže. U jednom od intervjua, prije samog izlaska albuma, naveo je da je sam nezadovoljan tim „ponavljanjem“ samog sebe, ali što je tu je. Je li ta izjava bila samo strah od neuspjeha albuma ili stvarna isprika fanovima koji su s nestrpljenjem iščekivali mnogo novog materijala? Odgovor na to pitanje nikad nećemo saznati. No znam jedno – ako je mislio da ćemo ostati razočarani ima jednu brigu manje jer ja sam daleko od razočaranja. Album s glupavim nazivom, humorističnim coverom i jednom suradnjom za mene je potpuni uspjeh Toddovog zvuka jer on i njegov magični dodir čujni su u svakoj pjesmi.
