Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Knjige

In memoriam – Samuel Beckett: Književni kozmopolit i ključni pisac apsurda

13.04.2015. Hrvoje Korbar
Foto: flux-rad.com

Foto: flux-rad.com

Irski književnik koji je najznačajniji dio svog opusa stvorio u Francuskoj i na francuskom jeziku, dramatičar, romanopisac i pjesnik Samuel Beckett rođen je na današnji dan 1906. godine. Naslov njegove najpoznatije drame, U očekivanju Godota, ustalio se u jeziku kao fraza koja opisuje uzaludno čekanje, a najveću slavu donijeli su mu upravo dramska djela koji ga, uz Ionesca i Geneta, pozicionioraju kao najvažnijeg pisca teatra apsurda. Njegov opus obilježen je utjecajem Jamesa Joycea, dio čijeg je Finneganovog bdijenja i preveo na francuski i Franza Kafke, jednog od prethodnika nadrealizma u književnosti.

Samuel Beckett rođen je u Dublinu, gdje se tijekom školovanja prvenstveno istaknuo kao igrač kriketa, a nakon studija francuskog i talijanskog odlazi u Pariz gdje radi kao lektor engleskog jezika. Književnošću se počeo baviti 1929. kad objavljuje esej kojim brani poetiku Jamesa Joycea, a u kasnijem kritičarskom radu pozabavit će se i djelom Marcela Prousta. U Parizu se 30-ih godina kreće u krugovima umjetnika koji se okupljaju na pariškoj Lijevoj obali, a gdje je upoznao Alberta Giacomettija i Marcela Duchampa. Prije velikog književnog uspjeha, Beckett se interesirao i za filmsku umjetnost koja se intenzivno razvijala u Sovjetskom Savezu, ali ipak ostaje u Francuskoj, u kojoj će biti odlikovan i za zasluge u Drugom svjetskom ratu.

Svoj književni uspjeh doživljava nakon završetka Drugog svjetskog rata, kad nastaju njegova najznačajnija dramska djela – U očekivanju Godota, Svršetak igre, O divni dani Krappova posljednja vrpca.  Tjelesno propadanje likova prati i propadanje jezika, zbog čega i za Beckettove drame možemo upotrijebiti sintagmu kojom je Ionesco opisao svoju Ćelavu pjevačicu – radi se o tragediji jezika, ali i tragediji ljudskih egzistencija zbog čega Esslin djela Becketta i Ionesca naziva teatrom apsurda koristeći se Camusovom definicijom apsurda. Osjećaj apsurda ljudske egzistencije posebno je odjekivao u svijetu nakon iskustva velikih ratnih razaranja i ulaska u period blokovske podjele svijeta i stalne opasnosti od nuklearnog rata.

Među njegovim proznim djelima ističu se romani Molly Mallone umire, koji također kritizira napuštanje uobičajenih narativnih struktura i rasap likova. 1969. nagrađen je Nobelovom nagradom, koju je njegova supruga Suzanne nazvala katastrofom za njegov rad poznavajući karakter svog supruga. Zaista, nakon primanja nagrade Beckett nije napisao niti jedno djelo koje je ponovilo uspjeh spomenutih drama i romana te je umro 1989. godine, nekoliko mjeseci nakon svoje supruge Suzanne. U Hrvatskoj nažalost nemamo često prilike gledati Beckettova djela – posljednji put uprizorena je predstava Play Beckett na Brijunima 2008. godine.

Komentari