novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Dušan Bućan: ”Ja mislim da bi kazalište trebalo biti jedna svojevrsna kritika društva!”

facebook.com/tokjednesvijesti
Vrijeme čitanja: 5 minute
.facebook.com/bnethr
.facebook.com/bnethr

Dušan Bućan je perspekivni glumac kojeg smo navikli gledati u ulozi duhovitog Mickeya Benettija. No, Dušan je mnogo više od toga. U ansamblu HNK-a Zagreb je od 2007. godine, a nedavno je sudjelovao u snimanju filma Tok jedne svijesti redatelja Igora Filipovića, koji je za dlaku uvršten u Guinnessovu knjigu rekorda jer je snimljen u nevjerojatnih 13 dana. Riječ je o filmu nezavisne produkcije, gdje su radili ljudi koje krasi zavidan entuzijazam, volja i ljubav prema filmu. Dušana smo osim u reklamama za B-net gledali i u mnogim hrvatskim serijama kao što su Počivali u miru, Bitange i princeze, Luda kuća, Naša mala klinika, Bumerang, Ljubav u zaleđu. Radio je i na filmovima strane produkcije, a osim putovanja po glumačkim vodama, uživa i u putovanjima gdje njegova ljubav prema avanturi i otkrivanju najviše dolazi do izražaja. O svemu tome, Dušan Bućan progovorio nam je za Ziher.hr.

facebook.com/tokjednesvijesti
facebook.com/tokjednesvijesti

Novi film u kojem glumiš, Tok jedne svijesti redatelja Igora Filipovića snimljen je u samo 13 dana. Kakvo je bilo snimanje? Kako je bilo raditi na filmu u tako kratkom vremenu?

Mi smo imali apsolutno sve ograničeno, od budžeta do vremena. Ali, svi smo radili s jednim velikim entuzijazmom i sa snažnom predanosti svemu tome. Bilo kakvi problemi koji bi se i mogli dogodit su u startu bili prekinuti jer im mi nismo pružili mogućnost da se pojave. Inače mislim da je općenito u našem poslu kad se rade bilo kakvi projekti isključivo i prvenstveno  bitna ta zajednička volja. U grupi ljudi koja radi određeni projekt je presudna njihova zajednička povezanost i predanost.

Što te je potaknulo da pristaneš na snimanje s obzirom da je to film nezavisne produkcije?

Igor Filipović i ja smo dugogodišnji prijatelji , on je odlučio da bih ja bio dobar za tu ulogu i nema tu dalje baš neke posebne filozofije.

Što očekuješ od filma?

Stvarno bih volio da uspije. Baš iz onog razloga što sam rekao vezano za taj entuzijazam. Nitko od nas to nije radio radi novaca ili slave nego iz čiste ljubavi. Volio bih da upravo zbog toga film uspije.

Što općenito smatraš problemom hrvatskog filma?

Ja smatram da ne mogu baš puno govoriti o tome s obzirom da nemam neki veliki repertoar filmova iza sebe. Ja sam više na televiziji i u kazalištu. Ja mislim da bi kazalište, prvenstveno kazalište, a zatim i sve ostalo trebalo biti jedna svojevrsna kritika društva. Ozbiljna kritika društva. I onda se to treba raditi jednostavno na način bez kompromisa. Meni se čini da mi  generalno radimo previše kompromisa negdje gdje ne bi trebali to raditi. Mislim da je to bazični problem.

facebook.com/tokjednesvijesti
facebook.com/tokjednesvijesti

Radio si i na filmovima strane produkcije. Kolika je razlika u samom procesu snimanja i rada na filmu između filmova domaće i strane produkcije?

U novcu. Sve je to isto samo što oni imaju više novca od nas.

Kako si se i zašto počeo baviti glumom?

Glumu sam otkrio u šestom razredu osnovne škole. Jedna mi se cura jako sviđala u to vrijeme.Bila je moja simpatija, a ona se šaltala iz razno raznih grupa i tako sam i ja završio na dramskoj. Meni se ondje jednostavno svidjelo, ona je otišla, a ja sam ostao.

