Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Intervju

Pars Petrosa: “U glazbi su emocije, nema tu previše pametovanja”

27.03.2015. Marta Lučić
Foto: facebook.com/Zvonimir Ferina

Foto: facebook.com/Zvonimir Ferina

Uoči koncerta u KSET-u 3. travnja, porazgovarali smo s vokalom i frontmenom Zoranom i bubnjarom Nicolasom iz benda Pars Petrosa. Za one koji ne znaju, Pars Petrosa samoborski je bend sa zagrebačkom adresom koji službeno, uz neke prekide i kreativna traganja, postoji od 2005. godine. Zadnje izdanje benda je EP “To Pathetic Wonderful People” (2007), a nove pjesme vrijedno se rade i u tijeku su pripreme za skorašnji izlazak novog izdanja. Inače, zanimljivo je da ime benda potječe iz medicinskog pojmovlja. Pars Petrosa važna je mala kost unutar glave koja nam omogućuje sluh i ravnotežu. Dakle, bez Parsa bi, kako bend navodi i na svojoj službenoj stranici, puzali gluhi. Kroz intervju upoznajte bend, njihove planove i želje te osluhnite kako zvuči njihova mistična i uvjerljiva glazbena šetnja prostranstvima pustinje.

Inače ne pitam bendove za ime, ipak vaše je izrazito specifično. Što leži iza toga? Ideja o zvuku, slušanju i glazbi općenito?

Zoran: Pa da, ima veze sa sluhom i ravnotežom. Naravno, povezano je i s glazbom. Mislim da u svijetu sve mora biti u ravnoteži. To ima smisla i s vagom koje volimo.

Postojite od 2005. Kako se do danas razvijao bend? Imali ste i dužu pauzu…

Zoran: Da, bend je s jednom postavom funkcionirao od 2005. do 2007., pa od 2007. do 2008. Točnije od 2005. do 2008. nas je bilo brdo u bendu. Dvije gitare, bas i bubanj, onda strane udaraljke pa saksofon… Svašta smo nešto kombinirali i eksperimentirali. Onda se to 2008. ustvari raspalo pa smo nastavili dalje.

Jesi li zadovoljan sa sadašnjim postavom i  stanjem u bendu?

Zoran: Ne mogu si sad više zamisliti da ima više ljudi u bendu. Troje nas je dovoljno, dobili smo neku dinamiku

Nicholas: Dobro funkcionira – bas, bubanj, gitara!

Imali ste izdanje 2007., a to je prilično davno. Imate li u planu izdavanje novih stvari, kako s tim stojite?

Nicholas: Radimo na novim pjesmama i trebali bi ih snimiti.

Zoran: Već smo bili po studijima i imamo neke snimljene stvari tako da bi se to trebali u skorije vrijeme dogovoriti. Čak nešto za KSET spremamo.

Nicholas: Jako smo spori, ali valjda smo temeljiti.

Zoran: Svatko od nas svira i u različitim drugim projektima, tako da nas i to malo usporava.

Kako to uspijevate uskladiti žanrovski, a kako vremenski?

Zoran: Za glazbu uvijek nađeš vremena. Uglavnom se bavimo s tim.

Nicholas: Svak’ svira okolo, ali uvijek se nalazimo svakih tjedan dana.

Zoran: A žanrovski… muzika je veliko bogatstvo. Mislim da treba sve više ići u različite sfere. Bar ja to volim, eksperimentirati.

Ne dogodi se nekad da se miješaju utjecaji iz drugih bendova?

Zoran: Mislim da Pars ima svoj zvuk.

Nicholas: Naravno, svi mi imamo utjecaja, ali ima ih previše da bi to utjecalo.

Kako bi opisali svoj zvuk?

Nicholas: Rock and roll. Jednostavno.

Zoran: Psihodelija, rock and roll, Balkan…

Nicholas: Volimo šarat’, ali ‘jednom’ riječi bi to bio rock and roll.

Planirate li snimanje nekog spota uskoro?

Zoran: Pa da. Više u obliku live spotova. Sad ćemo raditi na tome da što više live svirki snimamo. Mislim da je to bitnije.

Nicholas: Radimo jednostavne spotove u biti, videe.

Vaš izričaj mi djeluje kao da je dosta obilježen ‘art elementima’, mislila sam da će i spot možda imati taj štih.

Zoran: Drago nam je da si to primijetila. Ma bit će sigurno, samo je stvar da se treba sjesti, izvesti ideju i napraviti.

Sami to mislite izrealizirati?

Zoran: Pa da sigurno, većinu toga radimo sami.

Nicholas: Snimali smo po studijima, ali to nije baš išlo pa smo počeli sami snimati. Malo smo neprilagođeni 🙂

Kako planirate izdati nove materijale, a kako ih učiniti dostupnim publici? Prodaja, ‘name your price’ princip ili nešto treće? Možda vinyl, to je sada ‘in’.

