novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Komentar: Što želimo od jubilarnog desetog INmusica

Foto: facebook.com/INmusic.festival
Vrijeme čitanja: 6 minute
Foto: facebook.com/inmusicfestival
Foto: facebook.com/inmusicfestival

Inmusic festival ove godine slavi 10 godina. Što to uopće znači za nas koji ga pohodimo već godinama i nakon svakog izdanja sve više i više gunđamo, a festival je sve posjećeniji? Činjenica je da trenutno festivalska stranica na Facebooku broji više od sto tisuća lajkova, a prije 2-3 godine je brojala jedva pedesetak tisuća. Kako se festival, koji iz godine u godinu ignorira prijedloge i želje fanova, uspijeva još više proširiti?

Vjerujem da najveću ulogu u tome imaju pojedini headlineri poput Arctic Monkeysa i prošlogodišnjih Black Keysa koji napune tu prokletu livadu na jedan dan, a ostatak festivala je apsolutno prazan. Moj prvi Inmusic je bio 2011. (na svoju veliku žalost legendarnu 2010. sam uspio propustiti), ali čak i tada je to bio puno bolji festival nego što je to danas čisto zbog činjenice da je lineup bio neusporedivo bolje složen. Svaki dan je bio veliki headliner prije kojeg su svirali nešto manji, a i jači domaći bendovi. Ključ je bio u drugom stageu na kojem je, ne bi čovjek povjerovao, čak bilo bendova koji imaju više od tisuću pregleda na Youtubeu. Tako je te moje prve inmjuzičke godine na drugoj pozornici nastupio odličan TV On The Radio koji se od tada nisu vratili na naše prostore i uvijek ću taj koncert pamtiti kao jedan od najboljih koje sam ikada vidio.

Foto: ziher.hr
Foto: ziher.hr

Taj drugi stage je bio puno opušteniji od glavnog, ali je pružao publici priliku da u nešto intimnijem okruženju čuje odlične bendove, a ne da se samo popunjava vrijeme između nastupa headlinera na main stageu. Još intimniju atmosferu definitivno je pružao treći stage koji je bio okružen šumicom i gustim granjem što je pružalo osjećaj gotovo zatvorenog, klupskog prostora i to je odlično funkcioniralo za svakog izvođača koji je tamo svirao. Nakon što su ukinuli taj stage, postavili su nekakav jadni šator koji je zjapio poluprazan više-manje stalno, a sada imamo neki ludi cirkuski šator u kojem je zvuk dosta čudan, a prostor jednostavno skučen i neadekvatan za veći broj publike. Još jedna velika zamjerka našem dragom festivalu jest to da, nakon što koncerti prestanu (iako im se mora odati priznanje da je to prošle godine dosta dugo trajalo), jednostavno nema dovoljno sadržajaŠuma Striborova je odlična ideja i još bolja provedba baš kao i ona ogromna konj-ljuljačka, ali uvijek mi nešto fali. Nisam fan karaoka i sličnih gluposti i želim da, kada u dva ujutro nemam što čuti, mogu otići negdje i dalje se zabavljati s klupskom muzikom, a da to nije onaj glupi veliki šator gdje mi DJ pušta Foalse  dva sata nakon što je završio njihov koncert,  a nakon toga dere po Prodigyu i RATM. Odlična fora je bio onaj UK Party doubledecker bus ispred kojeg se znalo skupiti podosta ljudi i plesati ma koliko kratko trajao sam party. Vjerujem da, kada bi se taj UK party premjestio u neku kupolu ili manji šator, dodalo par dekoracija po zidovima i sličnih gluposti, to bio hit, a ne ove standardne gluposti kojih mi je dosta i tokom godine. Po tom pitanju bi se mogli ugledati na susjedni nam Exit koji je razradio program elektronske glazbe na zaista visoku razinu pa sada imaju posjetitelje koji tamo dolaze isključivo zbog uživanja u tom program jer znaju da će svake godine dobiti identično, ako ne i bolje iskustvo.

Foto: ziher.hr
Foto: ziher.hr

Budući da je ovo 10. jubilarno izdanje festivala, vjerujem da svi očekujemo puno od organizatora što se tiče lineupa. Za sada su nam tu odlični Eagles of Death Metal, koji, iako su dobar izbor, više pripadaju u neku zadimljenu klupsku atmosferu. Ali neka im je jer snimaju novi album, a i mnogi bi ih voljeli vidjeti uživo. Placebo je možda čak i unio razdor u publiku zbog činjenice da su u Zagrebu, a i okolnim zemljama bili već nekoliko puta, a i često čujem da je njihovo vrijeme prošlo. Brian Molko možda s bendom više ne radi onako dobro kako je prije radio, ali je to i dalje vrlo dobro i vrlo popularno. Nažalost, nije baš toliko aktualno, no svejedno to smatram dobrim izborom jer postoji čitava generacija ljudi koji nisu čuli Placebo uživo samo zato što su mladi, tako da je ovo prilika svima da se izvuku iz situacije o kojoj je nedavno tipkao kolega Tin. Budući da na službenim stranicama festivala piše da je Placebo prvi headliner pretpostavljam da se onda Eagles of Death Metal stavljaju u kategoriju “benda koji svira prije glavnog benda” što bih stvarno volio da se ostvari jer to ostavlja barem dva nova prava headlinera kojima nas mogu oduševiti ili razočarati. Nadam se da će se oko toga potruditi s obzirom na 2014. godinu koja je bila relativno dobra, barem kada se radi o berbi albuma.