Gledala sam te u Višnjiku u HNK gdje igraš Lopahina. Jedna scena mi je posebno zapela za oko, a to je ona gdje plešeš kazačok. Premda je bilo kratko, kazačok je zahtijevan ruski ples. Je li tebi stvarao ikakve poteškoće?

To je kao trebao biti kazačok (smijeh). Dobro, imao sam opravdanje ja sam ipak seljo koji to ne zna (smijeh). Ja tu nisam radio neke elemente kazačoka koji su zaista teški, sve što sam ja radio je nešto što bilo tko u bilo kojoj formi može izvesti. Malo sam skakutao, nije bila neka preteška stvar.

U HNK-u si od 2007.godine. Možeš li u ovih 5-6 godina izdvojiti predstavu koja ti je bila nazahtjevnija?

Višnjik mi je bio jako zahtjevan. Moram priznati da sam se baš nekako naradio. Puno je propitkivanja bilo u meni samom. Ako govorimo o HNK-u, ovo je zaista nešto gdje sam se baš baš naradio. To mi je i sad najsvježije u glavi, a ne bih mogao reći za neke druge uloge da su bile nešto pretjerano zahtjevne.

https://www.facebook.com/pages/Hrvatsko-narodno-kazali%C5%A1te-u-Zagrebu-Croatian-National-Theatre-in-Zagreb/
https://www.facebook.com/pages/Hrvatsko-narodno-kazali%C5%A1te-u-Zagrebu-Croatian-National-Theatre-in-Zagreb/

Mustafu Nadarevića ljudi su prekrstili u Izeta Fazlinovića i izgleda da se to neće promijeniti. Tako su i tebe mnogi prekrstila u Mickeya Benettia. Smeta li ti to?

Ne, generalno ne, samo što se trudim nekako prihvaćati uloge i poslove u kojima mogu biti što raznolikiji, odnosno što drugačiji od onog po čemu me većina ljudi zna. Nemam ništa protiv, za mene je to uloga kao i svaka druga. Samo je slučajno ispalo da su se neke stvari posložile vezano uz tu ulogu, ljudima se to svidjelo i tako. Ali, sad da to mene jako muči u životu – ne

Jesi li ikad požalio što si pristao biti Mickey?

Ne, zato što se ja dobro zabavljam u svemu tome. Moram priznat da mi je to stvarno zabava. Da mi nije zabavno ne bih to radio. Nema tog novca. Zadnje što smo radili evo, letio sam avionom i pilotirao. Stvarno mi je bilo super.

Sada ćemo malo laganijim tempom. U mnogo tvojih intervjua pročitala sam da voliš putovati. Što te privlači kod putovanja i imaš li neko novo putovanje na umu?

Volim učiti. Jednostavno, općenito u životu zaista volim učiti. Evo baš sam jučer dobio ponudu za obuku za člana GSS-a što je meni bilo odmah ”Da! DA!” Putovanja, uz to što me obogaćuju kao osobu , daju mi neko iskustvo i znanje, isto tako me dovode u neke izazovne situacije u kojima sve ono što ja znam , sve ono što jesam, mora doći maksimalno do izražaja. I tu, na neki način, testiram sebe. Tko sam, što sam, kakav sam.

Da imaš priliku izabrati jednu svjetsku filmsku zvijezdu, bilo redatelj, glumac ili glumica, da s njim/njom surađuješ tko bi to bio?

Mislim da bih odabrao glumicu (smijeh). Ali, to je već malo teško pitanje. Zapravo, meni su se sviđale glumice koje su sad već starije gospođe, ali ih se sjećam iz onih dana. Sjećam se da sam imao ogromnu želju prije x godina glumiti sa Sophiom Marceau. Ona je meni bila genijalna. Izgled, ma sve. Sad ne znam kako gospođa Marceau trenutno izgleda, ali ako je onakva kako se ja nje sjećam mislim da bih nju stavio na prvo mjesto.

Be social

Komentari