Zoran: Vinyl i ta spika definitivno ulazi u obzir, a što se izdanja tiče, to bi trebalo biti nekih 5-6 pjesama. Tek toliko da se to snimi što prije.

Kao neki EP?

Zoran: Ma da. A što se tiče dostupnosti, to treba ljudima dijeliti čak i na koncertima. Ljudi danas  nemaju para da kupuju albume, tako da definitivno treba dijeliti, pa tko voli nek’ izvoli!

Nicholas: Tako je. Mi to ne radimo za novce. Drugačije se financiramo.

Mjesta nastupanja su po broju i raznovrsnosti zanimljiva. Nastupali ste stvarno svugdje, od gradske plaže Omiš, Doma Sportova i Tvornice, pa sve do Exita i INmusica.

Nicholas: Prije smo imali jako puno koncerata, sada nešto manje. Ideja bi bila ići van…

Zbog čega bi išli van? Zbog zvuka, publike ili nešto treće?

Nicholas: Da putujemo.

Zoran: Tako je. Da putujemo i sviramo.

Kako pak sebe percipirate, kao bend za manje prostore ili za festivale i sl.?

Nicholas: I jedno i drugo. Na INmusicu je bilo malo ljudi, točnije šest. Kiša ih je pojela, ali bilo je mrak! Tih šest ljudi! Njima je bilo izvrsno, to je naša publika.

Zoran: Meni su osobno draže ove manje svirke. Klupske, definitivno. Tako se mogu bolje povezati s publikom kada vidim da ljudi slušaju. To mi je najdraže. Nije da pretjerano gledam u publiku, ali osjeti se to.

U kategoriji ‘influence’ ste na vašoj službenoj stranici napisali: life, human, nature, Balkan, beyond belief. Kako bi to objasnili?

Zoran: Uh! Davno sam to pisao. Život kao život. Svakim danom ideš dalje, bliže si kraju. Svašta nešto učiš usput.

Nicholas: Mozgovi su nam u biti u jako dubokim sferama, ali ajmo reć – ljubav.

Balkan?

Zoran: Da, Balkan je jako u srcu. Mi čak mislimo da smo došli s neke druge planete. Ne u smislu da se osjećamo posebno od drugih ljudi, da smo drugačiji ili bolji, ne daj Bože. Svi imamo svoje grijehe. Više je ono da živimo na različitim mjestima, a u snu se susrećemo i hodamo po nekim proplancima. Naiđemo u pustinju, tamo je jedan suncokret i on raste. Sav zelen! Od kud? Stalno ti neki znakovi.

Nicholas: Puno znakova! Teško je to objasniti, ali zato postoji glazba.

Zoran: Tako je. U svakom projektu kojem sviramo to je uvijek iz dubine duše, iz srce kako se kaže. U glazbi su emocije. Nema tu pametovanja. Ili se daš u to, ili se ne daš.

Nicholas: Ja bi rekao da je ovo čisti izraz. Postoji moment čistog izraza, točnije intuicije. Nema baš previše planiranja.

Tko piše tekstove? Koliko su vam bitni tekstovi naspram glazbe?

Zoran: Uglavnom ja nešto načačkam. Bitni su nam tekstovi, naravno i glazba. Bitno mi je da se izrazim. Makar kroz dvije riječi, ali da iziđe emocija u tom trenutku ili u trenutku kada je pjesma nastala. Tekstovi su više-manje uvijek osobne prirode, nema tu soljenja pameti nikome, nego jednostavno ili se stopiš s njima ili ne.

Imate li neke bendove s kojima ste surađivali/nastupali, a da vam se sviđa njihov zvuk. Jeste li se s nekima uspjeli posebno povezati?

Zoran: Sad je drugačija situacija. Prije smo svirali sa svima sa scene, ne znam koga bih izdvojio.

Nicholas: Sad sviramo isključivo na određenim mjestima s određenim ljudima. Pars je prije imao svoj kolektiv u tom rokenrol điru, zvao se Das Incest. U njemu su sudjelovali Abroad Experiments i No Chance. Kad smo imali kolektiv, radili smo svoje gigove i bilo je vrlo kul. Zadnje što smo svirali bilo nam je odlično – s From Another Mother. Inače, od bendova s naše scene odlični su nam i Rens Argoa s kojima sviramo uskoro u KSET-u.

Za kraj, podijelite s nama planove za dalje.

Zoran: Upravo spremamo snimanje tih pet-šest stvari, da se završi ta ploča. Mislim da onda iza ljeta planiramo neki veći tour. Po Balkanu, možda i van, po Europi. Za sada imamo bar svaki mjesec jednu svirku, mislim da je to ok. Od svirke u KSET-u očekujem da će biti puno ljudi, da ćemo se lijepo zabaviti i povezati.

Nicholas: Bit će odlično! KSET mi je jedno od dražih mjesta za sviranje. Ima svoju priču, prostor je mrak i ima zanimljivih koncerata.

(Visited 196 times, 1 visits today)

Komentari