Foto: ziher.hr
Foto: ziher.hr

Vrijeme je također problem našem dragom festivalčiću. Gotovo uvijek se krajem šestog mjeseca posloži nekakvo omanje nevrijeme i tako “ohladi” doživljaje s festivala. Nitko ne očekuje od organizatora da dozivaju Sunce i tjeraju kišu već bi se mogli tim problemom nešto vještije pozabaviti. Primjerice, 2010. godine su se na ulazu dijelile kabanice potpuno besplatno i zaista ne vidim zašto je ta praksa ukinuta tako da, ako se dogodi da bude kiša, možete obići svaki šoping centar, drogerije i ostale markete, ali jednokratnu kabanicu nećete naći. Pardon, naći ćete ju. Naći ćete ju kod starijeg gospodina koji je vama i vašim prijateljima želi uvaliti za puno previše novaca za komad plastike i još će vas upitati:  “Imaš kartu viška?”.

Ne možemo uspoređivati INmusic s festivalom poput Coachelle, ali ga uvijek možemo usporediti sa susjednim Szigetom koji je izrastao u jedno zaista jedinstveno iskustvo koje svake godine uspijeva dovesti vrhunske i friške izvođače (okej, Florence se već ukiselila nakon četiri godine turneje bez novog materijala), a vjerujem da se i naši festivali ponekad okoriste činjenicom da neki izvođač nastupa u našem susjedstvu. Sziget je, baš kao i INmusic, festival koji je smješten na otoku. Razlika je što je INmusic na našem prekrasnom Jarunu (da, dobro ste pročitali, prekrasnom Jarunu koji je super za kupanje, čistunci jedni, sram vas bilo), a Sziget na Dunavu. Svatko tko je vidio kartu Szigeta može posvjedočiti da je to zaista jedan cijeli grad na malom prostoru koji tako i funkcionira (posjetitelji Szigeta se zovu Szitizeni).

Foto: ziher.hr
Foto: ziher.hr

Grad je to u kojem, osim glazbe, možete uživati u različitim gotovo cirkuskim atrakcijama poput labirinta, malih adrenalinskih parkova i svakavih drugih čudesa. Činjenica je da INmusic pokušava dodati taj ekstra sadržaj, ali iskreno sumnjam da će se itko vratiti na festival zbog Tesla Boat Showa i preskupog Nargila Chillout Bara s obzirom na to da vas istjeraju relativno brzo – osim ako ste si kompić s tetom koja tamo radi. Ja na svoju nesreću nisam bio pa smo nakon nekih desetak minuta zamoljeni da odemo. Također bi se mogli ugledati malo na Sziget što se tiče uređenja festivala. Krenuli su super s time, ali da se to podigne na još jednu razinu više vjerujem da bi nam boravak na Jarunu bio barem malo upečatljiviji. Osim estetskog dijela možemo pogledati i pomalo ekološki aspekt. Nakon gašenja main stagea na podu se mogu vidjeti tisuće čaša za onu bezokusnu vodu s hmeljem, a naši mađarski prijatelji to su riješili tako da, ako skupite određen broj plastičnih čaša, dobijete besplatno pivo. Mislim da bi se to svima isplatilo.

Poanta festivala jest da vam pruži drugačije iskustvo od tipičnog koncertnog, da tamo provodite što je više vremena moguće i budete dio veće cjeline kroz ta tri dana koliko festival traje. Nažalost, svake godine mi se sve manje i manje da ići na INmusic, ali kao i mnogi drugi platim kartu jer jednostavno nemam izbora. Teško je skupiti nešto više love i otići na neki drugi festival te veličine na kojem možete čuti slične ili iste izvođače. Žalosno je da INmusic besramno iskorištava domaću publiku na taj način i mlati masne pare na sve manje i manje sadržaja iz godine u godinu. Priznajem, 2014. se stanje mrvicu popravilo, ali budući da im je ove godine deseta obljetnica, bio bi red da daju sve od sebe. Vjerujem da je mnogima, baš kao i meni, zaista više dosta plaćanja festivalske karte da bi bio osuđen na cuganje i druženje ispred samog festivala zato što je cuga unutra jednostavno bezobrazno preskupa s obzirom da je to redovito najjadnije pivo koje okusim, a o odnosu kvalitete i cijene ostalih pića stvarno je bolje da uopće ne pišem.

Foto: INmusic festival/ facebook.com
Foto: INmusic festival/ facebook.com

Ovim jubilejem INmusic je dobio jedinstvenu priliku da pridobije natrag sve one koji godinama vjerno kupuju ulaznice i ondje provode tri noći zaredom, a vreba mu i opasnost da, ako ne uspiju popraviti većinu manjkavosti koje sam gore spomenuo, izgube dobar dio te redovite publike koja se možda napokon i ohrabri otići izvan Siromašne Naše i vidjeti kako pravi festivali funkcioniraju. Ako želite pridonijeti tome da vaše festivalsko iskustvo bude bolje, vjerujem da će netko pročitati vaše komentare i prijedloge (ako ih napišete). Ako ništa, barem na službenoj stranici. A ako neće, to samo pokazuje koliko organizatora nije briga za posjetitelje koji su mu godinama vjeran izvor prihoda.

Be social

Komentari