Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Vizart

F.ckinfine: Vrelo ljudi i emocija u par ‘slova’ hand-letteringa

14.12.2013. Marta Lučić
Foto: Marta Lučić

Foto: Marta Lučić/Ziher

Sinoć je Galerija Inkubator bila malo mjesto, s previše ljudi, puno osmijeha i iskrenih emocija. Sve to u kreativnoj jasnoći prve hand-lettering izložbe na našim prostorima. Izložene i uokvirene misli djelo su beogradskog ilustratora, novog umjetnika-miljenika, Marka Prokića (poznat kao f.ckinfine). Jedna mala galerija je izložbom ‘Osam i trideset’ postala vrelo ljudi i emocija zbijenih u nekoliko ‘slova’ Markovog hand-letteringa. Hand-lettering je umjetnost pisanja slova gdje središte ilustracije postaje riječ, na lijepo uobličen način, a uz to očito i novi hype ne samo među publikom, nego i  sve više među umjetničkom scenom.

Intervju – Marko Prokić: Ako imaš što da pokažeš, sigurno ćeš uspjeti pronaći i mjesto za to

 Izložba, otvorena do 25. prosinca,  podijeljena je na dva dijela. Prvi ulazni dio predstavio je tek nekoliko Prokićevih djela u većim formatima, crno na bijelo, dok su u drugom skučenijem prostoru izloženi ‘klasici’ bijelog ‘pisanja’ na tamnoj podlozi u malom formatu. Našli su se tu svi oni radovi poznati s Facebook stranice, koje je publika prepoznavala sa smiješkom na licu, dok su neki planirali i kupnju idealnog božićnog poklona. Tko je htio Markovu mini hand-lettering verziju mogao je kupiti za dvjestotinjak kuna. Skromni umjetnik f.ckinfine-a s nama je podijelio oduševljenje odazivom izložbe.

“Iza Beograda uvjerljivo najviše posjetitelja od svih gradova je u Zagrebu. Nemam predodžbu zašto je to tako. Drago mi je da je ovdje”, rekao je Prokić za Ziher.

Foto: Marta Lučić

Foto: Marta Lučić

Volio bih da mi kažeš kako sam 

Dok sam se probijala kroz redove ljudi, kamera i fotoaparata, gledala sam male crne okvire. Sve je stajalo tu čisto, jednostavno i iskreno – bijelo na crno. Baš zbog toga sam i zamjerila dečku koji je curi objašnjavao jednu f.ckinfine uokvirenu misao. Ne znam je li ju htio impresionirati ili biti romantičan, ali mislim da je pogriješio. Nije se tu imalo što objasniti. Ljepota je bila tu. Blizu u svojoj jednostavnosti, jasnoći i iskrenosti. U tolikoj mjeri da su se većinom mladi, ali i stariji okupili da uživo dožive f.ckinfine. Toliko ljudi se na jednom mjestu okupilo oko umjetnosti lijepih riječi, da je Galerija Inkubator bila prisiljena u jednom trenutku mase ljudi zadržavati na vratima i regulirati ulazak i izlazak posjetitelja.

Foto: Marta Lučić

Foto: Marta Lučić

Što nas je sve tako privuklo? Koja je magija kojom nas je osvojio f.ckinfine? Marko bi to objasnio zbog njegove ljubavi prema ilustracijama: iako profesionalno art direktor, kod ilustracija izražava svoju priliku da osjećaj upakira lijepo i sakrije iza slike. Ja bih to objasnila činjenicom da smo danas nabildani emocijama koje taložimo u nemogućnosti da ‘iziđu van’. Gomilamo glavu mislima koje često vješto prešutimo ili progutamo. F.ckinfine je zbrojio sve to. Sve što nas je kidalo iznutra izišlo je van, navelo nas da zadovoljno stanemo ispred slike, nasmiješimo se i pomislimo da nismo f.ckin alone, da netko misli jednako, da neskladna ljubav ili nesređena emocija može biti i ostati fine.

Komentari